Page 16 - STAV broj 283

POLITIKA: ALIJA IZETBEGOVIĆ — 95 GODINA OD ROĐENJA

U zatvorskim uvjetima Izetbegovića je ponekad apologetska prema bilo kakvim, pa i prema
obuzimala depresija u kojoj se “gore osjećao kada se socijalističkim idejama. U tom smislu, bila
mu je zanimljiva ocjena Aleksandra Ilića,
dobro nahrani” jer mu je u depresiji glad “bolje pomagala profesora na katedri opće književnosti Fi-
lozofskog fakulteta u Beogradu, da “Krleža
od dobrog paketa od kuće”. O tome je izrazio osjećaj nije bio boljševik, ali jeste lenjinist” i da “de-
da je “praznina u duši i punoća u stomaku najgora mokratska opsesija kod njega nije postojala,
a prezir prema parlamentarnim demokrati-
kombinacija”, a da razmišljanja o tome zašto je to tako jama jeste”. U istom je smislu Izetbegović
naveo primjer francuskog pjesnika Louisa
doprinose “da spoznamo suštinu ljudskog”. U takvim i Argona da je napisao “odu sovjetskoj tajnoj
sličnim razmišljanjima na vlastitom iskustvu zaključio policiji” i da je autor “slavne” rečenice: “Mi
stavljamo Staljina iznad Shakespearea, Rim-
je da je “melanholija” (potištenost, povlačenje u sebe) bauda, Goethea, Puškina”. Ovaj je pjesnik
“pitanje duše, a ne psihe, pa je uvijek više interesovala kasnije “promijenio mišljenje”.
Objašnjavao je da pravi umjetnik svoje
filozofe i pjesnike (pa i teologe) nego psihijatre” stvaralaštvo ne podređuje svom klasnom i
socijalnom statusu jer “duhovni stav nije
mnogo ovisan od tzv. klasne pripadnosti”,
pa je naveo da je francuski romanopisac,
zatvorski “drugovi”, a da je njemu najveće društvenih, životnih, duhovnih, moralnih, predstavnik naturalističkog pravca (realiz-
radovanje bio susret s donosiocem paketa, etičkih, pa i političkih pitanja. Objašnjavao ma), “tipični buržuj” Emil Zola bio “veo-
jer je rastanak s njim vjerovatno uzrokovao je da realizam u književnosti, prikazujući ma oštar kritičar buržoaskog društva” te da
depresiju, potištenost i povlačenje u sebe. stvarnost kakva jeste, “polazi od realnog ka Zola, u tom pogledu, “nije jedini primjer”.
U zatvoru se Izetbegović više radovao unutrašnjem pjesnikovom svijetu, a roman- Društvenu misiju književnosti Izetbegović
“lijepom pismu nego paketu sa hranom”. tizam, obrnuto, od unutarnjeg ka realnom. je vidio u njenom odnosu prema duhovnim
Imao je osjećaj da mu je u zatvoru “sve ure- Što se tiče moralnog pitanja, realizam nalazi vrijednostima, pa je u vezi s tim zapazio kao
du dokle god” je tako: “A to je još uvijek u jednom istom čovjeku i dobro i zlo. Ro- značajno što je japanska pjesnikinja Kazu-
slučaj (ovo je moj trideset i osmi mjesec u mantizam je međutim ova dva načela podi- ko Širaiši, na Oktobarskom susretu pisaca,
zatvoru).” Prazninu u Izetbegovićevoj duši jelio (...). Jedan čovjek je potpuno oličenje u Beogradu 1986. godine rekla: “U mojoj
moglo je ispuniti “lijepo pismo”, dok je pa- dobra, kroz drugog djeluje Satana (vrag, zemlji nešto suštinsko nije uredu: čovjek je
ket hrane mogao povećati depresiju, a time šejtan, neprijatelj, op. a.)”. postao robot, od rođenja do smrti, poklo-
i prazninu u duši. Cijenio je da umjetnost ne bi zasluživala nik rada, reda i mašina.” Naravno, Izetbe-
Izetbegović je osvjetljavao i uspoređivao to svoje ime ako bi “samo opisivala, slijedila, gović se zalagao za rad, red i industrijsku
razne strane duhovnog, moralnog i psiho- kopirala, pa i otkrivala, ako sve to u njenim modernizaciju mašina, ali je smatrao da ta-
loškog stanja čovjeka. Mnogi bi rekli da je očima ne raste do nevidljivog i čudesnog”, kav materijalistički pristup može biti štetan
ravnodušnost manji problem od tuge. O što omogućavaju izvan stvarnosti romantič- čovjeku kao duhovnom biću.
tome je iznio svoj stav da bi “između tuge na shvatanja i osjećaji. Bio je mišljenja da Uočavao je i objašnjavao razliku izme-
i ravnodušnosti izabrao tugu”, koju je sma- svaki dobar književnik potencijalno može đu politike i pjesništva jer je “fantazija za
trao “prirodnim stanjem duše”. Šta je to u “da se bori protiv zla u ljudima, ako mu je pjesmu neophodna, a za politiku pogubna”,
ravnodušnosti što je za čovjeka teži problem to cilj” jer su Macbeth, škotska predstava, pa je u vezi s tim naveo primjer engleskog
od tuge, s obzirom na to da ravnodušnost najkrvavija tragedija, i njen autor, u svi- pjesnika Georgea Gordona Byrona, koji je
može da znači bezbrižnost, neopterećenost, jetu najslavniji pisac dramatičar William bio “veliki pjesnik, ali nikakav političar”
nemar...? Tuga je osjećajna, duhovna poslje- Shakespeare “više rekli o dobru i zlu nego jer je Grčku po svojim fantazijama tretirao
dica nepoželjnog, odnosno, to je stanje unu- sto etičara”. U tom smislu, kritizirao je po- izvan stvarnosti kao “duhovnu predvodni-
tarnjeg otpora prema nepoželjnom. Ravno- kušaje “svođenja književnog djela na ideju, cu”, te da je u toj fantaziji otišao u tu zemlju
dušnost omogućava negativnim pojavama na misaoni koncept”, jer to “vodi ukidanju i priključio nekom od političkih pokreta.
da se gomilaju i da nagomilane ugrožavaju književnosti (umjetnosti uopće) (...), sve to Realizam i nadrealizam:
ljude, društvo, materijalne i nematerijalne u konačnici je dio autoritarnog duha”. Izetbegović je objašnjavao nijanse u ra-
vrijednosti. Prema tome, moralna osoba, iz Realizam i socrealizam: zlikama “realizma” i “nadrealizma”, uka-
obzira i odgovornosti prema sebi i stanju Izetbegović je objašnjavao nijanse u ra- zujući da su se “najveći pisci nadrealizma:
u društvu, ne može biti ravnodušna, već zlikama “realizma” i “socrealizma” inspi- Aragon, Eluard, Desnos” opredijelili za
je aktivna u odnosu na štetne tendencije, riranog socijalističkom ideologijom. Bio je komunizam, a da je “komunizam utopija,
pojave i slučajeve. Ravnodušni indirektno kritičan prema “socrealizmu”, stvaralaštvu dakle antipoezija”.
ugrožavaju i sebe i društvo. Kad čovjek tu- koje je moralo biti odraz ideje socijalizma, Bio je mišljenja da su “demokratija u
guje, nije u riziku da u moralnom smislu pa je ocijenio da karakteristike socijalizma društvu i realizam u književnosti išli upo-
griješi. Kad je ravnodušan, čovjek griješi. indiciraju “pseudoklasična arhitektura i redo i podržavali jedno drugo”, da se “slična
Upravo iz tih moralnih razloga, Izetbegović ogromni spomenici neukusno patetični i paralela može postaviti između socijalistič-
bi izabrao tugu, a ne ravnodušnost. nasilno simbolični”. kih ideja i naturalizma (pravac u nastavku
Objašnjavao je da socrealizam “ne slika realizma, op. a.) u književnosti”, te da se
DUHOVNOST U KNJIŽEVNOSTI I stvarni život, nego izmišljeni život u uto- “demokratija i realizam odnose kao soci-
UMJETNOSTI piji”, da realizam “osvaja svojom istinom”, jalizam i naturalizam. (...) Jer očevidno je
Realizam i romantizam: a socrealizam “odbija svojom laži”. Bio da je socijalizam čedo demokratije kao što
Izetbegovićeva razmatranja o književno- je mišljenja da djela velikih pisaca i dru- je naturalizam čedo realizma”. U tom raz-
sti i umjetnosti općenito tiču se temeljnih gih umjetnika gube na vrijednosti ako su matranju Izetbegović je pod socijalizmom

16 6/8/2020 STAV