Page 61 - STAV 89 17.11.2016

Šeher-ćehajina ćuprija stara je taman koliko i višegradska. Obje
su izgrađene kao dio Carigradske džade, jedna da premosti
Drinu, a druga na njenom samom kraju, da bi se direktno s nje
moglo ući na Baščaršiju. Isti im je pjesnik sastavio tarih

nastali mnogo kasnije i što na nišanima u Ta ko je bolje poznavao Sarajlije od smi- baksuz na svijetu. Bio je sav u suzama i
njima tačno piše ko je ondje i kada sahra- šljača čaršijskih priča. Tad dijete reče: “Za govorio je iskreno i molećivo. Čas prije
njen. Kažu da mu je prvo umrla žena, pa mjesto na kojem je uzidan dijamant znat gospodar ga je izgrdio na pasja preskaka-
je, podižući njoj turbe, u isto vrijeme po- će samo Hadži Huseinovi najpovjerljiviji la. Korio ga je za ovo i za ono, a najviše
digao i sebi, da se ni po čemu ne razlikuju. ljudi”, i otisnu se niz sokak. zato što je trapav i što bi svi poslovi kojih
Ne prođe ni mjesec, a bijela ćuprija se dohvati krenuli po zlu i naopako. Sam
dijamanT i djevojka osvanu s rupom u stupu, baš ondje gdje sluga bijaše navikao na ovakve nasrtaje i
Kakva bi to legenda bila a da ne spo- je bio dijamant. Cijela kasaba dade se u sve bi se završilo kao i uvijek da tog dana
minje kako je u stupove mosta nešto ugra- potjeru za lopovom. Na kraju, uhvatiše ga i drugi nisu stajali gospodaru na žulj pa je
đeno. Umjesto nevine djece ili čednih dje- baš oni, sastavljači sarajevskih priča. Bez- od jutra sabijao bijes u sebi. Na kraju mu
vojaka, kažu da je Hadži Husein u jedan beli se nimalo ne obradovaše. Razočarenje reče da kupi prnje i da ga njegove oči više
od stupova ugradio poveći dijamant. Ne u njima bilo je stoglavo, umjesto preveja- ne vide. E tad je sluga zaplakao i po prvi
pitaj kako je to uspio ako je umro a da nije nog hajduka, pred njima je stajao ćosavi put poče moliti gospodara da ga ne ostavlja
dovršio svoj vakuf. Legende se ne osvr- mladić, pravi siromašak u razdrljenim ri- na ledini. Ne bi mu to puno pomoglo da
ću na takve sitnice. Važnije je da gradnja tama. Šta s njim, pobogu? na kraju, sasvim iskreno, ne priznade da
ovog mosta nije umotana u magle preda- “Ako ga pokažemo svijetu, ode nam je baksuz kakvog svijet nije vidio.
ja o tome kako su vile brodarice dolazile priča.” Gospodaru bi milo što je barem neko
i obnoć rušile sve što bi neimari uzidali “Ako ga pustimo, odoše nam i priča i tog dana rekao da je u pravu. Zato odlu-
preko dana. Zato nije bilo nikakve potre- dijamant.” či da ga zadrži, ali i da se vlastitim očima
be praviti potragu za kakvim djetetom ili “Ne zna čovjek šta je gore.” uvjeri u istinitost njegovog priznanja. Ov-
djevicom, ili, ne daj Bože, kakvoj majci “U oba slučaja morat ćemo tjerati vile dje u priču ulazi Šeherija. Naime, sluga je
istrgnuti iz naručja tek rođeno čedo, ili da ruše ćupriju i ganjati djevice i čednu svakog dana, po raznim poslovima, više
nju samu uzidati, pa bi se poslije mora- djecu, halal nam bilo.” puta morao preći preko nje. Jednog dana
li ostavljati otvori za dojke da djeca ne bi “Ali Sarajevo je posebno, i mora imati gospodar se prikrade do obale i, prije nego
pomrla od gladi. Ali, izbjegavajući kliše legendu mimo svih.” će sluga proći, postavi kesu s novcem na-
balkanskih legendi, valjalo je smisliti ra- “Ha”, dosjetiše se iznenada. Nagovoriše sred mosta. I gle, prođe ovaj a da se nije
zlog i odgovor na pitanje zašto je Hadži mladića da pred kadijom izjavi da je ukrao ni osvrnuo. Začuđen, gazda brže-bolje uze
Husein zamalterisao onoliki dijamant. dijamant kako bi ga poklonio djevojci. Znali kesu dok neko drugi nije naišao, i ode kući.
Odgovor je djetinjast kao da su čaršijski su da je i njihov kadija veliki ženskar i da Kad se sluga vrati, upita ga da li je na mo-
dokonjaci pitali prvo dijete koje je naišlo će ga zasigurno osloboditi svake kazne. O stu vidio nešto neobično. Ovaj odgovori:
dok su smišljali legendu: taj bi se dijamant dijamantu nisu razmišljali. Hoće li ga vra- “Toliko sam puta prešao preko njega da je
poslije, ako bude potrebe, iskoristio za po- titi Hadži Hasanu ili njegovom sinu Mu- za neizbrojati. Neki dan spomenuh to pred
pravku ćuprije. Smišljači sarajevskih priča stafi? Šta ako su oba umrla čekajući kraj jaranima pa dodah kako bih ga zatvorenih
gledali su ga zgranuto, puni nepovjerenja. njihove priče? Hoće li ga Hadži Hasan, očiju mogao preći, i to sve po sredini, da
Ali ono nije dolazilo iz njihovog osjećaja ili Mustafa, ili bilo ko drugi ponovo uzi- ne diram kamen na ogradi. Oni mi se na-
banalnosti motiva koji bi natjerao čovjeka dati u ćupriju? Ništa više nije bilo važno. smijaše, a ja danas odlučih da probam prije
da u ćupriju uzida dijamant. To im je bilo Konačno, imali su legendu, potpunu, bez nego ih izazovem na opkladu. I, bogami,
sasvim logično i sjedalo je u njihovu priču. vila, djevica i dojilja, onakvu kakvu nema gazda, prođoh žmireći, s kraja na kraj, a
Drugo je njih morilo, i naposljetku jedan ni jedan grad u cijelom carstvu. da se ogradi nisam primakao ni za pedalj.
upita: “Da li bi i dva sahata nakon što bi I treća priča izniknula iz kamena ovog Vjerujte mi, sve po sredini.” “Baš po sredi-
majstori skinuli skele dijamant ostao na mosta daleko je od legendi kakve smo na- ni”, priupita gazda kroz smijeh i odluči da
svom mjestu?” Ostali klimnuše glavama u vikli čuti. Ona je poučna. Kaže, prizna- ga ne otpusti. Zaista, takva mu je priroda,
znak da se i oni muče s istim problemom. de sluga svom gospodaru kako je najveći baksuzli je da baksuzniji ne može biti. n

STAV 17/11/2016 61