Page 56 - STAV broj 283

POLITIKA

Lažne debate i orijentalistički klišeji
“KO TO TAMO O

HALIFATU PEVA”

Washington Post finansirao je prošle godine ispitivanje javnog
mnijenja o odnosu turskog društva prema halifatu. Objavili su

rezultate 24. jula ove godine (baš na dan otvaranja Aja Sofije
za namaze) pod pompeznim naslovom Istanbulska Aja Sofija
opet je džamija. Da li turski državljani žele da Erdoğan obnovi

halifat?, uz još pompezniji i pomalo priglup podnaslov: “Čak
i ako bi Erdoğan želio obnoviti drevni halifat, potrebna mu je
podrška javnosti da bi uspio.” Stvarno?

koja se sastojala iz crvene halifatske zasta-
ve Osmanskog carstva i teksta na turskom,
arapskom i engleskom jeziku: “Okupite se
zbog halifata. Ako ne sada, kada? Ako ne
Piše: vi, ko?” provokativnija je (milion puta) od
Bojan BUDIMAC čorbe od teksta glavnog urednika (Kemal
Twitter: @BojanBB Özer) koji ju je pratio. Ustvari, naslovnica i
tekst nisu ni kompatibilni. No o tom potom.
Osmanski halifat proglašen 1362. godi- veterana Turskog rata za nezavisnost, tajming
edna od prepreka, ali možda i najve- ne, kada je Murat I osvojio Jedrene, dobio je bio neprikladan. Britanske snage stajale
ća, za razumijevanje turske (političke) je na težini tek kada je sultan Selim I osvo- su na granici jugoistočne Turske, polažući
stvarnosti, naročito iz daljine, jeste jio Egipat, odnosno kada je posljednji aba- pravo na Kirkuk (sada Irak). Karabekir se
Jnesposobnost, često i nevoljnost po- sidski halifa Al-Mutawakkil III doveden u protivio ukidanju halifata prije rješavanja
smatrača da odvoje marginalno od ključnog Istanbul kao zarobljenik, gdje je formalno situacije s Kirkukom i Mosulom, zato što
ili nestvarno od stvarnog. U održavanju te predao titulu halife Selimu, uspostavljaju- su Kurdi, prilježniji islamskim vjerovanji-
nesposobnosti od velike su pomoći im mar- ći osmanske sultane kao novu halifatsku li- ma, započeli ustanke protiv vlasti, jer su se
ginalne pojave na turskoj sceni, koje, s vre- niju. Postepeno su osmanski sultani viđeni bojali da će vlada ukinuti religiju nakon što
mena na vrijeme, uspješno ubace “kosku” u kao de facto vođe i predstavnici islamskog okonča halifat. Epilog je bio taj da je Turska
javni diskurs, pa se nešto što zapravo nema svijeta. Raspadom carstva (čemu su arapski zbog te pobune pristala napustiti Kirkuk, te
veze s realnošću na trenutak učini veoma nacionalistički pokreti, uz više od ohrabre- je on pripao britanskom mandatu.
stvarnom i “ključnom” debatom, a u suštini nja Britanaca, veoma doprinijeli) instituci- Spomenute pobune prethodile su ču-
je mlaćenje prazne slame u balonu vrućeg ja halifata kao alata za politički utjecaj na venoj pobuni šeika Saida (februar – april
zraka. Gorljivost raznoraznih bjelosvjet- muslimanske zemlje izgubio je značaj. Za 1925) na jugoistoku Turske, koja je nedvo-
skih lumena da progutaju taj vrući zrak razliku od sultanata koji je ukinut 1. no- smisleno bila reakcija na “ukidanje” halifata
vodi tome da podriguju (orijentalističke) vembra 1922, dakle prije zvaničnog pro- (doduše, kurdski historičari nacionalisti že-
floskule o neoosmanizmu, sultanu i halifi. glašenja republike 29. oktobra 1923, halifat stoko bi se suprotstavili ovoj tvrdnji). Radi
i posljednji halifa Abdülmecid II, doduše suzbijanja ovog ustanka, Vlada je zahtije-
GDJE JE I KAKO POTONUO HILAFET lišeni svake moći, tolerirani su do 3. marta vala specijalna ovlaštenja u vidu Zakona o
Predvidljivo, vraćanje statusa džamije 1924. godine. održavanju reda (Takrir-i Sükun Kanunu).
Aja Sofiji bila je odlična prilika da se baca- Historijski klišeji, čitaj pojednostavlje- Kratak zakon od svega tri člana usvojen
njem jedne takve “koske” pokuša startova- nja, tvrde kako je Mustafa Kemal Atatürk u parlamentu 4. marta 1925. godine dao je
ti vještačka debata idealna za manipulacije ukinuo halifat. Međutim, činjenica je da to Vladi Turske pravo da zabrani svaku orga-
percepcijom o Turskoj i turskom društvu, nije bilo tako. Naime, ingerencije halifata nizaciju, publikaciju i inicijativu koju pro-
koja bi spomenutim lumenima dala dodatnu prenijete su na Veliku narodnu skupštinu glasi reakcionarnom ili subverzivnom. Ko-
“argumentaciju” za (dodatno) podrigivanje. Turske, kraće parlament, i ondje su i danas incidentno (veliki znak pitanja), oštricom
Vjerovatno pogađate, riječ je o pozivu jed- u stanju hibernacije. Taj politički potez nije tog zakona samo tri mjeseca kasnije zabra-
nog marginalnog časopisa (Gerçek Hayat) bio bez opozicije, među samim Atatürkovim njena je Progresivna republikanska partija
na obnovu hilafeta. Zapravo, naslovnica saborcima. Za generala Kazıma Karabekira, Kazıma Karabekira, koju je osnovao nakon

56 6/8/2020 STAV