Page 54 - STAV broj 283

POLITIKA

“Od Srebrenice do svjetla na kraju tunela”

POTRESNA KNJIGA

I SVJEDOČANSTVO

AZIRA OSMANOVIĆA

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ “Svi koji smo bili u Srebrenici i koji se bilo čega sjećamo
to trebamo zapisati i ostaviti u amanet generacijama koje
dolaze poslije nas. Ja, kao dijete, kada je počela Agresija na
zir Osmanović preživio je kao tri-
naestogodišnji dječak Genocid u Bosnu i Hercegovinu, nisam znao mnogo informacija šta se
Srebrenici. Više od jedanaest go- dešavalo mojim precima u Drugom svjetskom ratu. Saznao
Adina ovaj magistar historije radi
kao kustos u Memorijalnom centru u Po- sam da je moj pradjed Alaga od ustaša u Drugom svjetskom
točarima. Svaki dan brojnim posjetiocima
govori o strahotama kroz koje je prošlo ratu spasio grupu lokalnog srpskog stanovništva. U genocidu
stanovništvo bosanskog srednjeg Podri- njegovih 25 potomaka i devet zetova od njegovih kćerki i
nja za vrijeme Agresije i Genocida. Priču
svoje porodice od izbjegličkih dana 1992. unuka u Genocidu je ubijeno. To je bila moja motivacija zbog
godine do Genocida 1995. te godine koje
su uslijedile opisao je Azir Osmanović u čega sam želio da zapišem, pa neko će čitati”
knjizi pod nazivom Od Srebrenice do svjetla
na kraju tunela.
Osmanović kaže da je njegova obaveza Određene dijelove knjige Osmanović je
i misija “pričanje, pisanje i širenje istine o posvetio članovima svoje porodice, kako
Genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici”. onima koji su ubijeni, tako i onima koji
“Svi koji smo bili u Srebrenici i koji su preživjeli. Na naslovnici knjige fo-
se bilo čega sjećamo to trebamo zapisa- tografija je koja je nastala u Potočarima
ti i ostaviti u amanet generacijama koje 11. jula 1995. godine, a na kojoj se nala-
dolaze poslije nas. Ja, kao dijete, kada je ze Azirova pranena Najla i amidža Eniz.
počela Agresija na Bosnu i Hercegovinu, “Eniz i Izet. To su amidže mog babe rah-
nisam znao mnogo informacija šta se deša- metli, ali ja ih zovem svojim amidžama jer
valo mojim precima u Drugom svjetskom to i jesu. Oni su dio ove knjige. Amidža
ratu. Saznao sam da je moj pradjed Alaga Eniz je na naslovnici knjige, slika je na-
od ustaša u Drugom svjetskom ratu spasio stala 12. jula 1995. godine u Potočarima.
grupu lokalnog srpskog stanovništva. U ge- Na slici je njegova majka, a moja prane-
nocidu njegovih 25 potomaka i devet zeto- na. Ona se nije mogla kretati i trebala joj
va od njegovih kćerki i unuka u Genocidu je pomoć. Ukupno 25 njenih potomaka
je ubijeno. To je bila moja motivacija zbog ubijeno je u Genocidu. Neke grane moje
čega sam želio da zapišem, pa neko će čita- porodice potpuno su uništene kada su u
ti. Kada sam krenuo u ovu priču, želio sam pitanju muški članovi porodice. Amidža
da napišem knjigu koja će biti drugačija od Izet je veliki borac, preživio je Genocid,
drugih po strukturi i sadržaju. Knjiga nije ali njegova tri sina nisu. Njegov sin Va-
klasični memoar, ovo je jedna dokumenta- hidin je ubijen 1992, a Muhidin i Mir-
rističko-memoarska publikacija. Nek čitaju zet tokom Genocida u julu 1995. godine.
generacije koje dolaze. U fokusu knjige ži- Mirzet je bio dijete. Izetov zet Šaban, su-
votna je priča mog oca i moja lična priča od prug od njegove jedine kćerke, ubijen je.”
početka rata do izvršenja genocida, te kroz Azir Osmanović rođen je u selu Ljeskovik,
posljedice genocida koje osjećamo i živimo koje se nalazi blizu granice sa Srbijom. Po-
i danas. Nije bilo lahko pisati i prolaziti četak rata itekako se osjetio u selu, stalna
kroz sve patnje ponovo”, kaže Osmanović. granatiranja, napadi na selo, a kasnije i pad

54 6/8/2020 STAV