Page 68 - STAV broj 298

DRUŠTVO

prošlog stoljeća), kada su muzika i umjet-
nost bili vrlo poštovani, ili sam barem ja
mislio tako. Muzika je za mene, kao i za
mnoge druge u mojoj eri, bila sjajno mjesto
gdje smo razvijali našu kreativnost. To je
bio moj oblik meditacije koji me nadahnuo
u pokušaju stvaranja ljepote. Amerikanci
imaju tendenciju da budu inovatori, jer im
nedostaje duboki izvor kulturne povijesti
iz kojeg bi mogli crpjeti inspiraciju. Stoga
sam ja uvijek bio sklon eksperimentiranju
i izmišljanju novih muzičkih formi. Na
kraju mi je bilo korisno potražiti inspi-
raciju u svjetskoj muzici kako bih proši-
rio svoje vidike. Čini mi se da se u svijetu
puno toga promijenilo. Moderna muzika
djeluje prazno, bez dubine i ljepote, uzi-
majući u obzir moje pristrasne percepci-
je. S obzirom na to, mislim da se gubitak
i to pod očito nepovoljnim okolnostima. koju je Dilber naprosto zapalio. Ljudi su je tradicionalnih vrijednosti i zanimanja za
Kajem se što nisam dobio priliku doživjeti jednostavno zavoljeli na prvo slušanje. Ih, umjetničke oblike koji ih odražavaju može
ovaj grad u boljim vremenima. Iz kratkog da su samo znali da je to sevdalinka! Po- definirati kao gubitak duhovnosti, za što
posjeta teško je izvući mnoge zaključke, ali slije toga nastavio sam raditi solo turneje, su vjerovatno zaslužne i vjerske institucije
ljudi su izgledali obrazovani i zanimljivi. a prije dvije godine vodio sam festival gi- u koje su ljudi skoro pa potpuno izgubili
Sjećam se da me lokalni “šahovski morski tare u Njemačkoj. povjerenje, slom i korupcija u obrazova-
pas” žestoko pobijedio u šahu na jednom Loše vrijeme za muziku: Ove godine nju, gubitak razumske povijesti, što je sve
trgu. Sjećam se i da sam bio smješten na nema skoro nikako posla, generalno je loše rezultiralo nedostatkom poštovanja prema
gornjem spratu jedne zgrade, kasnije sam vrijeme za muziku i muzičare. Koncerti pre- onima koji su u stalnoj potrazi za istinom.
saznao da je odatle u ratu pucao snajper. Po- ko interneta u praznim dvoranama nisu mi Mračno doba Amerike: U putovanjima
gled na pustoš bio je zastrašujući. Budući zanimljivi, pa ovo vrijeme koristim kako bih uvijek su me privlačila mjesta koja su se su-
da je turneja krenula kući nakon završnog napravio neku novu muziku, a i da dovršim očavala s teškim vremenima. Komunizam
koncerta u Sarajevu, morao sam se iskrasti pisanje knjige. Razgovarao sam s mojim sam doživio u Sovjetskom savezu, i to na
iz naše grupe i na jednom trgu promijeniti kolegama i otprilike se kod svih svodi na njegovom rubu kolapsa. Uspio sam doživjeti
novac za njemačke marke, jer sam bio zna- isto – svi čekamo. Knjigu na kojoj naporno paranoične noćne more Istočne Njemačke,
tiželjan vidjeti Bosnu na putu ka Dubrov- radim sastojat će se od mojih životnih isku- kao i cijelog Balkana i njegovih zemalja u
niku. Njemačkim markama sam kupio au- stava i anegdota. To je potežak posao. Prije različitim fazama i u njihovim najmračni-
tobusku kartu do Mostara i dalje. Možda je pisanja uvijek čekam taj momenat potpune jim satima. Uvijek sam imao sposobnost
to bilo nesmotreno s moje strane i neopre- jasnoće koji često ne dolazi, ali ne mogu ga upiti tamu i iz toga stvarati muziku kako
zno. Svjedočeći pustošenju Mostara, zastra- zauvijek čekati. Vjerovatno će samo uređi- bih očistio dušu. Danas se suočavam s ve-
šujuća spoznaja da je svjetski poznati Stari vanje knjige biti ključno i u njemu može likom tugom i strahom da će moja vlastita
Most uništen na mene je duboko utjecala. čučati određena magija koja samo čeka da zemlja uskoro podleći mračnom dobu. Iako
Dodatna tama u mom životu. Ali, trgnuo izađe van, makar se tako nadam. je teško stvarati u ovom trenutku, ali vje-
sam se i to iskoristio da me nadahne da Gubitak tradicionalnih vrijednosti: rujem da će se, kao i uvijek, muzika vratiti.
napišem pjesmu u spomen na to iskustvo. Čini se kao da sam odrastao u vrijeme Povratak korijenima: Privučen sam
Pjesma nosi ime Cross at the Mostar Bridge. Amerike (šezdesetih i sedamdesetih godina muzikom Balkana čak i prije nego što sam
Da su samo znali da je to sevdalinka: spoznao svoje porodične korijene, oda-
Početkom 21. stoljeća nastavio sam samo- kle potječem. Prije nego što je moj otac
stalno putovati po SAD-u i snimio sam šest umro, bio je znatiželjan zašto putujem u
CD-ova. Formirao sam istočnoevropski bal- Kada god spomenem rat i Jugoslaviju. Ovo možda mnogi ne znaju,
kanski / ciganski ansambl American Gypsy, moje iskustvo koje se na ali kada su ljudi emigrirali u Ameriku po-
s ukrajinskim gostujućim violinistom Ar- četkom 20. stoljeća, mnogi su iz različitih
kadyjem Gipsom. Kasnije sam se vratio i sa bilo koji način veže za ta razloga odbacili svoju historiju. Postali
“Živilijem” učestvovao u Balkanskom pro- su “Amerikanci”, što u današnje vrijeme
gramu za melioraciju mladih u Plovdivu u dešavanja, uvijek se sjetim nije slučaj. Često su na otoku Ellis u New
Bugarskoj. Nakon toga, vratio sam se kući događaja koji su obilježili Yorku, kada su obrađivani za ulazak, nji-
kako bih svirao u Kennedyjevom centru za hova imena bila pogrešno unesena. Tako
scenske umjetnosti kao i na travnjaku Bi- moja iskustva. Moje je moj dedo dobio prezime Jacobs, pa mi
jele kuće u Washingtonu. Počeo sam s tur- je otac nakon mojih putovanja na Balkan
nejama s grupom Celtic / World Music, Lone zanimanje za sevdah došlo kazao da naši korijeni potječu odnekud
Raven ubacujući malo balkanske muzike u je kasnije, 1997. godine, dok iz Jugoslavije, nije ni bio siguran kako se
njihov repertoar. Bit će vam drago kada ču- zvalo to mjesto. Samo je jednom izgovo-
jete da je Moj Dilbere postigla veliki uspjeh smo se pripremali za turneju rio njegovo ime, koje je kasnije postalo i
na Dublinskom irskom festivalu, jednom po izbjegličkim kampovima porodično prezime, ali ne znam kako se
od najvećih irskih festivala na svijetu. Nije tačno piše. Možda je to Jakobušić, mogu
bilo nikakvog žirija, samo ogromna publika i sirotištima nakon rata samo da nagađam. n

68 19/11/2020 STAV