Page 78 - STAV broj 225
P. 78

KULTURA



          Serijal kritika kultnih bosanskohercegovačkih filmova (1)
          “OVO MALO DUŠE”





          TAJ PROKLETI






          ČOVJEKOV ŽIVOT









                                            Ovo malo duše, 1987. godina, drama; režija: Ademir Kenović; scenarij:
                                            Ranko Božić; produkcija: Senad Zvizdić; muzika: Esad Arnautalić;
          Piše: Mirza SKENDERAGIĆ
                                            kamera: Mustafa Mustafić; igraju: Davor Janjić, Boro Stjepanović,
                                            Branka Bajić, Branko Ðurić, Saša Petrović, Zaim Muzaferija
         “       Još prije onog rata, jedan Čeh,   ja mater!”, uvodna je scena filma Ovo malo


                                            duše (1987) režisera Ademira Kenovića, u
                 veterinar, meni je pripovije-
                 dao da po toj nji’ovoj vjeri u
                                            kojoj starosjedilac jednog bosanskog sela
                                            Jusuf (Zaim Muzaferija) pripovijeda reli-
                 tim starim knjigama piše da je
          Bog bio namislio dati čovjeku da živi hi-
                                            gijski izvještaj o Postanku. Upravo ovakav
          ljadu godina. – Mašala: hiljadu godina!
          To bi bio život. I šta je bilo? – To je bilo
                                            priču u kontekst postanka čovjeka i uz
                                            pomoć religijske prapovijesti o Adamu i
          kad je Bog prvog čo’jeka stvorio. Adema.   uvod smješta ovu autentičnu bosansku
          Adem se zvao, dobro se sjećam. Sve mu   Evi, Ademu i Havi, definira prokletstvo
          pružio, vas rahatluk. I pojest, i popit i... i   čovjekovog boravka na ovom svijetu. U
          ženu mu stvorio. Samo, u nekak’e jabu-  tom smislu, svakako nije slučajno niti ime
          ke da ne diraju. Eto, biva ‘vako, to su Bo-  najstarijeg, najiskusnijeg i najmudrijeg
          žije jabuke. To da ne dira, a drugo je sve   mještanina Jusufa (ime jedanaestog Bo-
          njegovo. – I šta je bilo? – Al’, ta ženetina   žijeg poslanika po islamu), samo što je na
          navrati Adema da trgaju jabuke. Bog to   ovome svijetu i u surovosti ruralne bosan-
          vidio, gdje neće, je l’, naljutio se i – ka-  skohercegovačke svakodnevice njegovo
          pak. Nesta rahatluka, nesta svega. I otada   pripovijedanje svedeno na vic.
          se čo’ek pati, živi i mre kao svako drugo   Na ovaj način režiser kreira central-
          hajvanče. Sve zbog ote žene. – O, jeb’o joj   ni antagonizam ideosfere, u kojem je na
























         78  27/6/2019 STAV
   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83