Page 55 - STAV broj 283

Osmanović je objasnio i zbog čega naziv
knjige Od Srebrenice do svjetla na kraju tu-
nela. Naime, za sve one koji su bili u Poto-
čarima kada je pala Srebrenica, pa su na-
kon toga deportirani prema Kladnju, tunel
ima veliki značaj. Naime, radi se o tunelu
u mjestu Ravne kod Kladnja, kroz koji
su žene i djeca nakon deportiranja mora-
li proći da bi stigli na slobodnu teritoriju.
“Tunel za sve one koji su bili u Potočarima
u julu 1995. godine ima veliku simboliku.
Svima koji su deportirani odavde cilj je bio
da dođu do Tuzle, koja je trebala biti neko
svjetlo na kraju tunela. Međutim, kada smo
prošli onaj tunel u mjestu Ravne nedaleko
od Kladnja, to je bilo to svjetlo na kraju
tunela. Moj babo rahmetli otišao je preko
šume, patio se dva puna mjeseca i 11. sep-
tembra 1995. godine uspio je proći kroz taj
tunel i doći na slobodnu teritoriju. U knjizi
sam, između ostalog, opisao i vrijeme če-
kanja. Opisane su patnje u ta dva mjeseca,
njihovo preživljavanje, skrivanje po šuma-
ma, u kanjonu, sve po sjećanju mog oca”,
ističe Osmanović, čiji je otac umro prije
nekoliko godina u Srebrenici, a nije doče-
kao da njegov sin Azmir bude pronađen.
Osmanović se u knjizi bavio i posljedicama
Genocida. Prvenstveno posljedicama koje
je on ostavio na njegovu porodicu.
“Na kraju knjige sam želio ukazati na
neke posljedice Genocida u Srebrenici.
Nešto što je mene najviše pogodilo i što
se odrazilo na moje zdravlje jeste samou-
bistvo mog brata Alage, koji je kao dječak
od osam godina preživio Genocid u Srebre-
nici. PTSP je nešto o čemu se malo govo-
Na naslovnici knjige fotografija je koja je nastala u ri. Moj otac je bolovao od PTSP-a i liječio

Potočarima 11. jula 1995. godine, a na kojoj se nalaze se godinama. Htio sam i na to da skrenem
pažnju ljudima koji budu čitali knjigu, da
Azirova pranena Najla i amidža Eniz. “Eniz i Izet. To imaju uvid s čim se sve ljudi susreću, pogo-
tovo oni koji su se vratili ovdje, a preživjeli
su amidže mog babe rahmetli, ali ja ih zovem svojim su Genocid”, kaže Osmanović, koji dodaje
amidžama jer to i jesu. Oni su dio ove knjige. Amidža da je želio ostaviti pisano svjedočanstvo o
Genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici.
“Ja sam svoj cilj ostvario tako što sam
Eniz je na naslovnici knjige, slika je nastala 12. jula 1995. napisao knjigu. Nadam se da će i mnogi
godine u Potočarima. Na slici je njegova majka, a moja drugi pisati, bilježiti i objavljivati. Nije
pranena. Ona se nije mogla kretati i trebala joj je pomoć. lahko pisati o ovim temama. Zahtijeva to
mnogo vremena i emocija. Ja sam nekoliko
Ukupno 25 njenih potomaka ubijeno je u Genocidu godina pisao i tek me smrt mog babe na-
tjerala da pojačam tempo i završim knjigu.
Ovo je moj skromni doprinos za kulturu
sjećanja”, otkriva Osmanović.
sela natjerali su Azirovu porodicu i druge granate, direktno su ih gađali. Tetić Fikret je Knjiga Od Srebrenice do svjetla na kra-
mještane da spas pronađu u Srebrenici. na licu mjesta ubijen, Edina teško ranjena, ju tunela govori o porodici Osmanović od
“Nakon što smo krenuli iz našeg sela umrla je u srebreničkoj bolnici. Moj brat početka rata, izbjeglištva, stradanja članova
Ljeskovik na naš izbjeglički put, prva naša Azmir je prošao s manjim ogrebotinama. porodice, borbe za opstanak. Vrlo emotiv-
stanica bilo je selo Pusmulići, u kojem se Uspio je te 1993. preživjeti, ali 1995. godine no svjedočenje o Genocidu i svemu onome
dešava jedan strašan ratni zločin nad djecom nije. Ubijen je 1995. godine, kada je imao što su prolazili ljudi u “koncentracionom
iz naše porodice. Dana 4. aprila 1993. godi- 16 godina. Otišao je s babom na taj put i logoru” zvanom “zaštićena zona UN-a
ne moja amidžična Edina, koja je imala 17 nije ugledao svjetlo na kraju tunela”, govori Srebrenica”. Jedno vrlo važno svjedočenje
godina, tetić Fikret (15) i moj brat Azmir, Osmanović, koji još uvijek nije pronašao i koje na jedan drugačiji način u odnosu na
koji je imao 14 godina, išli su u potragu za identificirao brata Azmira, koji je imao svega do sada napisane knjige govori o Genocidu
hranom. Sa srpskih položaja ispaljene su 16 godina kada je ubijen u julu 1995. godine. nad Bošnjacima u Srebrenici. n

STAV 6/8/2020 55