Page 73 - STAV broj 298
P. 73

neću zaboraviti. Kako ta njihova glupost                              Magazin “Stav” u
         kroz ove bejtove kulminira kaže nam
         dalje hazreti Mevlana: “(...) Prijaznost                              dogovoru s aktuelnim
         iskaži! Ovu dobrotu udalji (od mene)!                                 mesnevihanom hadži
         Ja ne želim oko. Brzo me oslijepi!’ (...)”
         Pogledajte taj pristup koji svi moramo                                hafizom Mehmedom
         prepoznati kod sebe kada ovako kažemo
         ovoj kapiji s koje nam takva dobrota do-                              Karahodžićem prenosi
         lazi. Sjetite se onoga primjera kada Isau,                            u nastavcima dersove
         a. s., kažu oni mještani na Galilejskom
         jezeru nakon što je izliječio opsjednutog                             iz “Mesnevije” održane
         čovjeka: “Molimo te, što prije nas napu-
         sti i odlazi odavde!” Tako se zahvaljuju                              u Mevlevijskom
         na toj blagodati, jer, sjećate se, oni su se                          kulturnom centru
         prepali za svoj imetak.
            “(...) Dakle, Sabljani su kazali: ‘Učini                           na Jekovcu
         veće rastojanje među nama! Šteta naša
         nama je hajirnija. Uzmi naše ukrase!’                                 Odemo s Ovoga svijeta i zatim vidimo
         (...)” Ne treba nama to, mi više volimo   Hafiz Mehmed Karahodžić     pravo stanje. Baš kao što to hazreti Omer
         štetu. To je bio njihov postupak i njihov                             Hajjam kaže: “Mislit će ljudi da su išli i
         odgovor, odnosno, to tako glupo izgleda   Allahovu milost. Sljedeća postaja mogla   hodili pravom stazom, prave stvari radili,
         i kod mene i kod tebe ako se pojavi ta ne-  bi biti nada u Allahovu milost. Ali i tu, ne   a na kraju će ispasti da su cijelog života
         zahvalnost na ni’metima. Pogledaj je u   dao Bog, ako se ode preko granice, onda   muzli vola da namuzu mlijeko.” Nema u
         svojoj ružnoći na ovome primjeru. Opet   čovjek može govoriti: “Allah je Milostiv,   vola mlijeka, to je napor jalov.
         nas upućuje na ajeti-kerim koji smo u   oprostit će sve”, pa sebi dopustiti ono što   “(...) Mi ne želimo ovih palača i ba-
         početku kazivanja o stanovnicima Sabe   ne bi smio. Zato bi četvrta postaja mogla   šči, ni lijepih žena, ni sigurnosti i spokoja
         naveli, esteizubillah: “A između njih i   biti zuhd, odricanje, od ukrasa ovoga svi-  (...)” Sve sada hazreti Mevlana navodi tu
         gradova koje smo blagoslovili Mi smo bili   jeta. Kada se čovjek obistini u tom halu,   glupost njihovu kroz ove primjere, odno-
         postavili povezana naselja i odredili im   onda se već probudio na postaji sabu-  sno, nas opominje ako smo, ne dao Bog,
         potrebnu udaljenost: ‘Putujte kroz njih,   ra, strpljenja. Sada se pokazuje njegova   ovoga hala. “(...) Gradovi, međusobno
         i po noći i po danu, bezbjedni i sigurni!’   istrajnost na tom putu. Kada se obistinio   blizu, su loša stvar. Ta pustinja je lijepa
         Ali oni (sa svoje nezahvalnosti) rekoše:   i na toj postaji, po prirodi iz njega izlazi   u kojoj su zvijeri! (...)” Kada neko naopa-
         ‘Gospodaru naš, učini veće rastojanje pri-  šukr, zahvalnost na Allahovim ni’meti-  ko gleda, vidite kakvi su onda zaključci. To
         likom putovanja naših!’ – i ogriješiše se   ma. Kada se čovjek i na toj postaji obi-  je kada je rečeno da šejtan kaže: “Ja ću im
         prema sebi i Mi učinismo da se o njima   stini, onda je siguran po pitanju oslonca,   uljepšati ružne stvari.” Mi sada trčimo za
         samo priča, a njih kud koje raselismo. To   tj. svog Gospodara, tevekkul dominira u   ovom pustinjom u kojoj su zvijeri i držimo
         su, zaista, pouke za svakog strpljivog i za-  njemu jer on zna da kome je Allah oslo-  da je to tako lijepo. Pogledajmo kako se to
         hvalnog.” (Saba, 18, 19) Kako čudnovato   nac, On mu je dovoljan. To ga dovodi u   zlo, ružnoća i opasnost reklamiraju, a mi
         djeluje kada vidimo da je neko imao ova-  stanje rizaluka. Kakvo god da ga iskuše-  letimo na tu stranu. Sada će nam hazreti
         kav zahtjev prema Gospodaru. A tamam   nje pogodi, on je na postaji zadovoljstva.   Mevlana dva-tri bejta kazati na arapskom
         je Gospodar posijao ta naselja od Jemena   Onda dolazi teslimijjet, potpuna preda-  jeziku: “(...) Čovjek u ljetu traži zimu. A
         do Svete zemlje, do Biladi Šama, do Kud-  nost, pa murakaba, samokontrola, svje-  kad zima dođe, to negira (...)” Kada zime
         sa, naselje za naseljem, tako da je svako   snost u svakom trenutku da ga Uzvišeni   stisne, onda on negira da je tražio zimu.
         mogao bezbjedno putovati, niko nije bio   gleda, pa prema stepenu murakabe – što   Pogledajte kako nam pokazuje šta bi mo-
         bihuzur, u pravo vrijeme svako je mogao   je ona jača, ona određuje snagu i onog   gao biti ključni uzrok naše nezahvalnosti.
         naći odmorište i opskrbu. Tolika obijest   sljedećeg stepena, mušahede, viđenja. I eto   Čovječe, ti si u ljetu pred Gospodarom
         ih navodi na ovo da kažu: “Napravi veće   ga u Kudsu, eto ga na svetom tlu, a odatle   svojim. On čeka da Mu se okreneš, da ti
         rastojanje!”                       se čovjek diže u visine. Zato je rečeno da   se odazove na tvoje traženje, tvoj istigfar,
            Sad iz druge strane treba prići ovo-  je Kuds najbliža tačka nebu. Mislim da   ali ti ne vidiš to ljeto, ti tražiš zimu. Tebe
         me primjeru. Na duhovnoj stazi, kada   se tu govori o duhovnoj dimenziji, ne o   nikada nema kod kuće kad te On doziva.
         smo krenuli i zakoračili na stazu odgo-  fizičkom mjerenju. Kada čovjek dođe na   Ti si uvijek na nekoj drugoj strani, ti zimu
         ja i duhovnog puta, ispred nas su posta-  postaju čistoće svetosti, onda se otvaraju   tražiš. I normalno, tražeći to čega nemaš,
         je koje trebamo preći. One stoje upravo   vrata nebeske kapije i put onda kreće   gubiš ono što imaš. Nisi sa zahvalnošću po-
         ondje gdje su nam najpotrebnije. Pa, da   po vertikali. Vidimo kako se mi prema   pratio te ni’mete i onda se sve dešava ovo o
         kažemo, krenuli smo od Jemena, s te de-  svojoj predispoziciji obistinjujemo na   čemu nam hazreti Mevlana govori. “Ako vi
         sne strane napravili prvi korak na ovoj   ovome putu Israa i Mi’radža. Sada možemo   meni budete zahvalni, Ja ću vam povećati
         stazi, a to je tevba. Morali smo se poka-  zakoračiti pa, ne dao Bog, umisliti sebi   darove. Budete li nezahvalni, Moja kazna
         jati, vratiti svome Gospodaru, obećati da   nešto, pa sebi reći da mu nešto ne treba,   je žestoka.” (Ibrahim, 7) Mi, tražeći ovo što
         se više nećemo vraćati onome što je prije   da može i bez toga, jer šejtan nas neće   nemamo, ne zahvaljujemo, i odmah prtimo
         bilo. Sljedeća stvar bi mogla biti strah,   ostaviti i napadat će nas ko zna kakvim   na sebe ovaj hal žestoke kazne. A možemo
         havf. Neko ko se odlučio na ovaj korak   otrovnim strelicama na polju samog tari-  formalno i obavljati ibadete i kada se pi-
         i kada sagleda šta je sve propustio, obu-  kata. Onda možemo i nesvjesni poželjeti   tamo zašto me ovo pritišće sa svih strana,
         zet će ga strah. Prepustiti se strahu zna-  ovako naopake stvari. Onda taj put bude   pogledajmo dobro, nađimo vremena da se
         čilo bi navući hal beznađa, a to je daleko   zaista daleko od nas, a mi sve vrijeme u   osamimo i da pošteno razmislimo o sebi.
         od vjernika, jer mu’mini ne gube nadu u   uvjerenju da zaista gazimo tom stazom.   (nastavit će se)    n


                                                                                                   STAV 19/11/2020 73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78