Page 74 - STAV broj 356 - 357

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (36)
KAKO NAM JE “POSLANA”

ŠEMSA IZ SOLUNA

“Mladiću, jesi l’ ti Dinin sin?”, upita me i prije pozdrava. “Jesam.
Što ste trebali?” Oči su joj zasjale. “Kahve. Imate li kahve?“ “E, to

Piše: Ammar KULO ne znam, nisam još bio kući, tek sam s puta... Mogu reći mami da
napravi”, odgovorih. Žena odmahnu rukom i reče: “Nisam na to
mislila, čula sam da imate kahve za prodati, razmijeniti... Imam kravu.”

rešli smo most preko Krivaje pješ- reče mi mati dok smo palili svijeću. Miž- ovaj put uspijem. Negdje će popustiti, neg-
ke vukući bicikla. Dočekali su nas novići su većinsko bošnjačko selo u op- dje ćemo odblokirati. Ne može ovo vječ-
policajci i dvije hrvatske zastave ćini Vareš koje se “naslanja” na hrvatska no trajati. Stoke nismo imali. Ni mesa, ni
Pobješene na žicu, zategnutu izme- sela. Nekih su desetak kilometara Kalesije. mrsa, dakle. Nešto smo posijali krompira
đu dva drveta, s jedne, odnosno druge stra- Mora se preko planinskih prijevoja. Neću na Karaginu Polju u kasno proljeće. A taj
ne ceste. Imao sam osjećaj da se nalazim na moći biciklom. Trebat ću poraniti. Možda je dio Olova preblizu linija. Pitanje je kako
graničnom prelazu, a ne na administrativnoj
granici dviju općina, Olova i Vareša. “Dobar
dan. Kuda ste pošli?, upita nas policajac s
dozom revnosti šalterskih službenika koji
moraju mnogo puta ponavljati istu radnju
i uvijek biti nasmijani i u dobrom raspolo-
ženju s klijentelom. “Krenuli smo u Vija-
ku. Kupiti nešto namirnica”, sada je govo-
rio Enver. “A imate li propusnice?”, upita
policajac. “Kakve propusnice?”, s čuđenjem
upitasmo. “Propusnice Hrvatske Republi-
ke Herceg-Bosne”, odgovori policajac. Od-
mahnusmo glavom. “Dobro. U tom slučaju,
morat ću vas zamoliti da se vratite”, reče po-
licajac. “Ali, trebamo kupiti nešto hrane...”,
uskočih. “Žao mi je. Ne mogu vas pustiti.
Tako je naređenje. Samo s propusnicom”,
reče policajac i prepriječi nam put u znak
ozbiljnosti.
Okrenuli smo bicikle. Pošli smo natrag.
Rijeka – Čuništa – Crni Potok. Startna tačka
Kalesija. U Crnom Potoku uhvatila nas je
kiša. Bio sam gladan i prozebao kada sam
došao kući. Još je više boljelo razočarenje.
Četrdesetak kilometara nizašta! Koliko će
trajati ova blokada?

OSTADOSMO BEZ ULJA…
Mama mi je servirala pun tanjir graha.
Bili su rastvorena vrata. Poslije kiše spari-
na... Ljetne vrućine, a morala se upaliti i
peć na drva jer struje i dalje nije bilo. Jed-
nom riječju, da poludiš od toplote, a kuha-
ti se mora... Samo je pitanje dokle i s čime.
Gledao sam u plastičnu flašu ulju... Ostalo
je nešto više od frtalja...
“U subotu će dječaci ići u Mižnoviće.
Kažu da se ondje može kupiti namirnica”, Ligatići (preuzeto sa interneta)

74 31/12/2021 STAV