Page 19 - STAV broj 283

epohe”. Nažalost, u savremenim okolnosti- Staljin, “sa nipodaštavanjem govore o pje- društveni značaj umjetnosti jer u sredinama
ma ima se osjećaj da se opisani Andrićev snicima i intelektualcima”, od kojih su neki koje su udaljenije od umjetnosti “nalazimo
propust koristi za širenje i produbljivanje pogubljeni jer su “odveć slobodno” napisa- moralnu svijest na nižem stepenu, pa se mno-
mržnje prema muslimanima. li pjesme o Staljinu. O tome je Izetbegović ge naopakosti (...) primaju i održavaju kao
U zagrebačkom dnevnom listu Danas tražio odgovor na pitanje zašto diktatore i nešto normalno i prirodno. Jer da bi se zla
od 2. februara 1988. godine Izetbegović je tirane “pogađa mišljenje ljudi koje smatraju uklonila, prvi uslov je da se ona shvate kao
pročitao: “Kako su akademik Vaso Čubrilo- nižim od sebe i koje preziru”. Ocijenio je da zla”, a umjetnost je dobar put ka tom cilju.
vić (1897–1990, historičar i političar u Kra- je to osobina “sujetnih” koji preziru druge
ljevini Jugoslaviji, op. a.) i nobelovac Ivo ljude, ali “potajno mnogo drže do njihovog UNUTARNJU SLOBODU NIKO MU NIJE
Andrić vidjeli rješenje albanskog pitanja u mišljenja, dakle do mišljenja onih koje inače MOGAO ZABRANITI
Kraljevini Jugoslaviji?”, pa je o pročitanom preziru”, pa ih čak i ubijaju da bi uklonili Iako se prvenstveno percipira kao poli-
zaključio da je “školski primjer šovinizma opasnost za sebe i svoju vladavinu. tičar i državnik, Izetbegović se u svojoj pi-
i genocida”. Nije mu se dopadao Andrićev Upravo zato, Izetbegoviću se dopadala sanoj ostavštini otkriva kao vrsni intelek-
izraz “mrka ljepota – Bosna – zemlja histo- “misao velikog pisca” Ive Andrića da “reži- tualac, filozof koji je imao izniman osjećaj
rijsko-civilizacijskih diskontinuiteta”. mi i vlasti (...) mogu mnogo, skoro sve, ali za esejistička promišljanja i memoarsko-li-
Kao poznavatelj književnosti, Izetbegović jedno nikako ne mogu: natjerati ljude da terarna ostvarenja velike vrijednosti. Nje-
je identificirao razliku američkih i evropskih sa zadovoljstvom čitaju pisca koga ne vole”. gova sklonost da tumači književne pojave
pisaca jer američki “ne teže da popravljaju Posmatrao je ideološke, političke, moralne i i pravce otkrivaju i njegov talent naspram
svijet niti vjeruju u misiju književnosti u etičke strane društvenih pojava i procesa, te razumijevanja književnokritičkih i književ-
tom smislu”, jer je za njih “ideologija jedna otkrivao anomalije uzrokovane ideološkim i nohistorijskih tema.
od veoma opasnih stvari ovoga svijeta”. U političkim stranputicama onih koji vladaju. Izetbegovićeve izgovorene i napisane
vezi s tim, ocijenio je da je francuski knji- Znao je za društvena stanja u kojima se agre- rečenice plijene jezgrovitošću i jasnoćom
ževnik, duhovni začetnik evropskog realiz- sivno nameće i obavezuje na čitanje onoga što korisnih poruka. I pisanjem i govorom čita-
ma, Honore de Balzac bio “veliki umjetnik” opravdava i veliča ideološki i politički karak- ocima i slušaocima bio je sasvim jasan, iza-
jer ideološka uvjerenja u njegovim djelima ter odnosne vlasti, ili pak da se zabranjuje zivajući kod njih potrebu da ponovo slušaju
“nisu nadvladala umjetničku istinu u nje- publiciranje i čitanje onoga što dovodi u pi- njegove izgovorene i čitaju napisane riječi,
govu viđenju ljudi i svijeta”, pa je sugerirao tanje vladajuće vrijednosne osnove i ciljeve. što je vrlina koja krasi rijetke ljude.
da treba vjerovati Balzacu umjetniku, a ne Izetbegović je volio narodne pjesme i Znalački se koristio metaforama i kom-
Balzacu “filozofu i analitičaru”. pripovijetke jer je u njima otkrivao poseb- paracijama, što čitaocima njegovih tekstova
ne vrijednosti koje je svojim iskustvom i ili slušaocima njegovih izlaganja omoguća-
ZALAGANJE ZA PRAVA KNJIŽEVNIKA DA mišljenjem osvjetljavao. O narodnim pje- va da naprečac steknu novo saznanje, da se
KRITIZIRAJU VLASTODRŠCE smama zapisao je da se “vremenom, idući okoriste, naravno pod uvjetom ako su pa-
Izetbegović je naročito poštovao stva- od usta do usta, sve više bruse i obogaćuju, žljivi u čitanju ili slušanju, ako imaju nuž-
raoce književnih i umjetničkih djela, što postajući pri tome sve kraće i sve sadržajni- na predznanja i predodžbe o materiji koju
su neki od njih, i to oni najugledniji, osje- je”, za razliku od većine stvari koje “vrijeme on obrazlaže.
ćali, pa su uzvraćali svojim divljenjem što i upotreba istroše”. U narodnim pjesmama Komparirao je “neprolaznost jedne pu-
on nije klasični, birokratski, već da je dr- i pripovijetkama zapažao je posebne vrijed- ste stijene” i “prolaznost ruže koja u svom
žavnik produhovljen, pored ostalog i razu- nosti jer “narod nije opjevao pamet, nego mirisnom životu brzo ostaje bez svojih la-
mijevanjem društvene uloge književnosti i hrabrost (...), vrlinu hrabrosti” koju narod tica”, a zatim upitao “šta je bolje” od toga
umjetnosti općenito. cijeni “iznad svih ostalih” vrijednosti “jer dvoga. Mnogi bi odgovorili da je za ljudska
Nije uočeno ni jedno pitanje po kome se je valjda najrjeđa od svih”. osjetila i dušu, bar za trenutak, bolji pogled
Izetbegović praktički nije ponašao u skla- Drame je Izetbegović uvažavao kao put i miris ruže, jer se taj izvorno ljudski osjećaj
du s onim što je govorio i pisao, ne samo u kojim se “izoštravaju moralne dileme” kod ne može postići vječnim gledanjem u pustu
običnom životu već i u vrijeme dok je imao gledalaca i čitalaca, jer pitanja “dobra i zla stijenu. Uvjerljiva je i poučna Izetbegovićeva
ulogu političkog lidera i državnika. Dok je (...), mahana i vrlina (...) dovode do pune komparacija svjetlosti i tame, odnosno dana
bio na čelu države i vladajućeg političkog svijesti” da je pri tome “svijest bitna”, a da i noći jer je “paradoksalno” da ljude “svje-
pokreta u BiH, nije bilo ni jednog književ- ostaje sporedno što u nekim takvim djelima tlost lišava nekog ‘viđenja’, a mrak, tama,
nika, filozofa ili novinara koji se trebao pla- dobro biva poraženo. Dakle, ukazivao je na pomaže da nešto vidimo”, jer da “nije noći,
šiti da u javnost protiv njega iznese kritičan prioritetan značaj svijesti čovjeka, jer bez svi- mi bismo ostali prekraćeni za veličanstvenu
stav. Znali su da je u vrijeme svoje “robi- jesti nema moralnosti u ponašanju. Upravo sliku zvjezdanog neba”.
je” ukazivao da diktatori, tirani kao što je u tome, pored ostalog, identificirao je veliki Mogli bismo reći da je u sebi gajio du-
hovnu potrebu za lijepim, te ako nije bio u
prilici da gledanjem, slušanjem, osjetilima
mirisa i ukusa osjeti takve ljepote, on ih je
Izetbegović je ukazao na imperijalno uništavanje svojim mišljenjem sebi i drugima dočaravao
u korist duhovnog zadovoljstva.
kulturne posebnosti porobljenih naroda u pogledu Traganje za ljepotom i njeno tumače-
jezika, navodeći primjer da su “alžirski pjesnici” bili nje, pomoću svojih misli ne bi li olakšao
svoju fizičku neslobodu, Izetbegović je na
nezadovoljni “sporim procesom arabizacije” njihovog koncu kapitalizirao približivši je i drugima.
jezika upravo zato što “znaju kakav značaj ima čin Naravno, kako rekosmo, svoje je misli po-
tvrđivao i u praksi tokom svog političkog
vraćanja jezika njihovoj zemlji koji je tako surovo djelovanja, ostavši dosljedan težnji da mi-
šljenjem otkriva ljepotu unutarnje slobode
oduzet francuskom kolonijalnom politikom” koju mu niko nije mogao zabraniti. n

STAV 6/8/2020 19