Page 71 - STAV broj 298

mu prevođena na njemački, ruski, turski, Ja sam, nažalost, bio prinuđen da odem iz Srbije, u kojoj
rumunjski, mađarski, bugarski, poljski,
italijanski. Član je Saveza pisaca Njemač- sam više od dvije decenije radio kao sudija. Više od
ke. Uskoro će mu biti uručena ugledna dvije decenije živim u Njemačkoj, ali nema dana da se
nagrada “Miroslav Dereta” za neobjav-
ljeni roman pod naslovom “Sazvežđa pet preko interneta, novina i ostalih sredstava informacija
kuća”, što je bio i povod za ovaj intervju.
ne uključim i u zavičaj moj (ne)veseli. U romanu “Fetva”
STAV: Na Deretinom konkursu dobili ste napisao sam da je zavičaj kao majčina kletva i da to
značajnu nagradu, šta ona za vas znači?
BALTIĆ: Za mladog pisca one su dvoje čovjeka prati cijelog života
put ka afirmaciji, za starije pisce, gdje i
ja spadam, nagrade su potvrda da je pisac
još živ i aktuelan. Za mene ova nagrada
ima još i neki veći značaj, dolazi od ci- BALTIĆ: Kroz knjigu se provlače romanu “Fetva” napisao sam da je zavičaj
jenjenog izdavača koji, uprkos izuzetno i žive tri generacije, počev od Šemsa iz kao majčina kletva i da to dvoje čovjeka
teškim situacijama za kulturu u Srbiji i Breze kod Sjenice, kao prvog gastar- prati cijelog života. Tada sam živio u za-
knjigu posebno, egzistira duže vrijeme bajtera, rudarskog radnika, do njego- vičaju, danas ne živim u njemu, ali zato
i nudi dobre knjige. I posebno, ona me ve unuke Sanele, rođene u Njemačkoj, više mislim na njega nego onda i mnogo,
vraća književnim prostorima u kojima Obrena i Dobrile iz Štitara kod Pazara, mnogo mi nedostaje. Što se bošnjaštva
sam rastao i razvijao se kao pisac. opet gastarbajtera, do njihove unuke tiče – kako gdje i kako ko. Tako ga vi u
Svetlane, rođene u Njemačkoj, Ibrahi- Luksemburgu (p)održavate kroz njego-
STAV: Je li “Sazvježđe pet kuća”, po ma, arhitekte iz Meke, do njegovog sina vo kulturološko, tradicionalno i vjersko
vašem sudu, najbolje što ste napisali? Kadira, Gintera Inbauera, prebogatog biće, u šta sam imao prilike da se uvje-
BALTIĆ: Knjige su kao nevjeste, uvi- industrijalca iz Njemačke, do njegovog rim. Ima vas nekoliko koji to održavate
jek se može nešto dotjerati i “došminka- unuka Georga. Između njih je i srednja zahvaljujući vašem velikom entuzijazmu,
ti”, pa i kad ti se učine lijepim. Srećom, generacija i svi sučeljavaju svoje običa- gdje bih morao spomenuti i književnika
nađe se neko da ukaže na falinke. Ovo je, navike, porijekla, tradicije i kulture, Faiza Softića, ali i mnoge druge koji ne
je moj najobimniji roman, možda i na- najčešće do nivoa sukoba. Iznad svih žale ni vrijeme ni novce da bi očuvali
jambiciozniji. Zadovoljan sam što sam njih je pitanje identiteta, nacionalnog, bošnjaštvo, naročito ono iz Sandžaka. U
uspio da ga privedem željenom završet- kulturnog, državnog, socijalnog i ge- Njemačkoj najviše ima Bošnjaka iz Bos-
ku. Možda sam knjigom zadovoljan, više neracijskog. Mladi imaju izazov više – ne, mada ima dosta Sandžaklija i onih iz
nego sobom u njoj. Ne bih mogao reći da pitanje ličnog identiteta. Globalizacija Crne Gore, ali se upražnjavanje bošnjašt-
li je ovo moja najbolja knjiga, meni su sve i tehnologija već su učinile svoje, tako va ovdje zadovoljava nekim formalnim
drage, jer sam ih sve pisao rukom i masti- da ljudima više ime i prezime skoro i događanjima, više religijskog karaktera
lom, s velikom ljubavlju i sve u veoma ne treba, svi smo postali samo broje- preko džemata, a manje kulturološkog
teškim uslovima za pisca i pisanje. Ona vi i svuda traže od nas da “ukucamo” i tradicionalnog profila. Ima izuzetaka,
je, nekako, moje mladunče. neki svoj identifikacioni broj, pa ako ali bi se oni mogli nabrojati prstima jed-
niste neki broj, neki konto ili pasvord, ne ruke u odnosu na više od osamdeset
STAV: Možete li nam približiti temati- ne pomaže vam pa da ste i sam Putin bošnjačkih džemata u Njemačkoj.
ku romana? ili Trump. Kako stvari stoje, vlasnici
moćnih tehnologija već nas uče da nam STAV: Kako biste onda opisali svoj
mozak i razmišljanje nisu ni potrebni, identitet?
oni imaju sve za naše glave, istina, za BALTIĆ: Ja sam se rodio, rastao,
Knjige su kao nevjeste, naše mukom zarađene pare. školovao se i mladost proveo u Jugosla-
Ja sam se u svim svojim knjigama, pa
viji. I sada vidim šta je i koliko je veli-
uvijek se može nešto i ovdje, zalagao za razumijevanje među ko bilo biti iz Jugoslavije. Nisam jedini,
dotjerati i “došminkati”, ljudima i nastojao da ukažem da se is- ona nedostaje milionima drugih. Kad
plati borba za dobro. Tako sam i ovdje tu
su Milošević, Tuđman i Janša nju ubi-
pa i kad ti se učine lijepim. ulogu i zadatak dodijelio mladima i oni li i rasturili, uz zdušnu pomoć Zapada,
na čelu sa Njemačkom, onda se u meni
ne smiju prespavati svoje vrijeme. Ima
Srećom, nađe se neko da u knjizi i dosta izleta u nama poznatim i nešto odlomilo, nestao je jedan važan dio
ukaže na falinke. Ovo je (ne)dragim situacijama, koje oslikavaju mene. Sad bih mogao sebe šturo identi-
ficirati Bošnjakom iz Sandžaka i Srbije,
naš dobri i živi mentalitet.
moj najobimniji roman, koji živi u Njemačkoj i ima državljanstvo
i jedne i druge države. Najradije bih bio
možda i najambiciozniji. STAV: Živite u dijaspori, u Njemačkoj. običan građanin svijeta, da me niko ne
Jesu li bošnjačka čula istančanija oda-
Zadovoljan sam što sam tle, kada je u pitanju ono identitetsko? pita ko sam, šta sam, odakle sam. Ali
BALTIĆ: Ja sam, nažalost, bio
nemam ni za to šansi, jer je život u svi-
uspio da ga privedem prinuđen da odem iz Srbije, u kojoj sam jetu postao jako težak i brutalan, jer svi-
željenom završetku. Možda više od dvije decenije radio kao sudija. jetom vladaju hulje, zli ljudi, pohlepni
diktatori, jer svijetom jačaju diktature
Više od dvije decenije živim u Njemač-
sam knjigom zadovoljan, koj, ali nema dana da se preko interne- i fašizam, demokratije se guše, a građa-
ni iz dana u dan sve brojnije i sve više
ta, novina i ostalih sredstava informacija
više nego sobom u njoj ne uključim i u zavičaj moj (ne)veseli. U postaju porobljeni. n
STAV 19/11/2020 71