Page 79 - STAV broj 225

jednoj strani religijski aspekt koji daje Naime, nakon što Nihadov otac Ibrahim scenarista Ranko Božić, snimatelj Mu-
okvir smislu čovjekovog postojanja, a na (Branko Ðurić) za svog sina zatraži Sena- stafa Mustafić te kostimografkinja Sa-
drugom njegov tragični, tužni i apsurd- dinu ruku od njenog oca, bogatog trgovca, nja Džeba, uspjeli su stvoriti konstantni
ni život. Jer, čovjeku koji se “pati, živi i a ovaj ga momentalno odbije, Nihad biva osjećaj nostalgije s nikada dostižnom
’mre kao svako drugo hajvanče” Adem i primoran da oženi onu koju ne voli, a sve srećom i toliko traženim “rahatlukom”,
Hava nisu uzvišeni preci kojima on du- kako bi bolesnoj majci ispunio posljednju ali i ukrotiti istinski oblik života u mjeri
guje udahnuti život, već uzrok njihove želju. Međutim, to neće značiti i defini- koju je postigao malo koji film u historiji
ovozemaljske patnje i nemogućnosti ko- tivni kraj njegove ljubavi prema Senadi bosanskohercegovačke kinematografije.
načnog ostvarenja. Ipak, ljudskom biću i okončanja njihovih nevinih, simpatič- Tome je umnogome doprinio filmski stil
s dušom dat je jedan razlog za njegov ro- nih, iskrenih “ašikovanja”. “A imaš li ti s svojstven dokumentarističkom filmskom
đenje, a to je ljubav. kim? – Šta? – Da pričaš? – Misliš, imam rodu te njegovim osobinama, kao što su:
Adem i Hava u zabačenom selu neda- li nekoga kome možeš reći sve što ti leži naturšici, prirodno osvjetljenje, statična
leko od Tuzle i neposredno nakon 1945. na duši a da ti ne kaže da si poludio? – kamera, realistične lokacije... Posebnu
godine jesu Nihad (Davor Janjić) i Senada Ja. – Nekoga, ko će i da mu ne kažeš ništa ulogu u filmu odigrali su svakako glumci
(Branka Bajić), koje pokreće jedino lju- sve sam razumjeti? – Takvog, je l’ imaš? i glumice, koji su na krajnje uvjerljiv i
bav, Nihadova direktna, sirova, muška i – Otkud mi bolan”, iskrena je Senada u emotivan, ali i odmjeren te suptilan na-
Senadina nesvjesna, potisnuta, ženska, a ponovnom susretu s Nihadom. čin oživjeli likove i njihove nezaborav-
za koju nema prostora u ovozemaljskom Osim religijskih simbola prisutnih u ne situacije i replike, poput onih: “Tet-
životu. Jer, sve njegovo trajanje preuze- filmu, kao što su, dakle, imena, ali i jabuke ka, namaži mi krišku”, “A ono, jest mi
le su fizičke, psihološke i moralne borbe koje je Latif (Saša Petrović) trebao proda- nužda, ali neću svašta u kuću”, “Nemoj,
te društvene, historijske i klasne ograde ti i kupiti otoman, ali ih je “propio”, a is- babo, ubit Pujdu”... koji su se zauvijek
koje ne dopuštaju čovjeku da iskoristi pod čijih stabala Nihad i Seanada najčešće urezali u sjećanja ovdašnje filmske i te-
“ovo malo duše” za nešto dobro, već ga “ašikuju”, Kenovićevo ostvarenje obiluje i levizijske publike i postali neizostavan
uvjetuju da pati i posrće u zlo. “A šta ti znakovima koji se tiču prolaznosti vreme- dio savremene bosanskohercegovačke
je Senada? – Senada mi je jaran. – Čuuuj na, kao što su željezničke pruge, vozovi, kulture i umjetnosti. Tu je i svakako
jaran. Ne more to tako. Muško i žensko ali i motivima koji religijskom aspektu muzička kompozicija Esada Arnauta-
ne mogu biti jarani. Il’ su familija il’ suprotstavljaju nauku i njeno stidno pro- lića u kojoj su u jednom tonu uhvaće-
nisu ništa”, kaže Nihadu njegova tetka. bijanje u seoske predjele. “Hej, školarko, ni tuga, melanholija i patnja, a s kojom
S majkom na samrtničkoj postelji, može l’ to biti istina da su ljudi postali od se u stvaranju jednog komadića života
strogim ocem, totalnim siromaštvom u majmuna?”, upita Nihad Senadu. “Tako savršeno nadopunjuju pjesma Negdje u
državi, bremenom tradicije okorjelog pa- nastavnik govori”, kaže ona. “A kaže l’ i daljini napisana u duhu sevdalinke, ali
trijarhata, klasnim porodičnim razlikama, za sebe da je post’o od majmuna?”, upita i narodna kola koja Ibrahim zahtijeva
Nihadu ne preostaje ništa drugo negoli Nihad ponovno. na svadbi.
da se pomiri sa sudbinom i nemogućno- Uprkos izrazito niskoj tehničkoj kva- S rođenjem, smrću, svadbom, džena-
šću ostvarenja ljubavne veze sa Senadom. liteti ovog ostvarenja, režiser Kenović, zom, odlaskom, povratkom, tugom, smi-
jehom, djetinjstvom i starošću, iskrenom
i lažnom ljubavlju, te s kreiranjem jed-
Uprkos izrazito niskoj tehničkoj kvaliteti ovog ostvarenja, nog neupitnog i nezaustavljivog narativa
kojeg nazivamo sudbinom, a iako oskud-
režiser Kenović, scenarista Ranko Božić, snimatelj Mustafa nog trajanja i nedovoljne dramaturške
Mustafić te kostimografkinja Sanja Džeba uspjeli su stvoriti razvijenosti, Ovo malo duše autentična
konstantni osjećaj nostalgije s nikada dostižnom srećom je filmska posveta životu. Tom bolnom i
prolaznom putovanju koje toliko volimo
i toliko traženim “rahatlukom”, ali i ukrotiti istinski oblik i koje ne damo, iako često za to nemamo
života u mjeri koju je postigao malo koji film u historiji nikakvog opravdanja.
Ali čovjek je teški hajvan. I u ono
bosanskohercegovačke kinematografije malo duše što ima šejtan se upleo da mu
bude teže. n

STAV 27/6/2019 79