Page 95 - STAV broj 356 - 357

Nuh reče: “O, Care strpljivi, /Premda to izgleda da ja govorim s ljudima (on je zaista
(O, Gospodaru, koji si Es-Sabur!) govorio s njima), ali to mnoštvo ni za treptaj oka nije me mo-
moj magarac umrije i Tvoja bujica teret odnese!” glo odvojiti od svijesti o Tebi. Bio je trajno u tevhidu, kakvi
Više puta si mi obećao rekavši: su poslanici svakako, a i oni koji idu njihovim stopama./
“Tvoja porodica će biti od tufana spašena.” Ne govori li ašik dan i noć,
/Mirnog srca u Tvoje obećanje sam nadu položio, pa za- đah s ruinama, đah s napuštenim
što bujica s mene ćilim odnese, dakle, zašto sin ode. Upu- logorskim mjestom u pustinji.
ćuje na ajeti-kerim: A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga (Kako se ponaša zaljubljeni? Govori s ruinama, ruinama
i rekao: “Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje kuće voljene – napuštena logorska mjesta karavana u kojima
Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!” (Hud, 45) je bila njegova voljena, ona je prošla, iza te karavane ostala
Hakk mu odgovori: je logorska vatra. Sada se zaljubljeni obraća tom mjestu, tom
“On nije od tvoje porodice i rodbine. tragu gdje je njegova draga bila.)
Ne vidje li sam da si ti bijel, a on plav?” Zahiren, lice je ruini okrenuto.
(Tj. svijetao, obasjan nurom tevhida i poslanstva, a A kome on taj hvalospjev upućuje? Kome?
on plav, tj. mutne boje, ružne vanjštine kao mušrik, kja- /Zahiren, vanjštinom... – znači za onoga ko gleda sada taj
fir, grešnik.) prizor jednog ašika koji je usmjerio poglede na ovo, na ruševi-
E onda nam hz. Mevlana daje nekoliko nasihata: ne, na ostatke logorske vatre. Hoće da nam kaže kome zapravo
Kad tvoj zub crv napadne, upućuje riječi hvale i sjećanja. Upućuje ih svojoj dragoj koje
zuba nije. Izvadi ga, o, majstore! se sjeća. Tako isto jedan evlija razgovara s ljudima, ali svojom
Da ne bi ostatak tijela trpio od njega.
Premda je zub bio tvoj, kutariši ga se. Magazin “Stav” u
(Jer on kao pokvaren imat će sada negativne posljedice
i na ostale tvoje organe. S ova dva-tri bejta nas je uputio dogovoru s aktuelnim
na ajeti-kerim, esteizubillah: O, Nuhu, on nije čeljade tvo- mesnevihanom hadži
je – rekao je On – jer radi ono što ne valja, zato Me ne moli za
ono što ne znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš. (Hud, 46) hafizom Mehmedom
Nuh reče: “Gnušam se svega mimo Tvoga zata. Karahodžićem
Drugi ne biva taj koga Ti usmrtiš.
/Znači, nešto drugo mimo Tebe ne može doći na to prenosi u nastavcima
mjesto. Jer to sve prolazi, kako Gospodar kaže: Kullu men dersove iz
‘aleyha fân, ve yebka, vedžhu Rabbike Zul Dželâli vel ikram –
Sve na njoj (na zemlji) prolazi, u cijelom Univerzumu, samo “Mesnevije” održane
je vječno lice Plemenitog i Veličanstvenog (Er-Rahman, 26-27). u Mevlevijskom
Ti znaš kakav sam s Tobom.
Kao kiša s livadom i dvadeset puta više od toga. kulturnom centru na
/Ti znaš kakav sam s Tobom, tj. Ti poznaješ moju oda- Hafiz Mehmed Karahodžić
nost. Tvojom dobrotom digao se zastor s moga srca. Pa ja Jekovcu.
ne sumnjam i ne kolebam, siguran sam u svom uvjerenju
kao kiša s livadom i dvadeset puta više od toga. On sada sli- dušom razgovara s Allahom Svevišnjim. Kako je to i rekao
kovito kaže to je takva veza: i ja očekujem Tvoj rahmet kao hz. Ebu Jezid El-Bistami, k. s.: Ja trideset godina razgovaram s
što livada očekuje kišu. A onda ono sve što je Gospodar u Allahom, dž. š., a ljudi misle da s njima pričam. Da pogrešno ovo
tu zemlju pohranio od ljepota doći će do izražaja kada to ne shvatimo. Ne znači to da on nije čuo šta oni (ljudi) njemu
dvoje uspostavi vezu, zemlja i kiša./ govore ili traže od njega odgovor itd. Nego da shvatimo ovako:
Živ sam putem Tebe. Usrećen od Tebe. Muhtač Tebi. u pojavnom svijetu, što god nas okružuje, kod ovih Allaho-
Opskrbljen bez posrednika i zapreke. vih robova samo izaziva sjećanje na Jedinog. Svaki taj objekt,
Nepovezan, neodvojen, o, Punoćo! svaka stvar, i živa i neživa – kako god mi to nazivamo – to
Nego bez kako, bez kakav i bez uzroka. je kapija za takvu osobu. Otvorena kapija u Hakkov hadret i
(Sve je to tako kada si Ti u pitanju. Ne može, plitke su on prvo vidi Hakka, a onda stvorenje. Pa mi često spominje-
naše pameti, a i riječi koje bismo izgovorili da pokušamo mo tu izreku Allahovih prijatelja u kojoj se kaže da oni vide
objasniti ovo. U ajeti-kerimu se kaže: Ve huve me’akum Hakka... Oni, dakle, sve ovo što vide, oni tim predmetom u
eyne ma kuntum – On je s vama gdje god bili.(El-Hadid, 4)/ koji gledaju nisu odvojeni od Njega. Oni vide Hakka, a vje-
Mi smo ribe, a Ti More Života. ruju da postoji ovaj svijet, jer Allah govori da ga je stvorio. A
Živi smo putem Tvoje dobrote, mi obični ljudi vidimo ovaj svijet, a vjerujemo u Allaha. To
o, Ti Koga krase uzvišena svojstva! je ono što se u bejtu kaže: Zahiren, lice je ruini okrenuo. A kome
on taj hvalospjev upućuje, kome? Allahu Uzvišenom.
Tebe okvir misli ne obuhvata. Šukr! Sad si tufan pokazao.
S posljedicom nisi uparen kao uzrok. Posredne ruine podigao.
(Dakle, Tvoje savršenstvo i Tvoja moć su bez uzroka.) (ruine su ovdje hrđavi, pokvareni ljudi)
Prije ovog tufana i nakon njega /Nuh, a. s., kaže: prije tufana ja sam se ovim ruinama od
Ti bivaš oslovljavan u događajima. ljudi obraćao. I oni su zaista završili kao ruina, uništeni. I u
(Ja se Tebi obraćam i prije i poslije tufana.) tom halu, dok sam gledao ruine pred sobom, nisam Tebe za-
Sada nam ovu tevhidsku stvar objašnjava ovim divnim boravio. Niko me nije mogao odvratiti od Tebe. A sada šukur,
primjerom: hvala ti Gospodaru, sada si te ruine pomeo, sada ništa izme-
S Tobom sam govori, ne s njima, đu mene i Tebe nema. Ja sada s Tobom razgovaram direktno
o, Darovatelju novog i tog starog govora! i otvoreno, bez zastora, bez perde, bez posrednika./

STAV 31/12/2021 95