Page 60 - STAV 89 17.11.2016
P. 60

DRUŠTVO



          ponijeti sve mostove među svojim obala-  je važnija, a sve u isto vrijeme, sto posto   ne pomaže, odluči on, kaže priča, da osta-
          ma. Doduše, sarajevski se most po ljepo-  znaš, ne mogu biti.        vi spomen iza sebe, pa poče graditi jedan
          ti i raskoši ni u po noći ne može mjeriti s   Legenda kaže da je most gradio Hadži   hajr. Nije usnio nikakav glas niti mu je
          višegradskim. On ima samo pet lukova i   Husein Hodžić, što potvrđuje i historija:   Svevišnji na neki drugi način poslao po-
          tri stupa s oštrim kljunovima ledolomci-  baš je taj 1610. godine bio šeher-ćehaja Sa-  ruku, kako to legende vole mistificirati.
          ma. Ustvari, imao je pet, a danas ih ima   rajeva. I ni u čemu se više ne slažu. Narod   Odluka je bila sasvim njegova. Isto tako,
          četiri, kao što je Inat-kuća bila na desnoj,   priča da je Hasanov sin jedinac Mustafa   legenda ništa ne priča ni o tome kako je
          a sada je na lijevoj obali. Odsjekli su ga baš   bio odličan trgovac. Tako je često izbivao   izgradnjom mosta Husein možda želio
          u vrijeme kada su vlasti kamenim zidovi-  iz Sarajeva da ga se roditelji nisu imali   olakšati povratak sinu, da što prije prijeđe
          ma krotile Miljacku da bi na njenoj obali   vremena nagledati. Jednom se nikako   Miljacku i da ga što kraće iščekuje. Ili da
          načinili moderan kej nazvan po njegovom   nije vratio, ni za mjesec, ni nakon godi-  ga je ćuprijom pozvao da se konačno vra-
          idejnom tvorcu: Apelova obala, a radnici   nu, a umjesto njega, došla je priča kako je   ti ostarjelom ocu, poručivši mu: moja je
          prenosili ciglu po ciglu Inat-kuće, prola-  ostao u Carigradu. Pričali su da se zagle-  želja tolika da i most gradim prema tebi.
          zeći pored starog Benderije, koji je sjedio   dao u kćerku sultanovog terzibaše i ostao   Ova je legenda sasvim prizemna i otre-
          nasred mosta i, uživajući u svojoj tvrdo-  opčaran njenom ljepotom. Narodno pre-  sita, a Mustafa se vraća tek kad je čuo da
          glavosti, šeretski čibučio duhan. Ali u jed-  danje ne govori ništa o tome da je ženski   mu je otac umro gradeći ćupriju. Možda se
          nom Šeher-ćehajina ćuprija prednjači nad   dio rodbine počeo obilaziti razne bajalice   ne bi ni vratio da je most imao ko dovršiti
          višegradskom: oko nje je narod ispreo više   u pokušaju da mu se napravi kakav sihir   i da nije propisano da se gradnja obustav-
          legendi i priča. Ima ih taman toliko da uz   koji će ga natjerati kući. Za samog oca   lja kada umre vakif. Sa sobom je Mustafa
          ljepilo historijskih događaja dostanu za   priličnije je da ga pošaljemo u obilazak   doveo prelijepu terzibašinu kćerku. Da bi
          jednu poštenu hroniku.            hodža i iskanje zapisa, ili u lov na trgovce   svojoj priči dao opipljive dokaze, narod
            Prvi je ovo most u Sarajevu sagrađen   po kojima će u Stambol slati poruke pune   je Mustafu i njegovu suprugu smjestio u
          u osmansko doba, najvjerovatnije na mje-  prijekora. Na kraju, kad je vidio da ništa   turbeta na Alifakovcu, ne mareći što su
          stu gdje je za vrijeme bosanskog kraljev-
          stva bio prijelaz ili skela. Izgrađen je iznad
          vodenica kako bi spojio Nadmline s Alifa-
          kovcem. Tako se s nje preko hrbata ovog
          mosta direktno ulazilo u srce šehera. Ro-
          dio se 1585. godine, a, na osnovu naziva,
          nije teško zaključiti da ga je gradio neki
          šeher-ćehaja, upravnik ovog grada. Prema
          Nihadijevom tarihu, bio je to “Alija koga
          nazivaju Hafizadićem”. Međutim, zabunu
          unosi jedan tekst objavljen 1881. godine
          u Sarajevskim novinama. Autor u njemu
          most na Bendbaši naziva Mustafa-paši-
          nom ćuprijom. Doda li se tome da neki
          historičari tvrde da je izgrađen 1620. go-
          dine, eto cijele zavrzlame. Ali narod se ne
          da smesti. Kako su god ga Sarajlije odu-
          vijek više voljele zvati Šeherija, tepajući
          mu kao najmilijem, tako im je oduvijek
          srcu bliža bila legenda od historijske isti-
          ne. One, historijske istine, pokušavajući
          stvari posmatrati iz svih uglova, na kraju
          najviše naude sebi pa se udvostruče, utro-
          struče, umnože se da te glava zaboli i više
          ne znaš gdje je jedna a gdje druga i koja


          Kakva bi to legenda bila a da
          ne spominje kako je u stupove
          mosta nešto ugrađeno.
          Umjesto nevine djece ili čednih
          djevojaka, kažu da je Hadži
          Husein u jedan od stupova
          ugradio poveći dijamant. Ne
          pitaj kako je to uspio ako je
          umro a da nije dovršio svoj
          vakuf. Legende se ne osvrću
          na takve sitnice





         60  17/11/2016 STAV
   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65