Page 66 - STAV broj 370

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (48)

TOMBA IZ OLOVA

Uma mi priđe i sasvim tiho reče: “Ne čini ludosti. Nije potrebno.”
Već sam bio na skijama. Ulica je izgledala strmo. Ispravio

Piše: Ammar KULO sam skije i odgurnuo se. Pojurio sam brzo, čini mi se najbrže
otkad skijam. Staza je bila isuviše kratka. Uspio sam nekako
manevrirati kod Nusretove kuće. Sada je uslijedio veći zavoj.

utro je. Vidim obrise, neko je pora- sve biti uredu, možda držati za ruku u
nio, došao u goste. Pije s mamom posljednjim trenucima i uvijek biti koli-
kahvu. Budan sam, ali se i dalje pre- ko je god moguće vedar ili blago nasmi-
Jtvaram da spavam... Čujem šapate. jan, da se ne mogu pročitati tuga, užas,
“Ma ne pitaj me. Strašno... Svaki dan pakao kroz koji su prolazili ovi “vojni-
sve je gore. Sve više i više vojnika. Teš- ci” ili, bolje rečeno, “heroji” u bijelom
kih ranjenika. Gotovo da ne prođe dan – medicinsko osoblje u ratnim uvjetima.
a da neko ne podlegne... Hvala Bogu da “Moja Dino, lahko je to vidjeti na
je uspostavljena ratna bolnica na Muš- filmu. Ono doktori, sestre... šega, šala.
koj vodi... Imaju hirurški odjel. Veće su Da sam znala šta me čeka, pitanje je bi
šanse za preživjeti ovim težim ranjenici- li uopće medicinu upisala. Ovaj posao
ma. Do Muške vode tridesetak kilome- crpi i posljednji atom snage. Fizičke.
tara od Olova. Tuzla je daleko, naročito Mentalne. Svaki dan je, na neki način,
ovim šumskim putevima. Duže se vozi pobjeda. Koliko živ insan može podnije-
do Tuzle, i preko sat. A i kroz Stupare ti? Gdje su granice? Koliko treba čovjeku
rizik je proći. Gađaju cestu s Pelemiša. da pukne ili smo mi već svi pomalo pu-
A i taj sat vožnje duže često život znači! knuti”, sada je s blagom dozom ironije
Iskrvari čovjek za to vrijeme. Steglo je govorila Nerma.
sa svih strana! Gorivo nam je na izmaku. Otvorila je drugu paklicu cigareta.
Nešto još malo imamo, mi i komanda. Primijetih da su “umotane”, da su paklice
Sanitetskog materijala sve manje. Civi- napravljene od nekadašnjih udžbenika.
le vraćamo kući. Neki dan nam je žena Pušiš “Drinu”, a onda od dosade pregle-
došla. Izbjeglica iz Knežine. Na inzuli- daš formule iz matematike ili skupiš par
nu. Nit’ inzulina, nit’ hrane ima. Kaže paklica i čitaš priču iz Čitanke... Bi mi
da svaki dan jede samo krompir, što ne smiješno! Glasno se nasmijah.
bi smjela nipošto. Mršava k’o grana. Ako
ovako nastavi, pitanje je dan kad će pa- KOD VASVE PO ZADATKU
sti u komatozno stanje”, govorila je Ner- “Uranio, zoru prevario! Vidim da ne
ma, studentica medicine, silom prilika spavaš, folirantu jedan!”, reče mi mati.
sada medicinska sestra u ratnoj bolnici “Jeste li se naspavali?”, rekoh u znak ju-
u Paskoj Luci. tarnjeg pozdrava Nermi i mami.
Pretvorio sam se u uho. Želio sam “A sad na noge lagane i do Vasve. Po-
čuti svaki detalj, znati stvarno stanje. nesi joj ovo kahve (U teglici je bilo mož-
Nermin govor bio je brz, često nerazgo- da nešto više od stotinjak grama sirove
vijetan, sada je i šaptala misleći da spa- kahve u zrncima). Dat će ti pola litra
vam, da me ne probudi. ulja. Stavi u ovaj ceker da se ne vidi niti
I sve je radila brzo. Srkala kahvu, pri- šta nosiš, niti šta donosiš”, davala mi je
nosila cigaretu ustima, brzo othukujući jasne smjernice mati.
oblačiće dima, u mahu je uzimala kocku Izašao sam. U kući je bilo toplo. Na-
šećera, grizući je gotovo instinktivno, u polju hladan planinski zrak i snijeg. Uta-
nekakvom neznanju. Sva je bila “na go- ban. Prva polovica decembra devedeset Sad pravac Grabovica. Da mi je neko
tovs”! Valjda je to ta profesionalna de- treće. Proći ću kraj kuće u kojoj je Uma. prije dvije godine pričao da ću pješačiti
formacija, proistekla iz potrebe da uradiš Možda je vidim? petnaest kilometara na liniju, pomislio
što više u kriznim situacijama, kada se Za pet minuta već sam bio pred Vasvi- bih da je lud.” “Ta se ludost zove patri-
odjednom pojavi mnogo ranjenika koji- nim restoran. Otvara mi Ahmo, Vasvin otizam”, dobaci Vasva izlazeći iz sobe u
ma je potrebna pomoć, koje je potrebno suprug. Veže ruksak u hodniku. Teatralno hodnik i dodajući Ahmi kapu. “A sve su
sanirati, previti, ohrabriti, lagati kako će podiže ruku i kaže: “Pozdrav domovini. ljubavi pomalo ‘lude’. Je l’ tako, Ahmo?

66 8/4/2022 STAV