Page 67 - STAV broj 298
P. 67

“Živili”. Osnivači su bili hrvatskog pori-
          jekla, ali mnogi drugi članovi dolazili su
          iz Bosne, Srbije, Makedonije, Mađarske
          i Slovenije. Sjećam se da se tu detaljno
          raspravljalo o ratu i među članovima je
          vladala velika tuga i zabrinutost kako je
          rat odmicao. A ja sam to nekako sa stra-
          ne posmatrao i uveliko se zainteresirao za
          historiju cijelog Balkana, pa sam mnogo
          vremena proveo proučavajući njegovu slo-
          ženu historiju. Istraživao sam i pronalazio
          literaturu koja seže do Rimskog carstva,
          onda preko Osmanskog, pa sve do 20. sto-
          ljeća. Uvidio sam da o jednom događaju
          postoje brojna stajališta, kao i činjenica da
          su tu uvijek prisutni brojni nerazriješeni
          računi i razmirice koje su nekako stalno
          tu i posljednjih 100 godina neumoljivo
          prate taj prostor. U svakoj od tih verzija
          činilo se da je Sarajevo epicentar, plamište
          svakog od tih događaja. Stoga je zaključak
          bio jasan – na njegovoj su se teškoj histo-
          riji izgradile brojne kulture koje i danas
          uspješno koegzistiraju.
            Sevdalnika – neizostavan dio reper-
          toara: Poslije toga, 1993. godine dobio   smo iscrpljeni i otupjeli od uništenja kojem
          sam poziv za nastup u Budimpešti, a za-  smo svjedočili. Pogled na takvo Sarajevo
          tim i u Zagrebu. Tu sam stekao svoje prvo   bio je potresan. S druge strane, ljudi su bili
          muzičko iskustvo u “ratnoj zoni”. Uvijek   divni. Sagradili su pozornicu u jednom
          mi je teško oslikavati ove događaje. Kada   danu, a mi smo izveli napeti, ali sadržajan
          god spomenem rat i moje iskustvo koje   koncert. Muzičari “Živilija” istraživali su
          se na bilo koji način veže za ta dešavanja,   bosansku muziku te su sastavili mješavinu
          uvijek se sjetim događaja koji su obilježili   pjesama koje je predstavljaju kako bismo
          moja iskustva. Moje zanimanje za sevdah   je izvodili na turneji u izbjegličkim kam-
          došlo je kasnije, 1997. godine, dok smo   povima. Tada sam naučio sevdalinku koja
          se pripremali za turneju po izbjegličkim   me istog časa zaintrigirala. Moj dilbere sam
          kampovima i sirotištima nakon rata. Bilo   prvi put čuo nešto ranije, na koncertu u
          je važno naučiti što više muzike iz mnogih   Ljubljani 1993. godine. Tako me dojmila
          kultura, a sevdalinka je bila važan i neizo-  energija ove pjesme, iako tada nisam znao
          stavan dio programa. Tu su pjesme: Moj   da postoji sevdalinka. U čast pjesme Moj
          dilbere, Sarajevo divno mjesto, U Stambolu   dilbere snimio sam vlastitu verziju koja se
          na Bosforu, Kahvu mi draga ispeci, Kad ja   nalazi na mom posljednjem CD-u. Mislim
          pođoh na Bembašu itd.             da je to najmanje što sam mogao učiniti
            Moj dilbere, tako divna melodija: U   za tako divnu melodiju.
          sklopu ovog programa trudili smo se po-  Muzika s dubokim povijesnim kon-
          sjetiti što više izbjegličkih kampova i si-  tekstom: Izuzetno mi je draga i sevdalinka
          rotišta u Mađarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj   U Stambolu na Bosforu. I nju sam snimio
          i Bosni. Konačna stanica bila je Sarajevo.   na svoj CD. Volio bih snimiti još nekoli-
          Pri svakom novom susretu nailazili smo   ko drugih, ali nažalost ovdje nema previše
          na skepticizam, a ponekad i ljutnju. No,   interesa za takvu vrstu muzike. Namjera   Većina moderne muzike mi je dosadna,
          čim bi ljudi čuli muziku, opustili bi se,   mi je da ljude izložim utjecajima velikog   oduvijek me privlačila nepopularna mu-
          vrlo brzo bi počeli plesati i pjevati. Činilo   dijela sjajne narodne muzike svijeta aran-  zika, kao i ne toliko popularna područja
          se da su muzika i pjesme bili vrlo važni   žirajući je na način da je mogu prihvatiti –   svijeta. Sve ove godine nastojim izvoditi
          ljudima s kojima smo komunicirali, a   na gitari. Većina pjesama sevdalinke kroz   muziku za publiku, a zatim im kažem: “To
          često su muzički instrumenti bili neko od   tekstove doista priča o pričama koje sadrže   je ono što je lijepo, a sada idite i otkrijte to
          rijetkih dobara koje su sa sobom donosili.   bogate povijesne i kulturne reference. Na   sami”. Ponekad se umorim od svega, ali
          Nekada su bili bez instrumenata, pa smo   svojim koncertima imam priliku do neke   uvijek se vratim. Moram da radim ono što
          im posuđivali svoje, a oni su svirali cijelu   mjere educirati ljude i možda im otvoriti   volim, jer nemam izbora, nisam ja birao
          noć. Ponekad bi instrumenti nestajali u   um za nove svjetove i muziku s dubokim   ovu muziku, ona je odabrala mene. Tre-
          gužvi. Taman kada bi autobus krenuo da-  povijesnim kontekstom. Međutim, interes   nutno radim na aranžmanu Kad je pođoh
          lje da nastavimo naše putovanje, i taman   za ovakvom vrstom muzike, i općenito za   na Bembašu za sljedeći CD. Planirao sam
          kada bismo pomislili da su instrumenti   lijepim kao da se svakog dana sve više gubi.   Svebalkanski internetski koncert u janua-
          ukradeni i zauvijek izgubljeni, nekako   Možda nam slijedi slom kulture i vrijed-  ru, pa ću se pozabaviti i drugim pjesmama.
          bi čarobno pronašli put ponovo do naših   nosti u određenoj mjeri u kombinaciji s   Cross at the Mostar Bridge: To je bio
          ruku. Sarajevo je bilo zadnja stanica. Bili   bezobzirnom žurbom prema modernosti.   prvi i posljednji put da sam bio u Sarajevu


                                                                                                   STAV 19/11/2020 67
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72