Page 55 - STAV 89 17.11.2016
P. 55
Piše: Alma ARNAUTOVIĆ sistemu kada se nije mnogo pričalo o vjeri,
na času dok smo radili lekciju o evoluciji
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ čovjeka po Darwinovoj teoriji, kazala da
ona nije tačna i da nas je sve stvorio Bog.
Kada je majka čula za to, kazala mi je da
bi mi bolje bilo da malo skratim jezik. Ali,
ijetki su Tuzlaci koji ne poznaju jezik je jedino oružje koje imam.”
ili koji negdje u ovom gradu nisu Maja napominje da je jedina od braće
susreli Mariju Maju Jurčenko. Pre- i sestara koja ima problema s rastom. U
rpoznatljiva je po svojoj humanosti trećoj godini oboljela joj je hipofiza i to je
i visini, ali i ljudskoj veličini. Za sebe, kroz zaustavilo njen rast. Ističe da je bila “po-
smijeh, kaže da je “visoka metar i žilet, ali kusni kunić” brojnim ljekarima koji su na
da taj žilet može biti vrlo opasan ako se njoj eksperimentirali s raznim lijekovima.
osjeti ugroženom”. Prisustvuje skoro svim Lijekove je prestala koristiti kada je proči-
manifestacijama u gradu soli, a prije i po- tala da je uzrok njenog stanja genetske pri-
slije njih pomaže komšijama, prijateljima, rode i da se tu ništa ne može promijeniti.
rodbini ili potpuno nepoznatim ljudima. “U enciklopediji sam našla tekst u kojem
Živopisna je i pravedna osoba, brzog je pisalo da je ovo stanje nasljedno. I, to je
i ponekad oštrog jezika. Priča mnogo, a tačno jer sam povukla gen od svoje bake.
ljuti se rijetko. Stalno ističe ljubav prema No, nisam dozvolila da me to sputava da
ljudima i domovini Bosni i Hercegovini. uradim bilo šta u životu, iako nisam dobila
Vedra je i snažna, kako mentalno, tako i ni staratelja ni tutora. Otac mi nije dopu-
fizički. štao da radim i da puno izlazim iz kuće,
nego je htio da sam uvijek uz njega, da ga
ljekarima je bila “Pokusni kunić” zabavljam i da mu pravim društvo. Onda
“Dobila sam i progutala mnogo uvre- sam ga jednom pitala: ‘Da li ti želiš da ja
da zbog svog izgleda, ali ne gledam na to umrem prije tebe? Naučili ste me radu, a
šta mi kažu, nego ko mi šta govori. Nisam ne date mi raditi. Ja ću u kući umrijeti. Ne
ljutica i mogla bih da ne pričam s ljudima mogu više sjediti, pustite me.’ Od sve braće
koji me povrijede, ali razgovorom im že- i sestara najviše sam se ja brinula o majci,
lim dati do znanja da su pogriješili. Spas sve do njene smrti, a sada sam stalno kod
sam pronašla u radu, iako ne razmišljam o šest godina mlađe sestre. Kao dijete koje se
interesu. Dugogodišnji sam aktivista ‘Cr- stalno susretalo s gorčinom, odlučila sam
venog krsta’ i još nekoliko humanitarnih biti vedra i optimistična. Takva i jesam.
udruženja, i maksimalno se posvećujem Nepopravljivi sam optimista koji se uvijek
pomaganju. Šta sam danas uradila? Od- nada boljem sutra i za mene nema posla
nijela sam 30 pelena u Dom penzionera, koji ne mogu odraditi. Npr., kamiondžija
a sutra idem vidjeti šta treba borcima iz istovari dvije tone uglja i ja ih postepeno
onog rata. Obilazim bolesnike i meni je to prenosim prvo do podrumskog prozora, a
velika stvar. Svi se oni pouzdaju u mene zatim s te gomile ubacujem u podrum, pa
jer znaju da im mogu nabaviti pelene i sve kasnije unosim u kuću, tako da mi preko
ostalo što im je potrebno. Ima ljudi koji ruku pređe šest tona ćumura”, priča naša
imaju novac, ali nema im ko kupiti ono što sugovornica.
žele. E, tu ja stupam na scenu”, kaže nam Govoreći o prihvaćenosti u društvu,
Maja na početku razgovora. Maja Jurčenko naglašava da mnogo voli
Rođena je 1951. godine u Bosanskoj ljude, a da oni nju ili vole ili ne vole. Jedna
Bijeloj i naglašava da je dijete iz “mul- je djevojčica, kaže, naziva svojom druga-
tikulturalnog braka”: “Otac mi je bio iz ricom, a unuci prijatelja i rodbine zovu je
Vojvodine, a majka iz Hrvatske. Upoznali nenom ili bakom. To je, kaže, uloga koju
Ne priča mnogo o tome su se kao partizani u Novom Sadu i majka rado prihvata.
kako pomaže drugima, je potom došla u Bosnu i Hercegovinu. S česTo Gladovala
obzirom na to da imam i ukrajinskih ko-
smatrajući da je ono što rijena, ja sam hrvatsko-vojvođansko-ukra- dijeleći svoj obrok
Iako za svakog nađe lijepu riječ, po-
se radi iz duše lična stvar. jinsko-bosansko čeljade, ali najviše sam stoje i ljudi koje Maja osuđuje: “Ne volim
Bosanka. Rođena sam u bivšoj Jugosla-
Pomaže brzo i u tišini i viji. Moja je država Bosna i Hercegovina. teroriste i one koji ubijaju svoj narod. Pri
Nisam ni Srpkinja, ni Hrvatica, a kada
tome ne mislim tamo na neke teroriste iz
uvijek se odaziva na svaki god idem s ostalim aktivistima u posjetu pustinja ili bombaše samoubice, nego i na
poziv, a dnevno prepješači u neku susjednu zemlju, oni kažu: ‘Evo one koje smo početkom devedesetih imali
i među nama.” Rat je, ističe, nešto od čega
nama naših dragih Bosanaca.’ Isto tako,
skoro cijeli grad noseći smatram da je i vjeroispovijest intimna je ranije strahovala jer je njena majka, na-
gledavši se svega tokom Drugog svjetskog
pelene ili lijekove bolesnima stvar. Djed mi je bio protojerej, ali nisam rata, stalno djeci govorila: “Ne daj Bože da
opterećena vjerom. Iskrenost me u životu
više puta opekla, pa se, u vezi s religijom, doživite rat!” Iako je iz majčinog iskustva
sjećam da sam jednom u školi, u bivšem naslućivala o kakvim je strahotama riječ,
STAV 17/11/2016 55
