Page 63 - STAV broj 298
P. 63

da ljude spasi od vladavine Zla. O vjer-  ne ocijeni kao bogobojaznu i kreposnu.   grijehom i da brane podanicima da slu-
          skom učenju bogumila prilično dobru   Njihov brak, na koji su se i pape žalile,   že svojim gospodarima. Očigledno je
          orijentaciju daju nam ostaci njihovih   nije bio neraskidiv sakrament. Svaki bo-  Kozma namjeravao da uvjerljivo izloži
          vlastitih spisa i onog što su njihovi pro-  gumil je barem na samrtnoj postelji nasto-  opasnost ovih heretika. Osnove ovih op-
          tivnici, uglavnom već spomenuti Kozma   jao da posebnim činom posvećenja bude   tužbi mogao je vrlo lahko naći u borbi
          napisali o njima. Kozma je jedini staro-  uveden među “savršene” i one koji su se   protiv moći države i Crkve, na koju su
          bugarski pisac čiji su se spisi sačuvali iz   odrekli braka, ne bi li kao takav dospio   bogumili bili prisiljeni; ali zasigurno i
          perioda cara Samuila a ruski historičar   pravo u Raj. Iz redova “savršenih” bira-  u komunističkim i demokratskim tra-
          Giljferding je u svom djelu o Srbima i   ne su vjerske starješine, oni “najstariji”   dicijama bratstva i jednakosti, koje su
          Bugarima objavio detaljne odlomke iz   i “majstori”, koji se u nebogumilskim   crpljene iz samog prakršćanstva, ali i iz
          njegovih spisa. Svako zlo i općenito sav   spisima tu i tamo nazivaju bogumilskim   pradavnih vremena slavenskih naroda.
          vidljivi svijet potječe od Sotone, jer od   biskupima i svećenicima. Njihove bogo-  Religijske doktrine su u odnosu na za-
          Boga može potjecati samo ono što je či-  molje nisu imale ni toranj ni zvono – ovo   htjeve praktičnog života, naprotiv svugdje
          sto, dobro i savršeno. Iznad tog vidljivog   potonje nazivali su đavoljom trubom – a   i u svim vremenima bile tolerantne. Da
          svijeta postoji nevidljivi, savršeni svijet   prezreli su svaki nakit i dozvoljavali su   su i bogumili, ma kakve dogme prizna-
          i Bog vodi neprestanu borbu s Đavolom   samo stol prekriven bijelim stolnjakom   vali, bili sposobni da zajedno s ostalim
          kako bi spasio čovječanstvo za taj nevid-  i evanđelje u božijoj kući. Naposlijetku   zahtjevima praktičnog života priznaju
          ljivi svijet. Neki su smatrali – jer i među   Kozma podiže optužbe protiv bogumi-  i državno uređenje i hijerarhiju – čim
          bogumilima je bilo različitih, krućih i   la da propovijedaju neposlušnost prema   je država pristajala da se na njh osloni i
          blažih shvatanja – da je sam Satanael   vlasti, da ismijavaju bogataše, da mrze   da ih podrži – nedvojbeno je dokazano
          Božiji prvorođeni sin, a Krist samo nje-  očeve, da preziru starce, da kore bojare,   ustrojstvom bosanskog državnog života
          gov mlađi brat. Krist nije zemljom ho-  da poslušnost prema caru proglašavaju   kao i čitavom njegovom historijom.   n
          dio u ljudskom liku, već samo kao duh,
          dok je Marija bila anđeo. Kult Marije,
          Stari zavjet i krštenje, neki su potpuno
          odbacili, a svi su ih smatrali nečim spo-
          rednim. Krštenje su odbacili već iz tog
          razloga što i sama voda vodi porijeklo od
          Zla. Svečani prijem odraslih odvijao se
          dodirivanjem Ivanovog evanđelja. Križ
          su svi odbacivali. Zašto bi se obožavalo
          nešto čime je Bog trebao biti oskrnavljen?
          Oni su odbacili i slike i kipove svetaca,
          pa se iz ovog da objasniti stroga jedno-
          stavnost njihovih nadgrobnih spomenika.
          Da je ova reakcija protiv isprazne raskoši
          i formalizma Bizantijske crkve odbaci-
          vala i crkvene ceremonije jasno je samo
          po sebi. Crkvene svećenike nazivali su
          “slijepim farizejima”. U svetoj pričesti,
          koju su u najboljem slučaju prihvatali kao
          uspomenu, nisu vidjeli tijelo Gospodnje,
          već samo obični kruh. Vjerovanje u zlu
          prirodu materije dovelo je kod njih kao
          i svugdje do izražene askeze. Strogu či-
          stoću njihovog načina življenja priznaju
          čak i njihovi protivnici, iako je nazivaju
          licemjerjem. Ali u ovom je ležala njihova
          osvajačka moć u odnosu na Crkvu i njene
          hijerarhije, čije izobilje je siromašni puk
          željno posmatrao iz prikrajka. Ovo kruto
          shvatanje odbacilo je i brak, uživanje u
          vinu i tjelesnim nasladama gotovo kao
          đavolje naredbe. Ovi “savršeni”, koji su
          baš tako živjeli, uživali su i kod ostalih
          veliki ugled. U Bosni su se zvali “dobri
          Bošnjani”, “odabrani” i kako se čini,
          među bogumilima su zamijenjivali sve-
          ćenićki stalež. Propovijedali su i protiv
          rata i nošenja oružja, što bogumile nije
          sprečavalo da svoju vjeru brane i oru-
          žanim putem, kao što ni učenja protiv
          braka nisu isključivala brak, samo što je
          bogumil svoju ženu uzimao k sebi samo
          uvjetno i mogao ju je raspustiti, ako je


                                                                                                   STAV 19/11/2020 63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68