Page 66 - STAV broj 298

DRUŠTVO

nastup, pa su htjeli da za njih napravim
veliku kompoziciju “ciganske” muzike
koja će pratiti njihov nastup. Nakon što
sam preslušao muziku koju su oni izvo-
dili, odmah sam se fascinirao narodnom
muzikom Hrvatske, Srbije, Makedonije
i naravno Bosne. Ubrzo sam počeo radi-
ti turneje sa “Živilijem”, i tu sam naučio
svirati brojne žičane instrumente koji su
popularni u ovoj regiji, uključujući tam-
buricu, prim, brač, bugariju, tamburu itd.
Tu sam prvi put došao u dodir s neujedna-
čenim vremenskim potpisima, radosnim
plesovima i gorko-slatkom muzikom sev-
daha. Kažem gorko-slatka, jer je na mene
sevdalinka odmah djelovala i ostavila do-
jam romantične pjesme s veoma izraženim
osjećajem čežnje. Čini se kao da u njima
melodije zajedno tkaju i tugu i nadu. Teš-
ko da sam stručnjak za sevdalinku, mogu
kazati da sam samo ljubitelj, ali bez ikakve
sumnje u njoj postoji dubina, spoj kultura
i bezvremenska povijest.
Susret s usmenom predajom u Špani-
ji: Na koncertima se izvodio moj “cigan-
ski” solo koji je na publiku ostavljao veliki
utjecaj. Uskoro su se otvorile brojne nevje-
rovatne prilike u mom muzičkom životu.
Moram napomenuti da izraz “ciganski” ne
koristim u omalovažavajućem smislu, već
samo kao općejezični pojam – dopustite
mi da sada kažem “romski” kako bih bio
precizniji, a izvinjavam se ako sam nekoga
uvrijedio. Godine 1993. glavni predstavnik
jedne umjetničke organizacije vidio me na
koncertu i pozvao u Andaluziju kako bih
proučavao muziku “cigana” u Španiji. Ovo
je za mene bila nevjerojatna prilika koju
sam odmah objeručke prihvatio. Ovo pu-
tovanje je značilo upijanje za mene sasvim
nove kulture i muzike ovih nevjerojatnih
ljudi. Međutim, u Sevillu sam stigao tek
1995. godine. Susret s ovim ljudima je bio
nevjerovatan. Tu su grupe ljudi okupljenih
na jednom mjestu, muškaraci su na jednoj
strani sobe koji kroz svoje pjesme pjevaju i
pričaju priče, a sve je popraćeno čežljivim
tonovima i jekom gitara i pljeskanja. Pone-
kad se to činilo kao da je riječ o prijatelj-
skoj postavci scene, drugima je to bio kroz
suze strastveni razgovor dvojice Roma dok
su u svojoj usmenoj predaji prenosili svim
prisutnima pjesmu ili priču od krucijalnog
značaja za njihovo postojanje. I danas mi
je začudo, uvijek se iznova pitam kako se Na svojim koncertima imam priliku do neke mjere
jedan samouki muzičar bez ikakvih veza
našao u svim tim okolnostima. Mora da educirati ljude i možda im otvoriti um za nove svjetove
ima i toga što sam na svaki ovakav poziv i muziku s dubokim povijesnim kontekstom. Međutim,
da negdje gostujem i da upoznajem nove
kulture odreagirao kao nekakav neustrašiv interes za ovakvom vrstom muzike, i općenito za lijepim
putnik, avanturista, a daleko je od toga da
sam posebno neustrašiv i hrabar. kao da se svakog dana sve više gubi. Možda nam
Sarajevo kao plamište događaja: Kao slijedi slom kulture i vrijednosti u određenoj mjeri u
što sam već spomenuo, 1991. godine počeo
sam nastupati s jugoslavenskim ansamblom kombinaciji s bezobzirnom žurbom prema modernosti

66 19/11/2020 STAV