Page 93 - STAV broj 356 - 357

a na čelu joj kralj i ispred njega bajraktar
s bijelom zastavom. Išao je pješice i gdje
god je stupio svojim tabanom kamenje se
rastapaše i ostadoše iza njega okamenjeni
tragovi, a narod ih zvaše kraljevim stopama.
Zijeva provalija kao ralje ogromne
pretpotopne životinje. Ne zovu je džaba
Vrtolom. Pogled sam od sebe bježi odoz-
do, podiže se uz liticu što se nadnijela nad
drugom obalom, ni upola ovako strma, a po
njoj vise divokoze i poludivlji psi. S druge
strane, u podnožju prosuo se grad, kao ra-
strgnuta ogrlica. Baš na tom mjestu bijaše
ogromno jezero pa Crna Kraljica namjeri
da ga isuši te naredi svojim podanicima Još jednu legendu vrijeme noći. Zatim su se u redu povukli uz veliki
da tu gdje je danas litica koju zovu Sklop pokolj neprijatelja, od kojih je poginulo
prokopaju stijenje. Ali pogana voda hvataše zanjiha nad Ključem. Kazuje više od 200, ne brojeći one koji su izgor-
svakog dana po jednog radnika te ga vođa- ona da je u toj pećini – kroz jeli u kućama. Od naših su bila tek četiri
še vodenom gospodaru da ga nikada niko ranjena. Naši su uhvatili veliki plijen i 46
više ne vidi. Crna Kraljica se naposljetku koju se iz grada moglo zarobljenika, mnogo žena i djece. Ali idu-
dosjeti da šalje najstarije ljude da probija- spustiti na obalu Sane i ći dan kada ih je presreo neprijatelj u veli-
ju planinu i, kada voda huknu i odnese ih, kom broju, bili su prisiljeni, da bi se mogli
niko ne zažali za njima, sve ih obasu sreća opskrbiti vodom za vrijeme uspješno braniti, odsjeći glave spomenutim
zbog plodonosnih njiva koje jezero ostavi opsade – Radivoje Ostojić, zarobljenicima, poštedjevši samo šestoricu,
iza sebe i tako se tu naseliše. Otud poteče kraljev stric, sakrio kćeri kad i žene i djecu...” i u tom času venecijanskim
vrijeme i donese Osmanlije i oni u smrti kanalima odjeknu glas senatora koji, sko-
trojice braće nađoše put do kapija grada. je krenuo da se preda. Ali čivši najednom iz polusna, ščuđeno pita:
Predanje kaže da je kralj bosanski po- janjičari ih otkriju, te ti se “Pa zašto ne zauzeše grad ako su već sve
stavio tri bedema i da janjičari uludo kidi- spalili i pobili?”
saše danima. Na kraju zapovjednik osman- one, da im ne bi žive pale u Dvadeset dvije godine nakon senatoro-
ski odluči da smijeni komandante svojih ruke, strmoglaviše u Sklop. vog pitanja, možda govoreći nešto i o pre-
triju armija pa na njihova čela stavi trojicu tjerivanju u Mandušićevom izvještaju, iz
braće. Prvi pogibe Alija, razbijajući prvi Iz njihovih smrti izraste miris Ključa, krišom, ishodi jedno pismo i pu-
bedem na obalama Sane, tu mu iskopaše ruža, a narod onu pećinu tuje preko Grmeča, i preko Une, i preko
kabur. Omer pogibe na Hairbašči, gdje se Korane, u Turopolje. Šestorica Karlovča-
zametnu najžešća bitka, i tu ga sahraniše. nazva Djevojačka. na, koji dopadoše sužanjstva – i Grgo Ma-
Mustafa pogibe na samim kapijama gra- tić, i Ivica Capan, i Mate Krivačić, i Ivica
da i tu ga spustiše u mezar. Kada preuze godina potvrdi češki arhitekta Ivo Bojanov- Vuković, i Mate Pivelić i Nikola Keser –
Ključ, sultan naredi da se svakom od bra- ski i zapisa da se penje i do 200 metara u pišu hrvatskom vicebanu Gašparu Ore-
će podigne turbe nad kaburom. Aliji sa- visinu pod same gradske bedeme. hovačkom, podbanu Petra Zrinskog, koji
gradiše turbe na obali rijeke i stajaše ono u tim trenucima u Beču iščekuje smrtnu
ondje stoljećima, sve dok glavari preduze- NEDOSTIŽNI KLJUČ presudu. Javljaju mu da su živi i zdravi i
ća “Šipad” ne odlučiše da na tom mjestu I vrijeme donese pod Ključ harambašu mole ga da im pošalje sablju zagrepkinju za
podignu pilanu. Omeru podigoše turbe Vuka Mandušića. Ostade iza njega izvještaj Šabanagu, koji im je bio pri ruci u velikoj
na Hairbašči, a kada dođoše pod kapije, koji sroči kada se krajem maja 1648. godine nevolji. Ne zna se da li je Šabanaga dobio
Mustafa ne dade da se išta gradi nad nje- vrati u Šibenik. Mjesec dana, i ko zna koliko priliku da opaše sablju zagrepkinju, ni da
govim grobom. Ujutro sav materijal i alat kesa dukata, trebalo je providuru Foskolu da li su šestorica sužnjeva vidjeli ponovo svoj
bijahu razbacani, a na mjestu gdje jučer prevede izvještaj i da zamoli mletačke sena- Karlovac, ali dvadeset i osam godina nakon
irgeti iščupaše kamen izniknuo novi i liči tore da harambašu okite kolajnama. A ovi, ovog pisma, pri samom kraju Bečkog rata,
na vjernika pognutog u sedždi. Omerovo razdebljali od dosade, zasigurno ga nikada uspeše se do ključke kapije gvozdenjaci s
turbe i danas stoji na Hairbašči, a Alijino ne bi ni pročitali da mjesec dana, potom ne hiljadu oka dvopeka koje posadi ključkoj,
je dolje, na ulazu u grad, kraj šehida iz po- dobaci Foskolo do njih izvještaj harambaše po nalogu vezira Mustafa-paše Daltabana,
sljednjeg rata. Ilije Smiljanića, u kojem ovaj opisuje kako šalje jajački kadija.
Još jednu legendu vrijeme zanjiha nad njegov pobratim Vuk Mandušić pogibe na Gotovo dvjesta godina potom pred samu
Ključem. Kazuje ona da je u toj pećini – Ravni Kotari. I tako, odjekuje ime grada jesen osvanu pred Ključem okupaciona voj-
kroz koju se iz grada moglo spustiti na obalu Ključa Venecijom, dok se senatori bore sa ska i zametnu se strašno kreševo. Na kraju
Sane i opskrbiti vodom za vrijeme opsade – sparinom koja im namiče san na oči i s mu- sve se zašareni od leševa i jauka ranjenih.
Radivoje Ostojić, kraljev stric, sakrio kćeri hama koje nasrću na sline što im se cijede Historičar Hamdija Kreševljaković kazuje da
kad je krenuo da se preda. Ali janjičari ih s ruba usana. su Austrijanci imali 313 mrtvih i ranjenih,
otkriju, te ti se one, da im ne bi žive pale “Prešavši preko planina, deveti dan u a među njima i 12 časnika. Kada kraljev-
u ruke, strmoglaviše u Sklop. Iz njihovih zoru naši stigoše pred Ključ. Navališe na ski i carski oficiri krenuše u osvetu i vješa-
smrti izraste miris ruža, a narod onu pećinu neprijatelja i stadoše paliti džamiju dok nje pobunjenika koji se isticahu hrabrošću,
nazva Djevojačka. Taj miris, priča se, osje- hodža bijaše unutra da zove na molitvu i među najhrabrijima ispod vojničke odore
titi može samo onaj koji čiste duše dođe na potisnuše Turke vještim prepadom. Naši nađoše i jednu ženu. Bila je tako hrabra da
ovaj grad, a priču o pećini prije više od sto su se sakupili i borili protiv Turaka sve do iz nje ni vlastito ime ne iscijediše. n

STAV 31/12/2021 93