Page 59 - STAV 89 17.11.2016
P. 59

Piše: Izet PERVIZ

                                                                               Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ




                                                                                      ovjek, doseljenik u ovaj grad ili,
                                                                                      pak, onaj koji je odrastao u rav-
                                                                                      nicama sarajevskim pa nije imao
                                                                               čposla s njegovim brdovitim ma-
                                                                               halama, dok se upinje Velikim Alifakov-
                                                                               cem ka muhadžirskom groblju i, zadihan
                                                                               i oznojen, jedva drži dušu u grlu, sklon je
                                                                               na tren povjerovati kako je maločas, umje-
                                                                               sto preko Šeher-ćehajine ćuprije, prešao
                                                                               Mostom Mehmed-paše Sokolovića. I dok
                                                                               se bori za gutljaj zraka, u njemu se dešava
                                                                               neprimjetni prijenos iz stvarnosti u svijet
                                                                               imaginacije. Neće se u tom trenutku okre-
                                                                               nuti, potpuno svjestan da bi tim činom,
                                                                               kada bi njegov pogled umjesto karavan-
                                                                               saraja na obali Drine uhvatio Inat-kuću
                                                                               na lijevoj strani Miljacke, čarolija preta-
                                                                               panja stvarnog u izmaštani svijet litera-
                                                                               ture zauvijek bila raspršena kao mjehurić.
                                                                               Naprotiv, čak će i zažmiriti, ljubomorno
                                                                               sabijajući u sebi taj neshvatljiv grč u ko-
                                                                               jem se dešava pomicanje stvarnosti ka iz-
                                                                               maglicama onkrajvremenog. Ne, ovo više
                                                                               nije Sarajevo, ovo je Višegrad, uvjeravat će
                                                                               se u nastojanju da zaboravi na umor. Eto
                                                                               tu, na ovoj kaldrmi, previjajući se poput
                                                                               obezglavljena horoza, u samrtnom ropcu,
                                                                               koprca se nesretni Alihodža. Strmiji sokak
                                                                               jedva da ćete igdje naći. Doda li se tome
                                                                               da vodi groblju, i to muhadžirskom, ka
                                                                               smrti dakle, posljednjoj stanici svega što
                                                                               je kročilo ovom planetom, dekor za završ-
                                                                               nu sliku hronike o prolaznosti čovjekovog
                                                                               trajanja i veličanstvenosti njegovog djela
                                                                               upravo je savršen.
                                                                                  Ustvari, Šeher-ćehajina ćuprija stara
                                                                               je taman koliko i višegradska. Obje su iz-
                                                                               građene kao dio Carigradske džade, jedna
                                                                               da premosti Drinu, a druga na njenom sa-
                                                                               mom kraju, da bi se direktno s nje moglo
                                                                               ući na Baščaršiju. Isti im je pjesnik sasta-
                                                                               vio tarih. Nihadi je ovdje napisao:
                                                                                  Alija koga nazivaju Hafizadićem
                                                                                  U ime Boga podiže ovo dobro djelo
                                                                                  Na ovaj način sagrađen most
                                                                                  Nisu vidjeli ni oni koji su mnogo svije-
                                                                               ta prošli
                                                                                  Kad je most postavljen Hadi mu reče
                 Sarajevska ćuprija u jednom prednjači nad                     hronogram:
                                                                                  “Ovo je čudesan prijelaz.”
                 višegradskom: oko nje je narod ispreo više legendi            mosT Za sina
                 i priča. ima ih taman toliko da uz ljepilo historijskih          Ipak, najjača zajednička crta ovim mo-
                 događaja dostanu za jednu poštenu hroniku                     stovima krije se u riječi čvrstina. Kako
                                                                               se god nije desio tako silovit povodanj
                                                                               koji bi odnio Sokolovićev most, tako se
                                                                               nije dogodilo ni da je Miljacka odnije-
                                                                               la Šeher-ćehajinu ćupriju, mada je znala


                                                                                                   STAV 17/11/2016  59
   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64