Page 57 - STAV 89 17.11.2016

STAJALIŠTA

APOKRIfNI fRAZARIJ
Čovječe, stornirao si mi misli

stonoga koja je

Zaboravila HoDati

Naslage jezika i govora pune su zaboravljenih opasnih spravica,
nalik na nagazne mine i paklene mašine, kao što su prepune i
bisera, uglavnom zaboravljenih
Piše:
irfan HoroZović

esto, i više nego što bismo to koji mogu dugo i uvjerljivo govoriti. Čak otvori se. Ne možeš ga zaustaviti. Govo-
htjeli priznati, govorimo nesvje- dopadljivo, a doima se istinito. ri li, govori. Nekad je on tako govorio i
sni onoga što govorimo. Jezik Sjećam se sheme koju je načinila gru- na raznim malim sastancima. Onda su ga
Čje, poznato je, riznica ljudskog pa poljskih studenata kojima je dozlogr- počeli birati. Održi govor, oni ga odmah
duha. Ta riznica ponekad liči na staru dilo ono što su prečesto slušali. Bila je to izaberu. Na kraju se umorio. I on i oni.
šupu, i to je poznato, ali snalazimo se shema za vječni govor. Gledajući u mali Koliko je samo izraza iz ljudskog isku-
u njoj kako se već snalazimo. Mnogi su list papira, podijeljen na elemente mo- stva koji uključuju njegovu neposrednu
lingvisti analizirali govore u određenim guće rečenice, mogao si govoriti satima, okolinu i držali su se donedavno. Svračije
trenucima i pronalazili u njima ono što da sve bude uobičajeno, opasno i uvjer- noge poznate su iz škola, iliti švrakopis, za
su ti trenuci diktirali. ljivo i – da ne kažeš ništa. Savršen govor. razliku mravljeg niza (sitan uredan ruko-
Tako je svako poslijeratno vrijeme Naravno, nisu ga patentirali balkanski pis). Potom, opet školski, zečije uši – ko
obilovalo zaostalim izrazima iz rata. To je niti regionalni političari. Samo su ga se ne sjeća kako su knjige znale nekad
“inicijalna kapisla”, naprimjer, kaže jedan strasno prigrlili. Važno je riječ koja je u izgledati. Tu su negdje i kukavičija jaja
mudri političar. Njihov je govor uvijek je- opticaju sedam-osam puta spomenuti u (njih svi vole), ali nažalost i kurje oči. O
dan od najzanimljivijih jer oni najčešće tri-četiri rečenice. Ponekad je potrebno i magarećoj klupi i magarećim godinama da
i govore, bar pred izbore. Naslage jezika devet puta. Sugovornik je govorio glasno i ne govorimo.
i govora pune su takvih zaboravljenih i uvjerljivo i, mada se kao obraćao meni, Ponekad po jeziku možete mnogo sa-
opasnih spravica, nalik na nagazne mine svi su ga čuli. znati o čovjeku. Jednom sam u liftu čuo
i paklene mašine, kao što su prepune i bi- – A šta ti je ta lustracija?! – viknu samo jednu riječ dok su dvije djevojke
sera, uglavnom zaboravljenih. Takvi su neko poprilično gnjevno s udaljenog stola. ulazile i bio sam odmah siguran odakle je
“pogledi u budućnost” koji postaju izrazi Zastao je i ukočio se. ona koja ju je izgovorila. Gotovo da sam
u kojima je skrivena tajna naše sudbine. – Čovječe, stornirao si mi misli! vidio selo u kojemu sam taj naglasak ne-
I uvijek je tako: nama budućnost, njima Izgledalo je strašno. Možda jer je on kad davno čuo. Ispostavilo se da sam bio
je dovoljna sadašnjost. izgledao strašno. Kao da su mu misli za- u pravu. Obje su bile iz sela kojeg sam
Vješt je i moj sugovornik koji ih po ista stornirane. Razbila se boca njegova se sjetio. I šireg kraja kojeg sam dobro
govoru imitira i često ga sretnem u “Iša- tečna govora i curila na sve strane. To je poznavao. I volio. Književnost na sve to
retu”, ponekad čak i na ulici. Uvijek na- valjda bila slika tih misli. Sjetio sam se u nije ostala gluha.
stoji u svoj govor uključiti neku novu ri- tom žalosnom trenutku na koga me pod- Osim osnovnih igara i komediograf-
ječ, rekao bih čak međunarodno priznatu sjeća. Na mog neporedvidivog B. Nekad skih ismijavanja onih koji govore druk-
riječ, koja je fluktuentna, nešto znači u dobar, na ranu da ga priviješ, nekad opak čije, jer su drukčiji, bilo je i drukčijih
trenutku kojeg živimo i važno ju je stalno kao da si mu ko zna šta učinio. A govo- istraživanja. Neki suptilni pisci drama
spominjati. Upoznao sam se s njim posve riti je volio. I koristio je sličan postupak i/ili kriminalističkih romana nalazili su
slučajno jer je tu bilo slobodno mjesto. I pripremajući se za to kao moj sadašnji u tome području objašnjenja i razrješe-
novine na stolu. Viđao sam ga i prije ov- sugovornik. nja suštinskih ključeva slučajeva koje su
dje, ali nisam mu znao ime. Volio je uvijek ubaciti neku novu, oko- istraživali.
Kad je vidio da sam novine prelistao i lini nepoznatu riječ. Bilo koju. Samo da je I, na kraju, sjećate li se: kako je stono-
odložio ih, kratko je nešto prokomentirao. nepoznata. U početku je on te riječi objaš- ga zaboravila hodati? Kad su je pitali šta
Odgovorio sam. A onda je počeo govori- njavao drugima, onako kako je objašnjavao joj čini četrdesetsedma desna dok upravo
ti. Zaprepastio sam se. Bio je to kao neki sebi, a kasnije se zamorio. “Danas objasniš, podiže devetu lijevu nogu. Automatizam
govor u Parlamentarnoj skupštini (kakav a sutra ponovo. Ni učitelji i učiteljice to je poremećen. I nema više tečnoga govo-
naziv!). Podsjetio me na nekog, ali nisam ne čine.” I zato je uglavnom mudro šu- ra, oprostite, skladnoga hoda po ovome
se tad mogao dosjetiti. Uvijek ima ljudi tio. Kad naiđe na zgodnog sugovornika, svijetu. n

STAV 17/11/2016 57