Page 70 - STAV broj 370

DRUŠTVO

Bosni – u Dubrovniku je ubijena neka-
kva starica. Vlasti dubrovačkoj nikako
nije polazilo za rukom da otkrije ubicu
ili da nađe dokaze. Narod, isprepadan,
bijaše nestrpljiv, samo o tome je pričao i
sve češće povisivao glas, ko biva, zna se
ko je. Kako se istraga nije micala s mje-
sta, ovi što su tvrdili da cijela Republika
zna ko je ubica sve drčnije počeše upirati
prst prema Jevrejima, koji su brodovima
dolazili do Dubrovnika, a onda čekahu
trgovačke karavane da im se pridruže
na putu za Bosnu, gdje se kaniše trajno
naseliti; usput bi kupovali raznu robu
pa je prebacivahu sa sobom, a Dubrov-
čani nisu voljeli da im se drugi petlja u
trgovinu s Bosnom. Na kraju privedoše
pred Vijeće umoljenih sedmoricu Jevre-
ja i mnogi posvjedočiše protiv njih. Na-
rod zatraži smrtnu presudu, a Vijeću ne
ostade ništa drugo nego da je potvrdi.
Kada je ta vijest došla na Portu, zagr-
miše otuda glasovi protesta tako silovi-
ti da je Dubrovčanima trebalo nekoliko
mjeseci, i sam Bog zna koliko još novca
pored redovnog danka i kakvi sve poklo-
ni velikom veziru, sultanu i sultanijama,
pa da se stvar konačno smiri. Mjesecima
cijela Republika drhtaše jer se pronese vi-
jest kako će ih Osmanlije sada porobiti,
a da će vojsku povesti njihov dojučeraš-
nji zaštitnik Skender-paša. Pričalo se da
je među sedam pogubljenih Jevreja bio i
ljekar Mojsije, kojeg je jednom prilikom
Vijeće umoljenih poslalo na Veselu Stra-
žu u Uskoplju, gdje bolestan ležaše Sken-
der-paša, te ga je mjesecima liječio i spa-
sio mu život.
Skender-paša više nije htio ni da čuje
za Dubrovčane. Taj nesoj, govorio je, koji
mu, kako je to običaj i red, kesu s pedeset Kada su čuli da bosanski na pravdi Boga ubija narod bez domovine.
dukata, ali, kao ni jedan namjesnik u Bo- Uzalud Dubrovčani poslaše najbolju su-
sni, Skender-paša im povrne one dukate s beglerbeg gradi nove dvore, šenu ribu i egzotično voće, Skender-paša
porukom da mu novac ne treba, a da mu je ih odbi i poruči im da mu više ne šalju ni
za poklon dovoljno nešto tkanine i kakav Dubrovčani mu odmah poklone ni poklisare. Ovi malo sačekaše
slatkiš. Tada Dubrovčani doznadoše da poslaše najbolje majstore. pa mu poslaše Petra Menčetića, pjesni-
se Skender-paša voli dotjerivati i gizdati ka na glasu, računajući da ni jedan sufi-
te naručiše iz Mlečića i Firence najbolja S njima uputiše i poklisara ja neće odbiti pjesničku dušu. Ali Sken-
platna i ogrnuše ga njima. Kao da bijahu der-paša odbi i njega i poruči im da mu ne
uvrijeđeni zbog vraćenih dukata, sada su i zatrpaše Skender-pašu šalju nikog. Dubrovčani, šta će, sačekaše
Dubrovčani svako malo slali poklone u tri mjeseca. Na kraju, kada se iz Veneci-
Sarajevo, ne mogavši nikako podnijeti da poklonima, te reljefni velur, je vrati Mihailo Zuzorić, za kojeg svi pri-
u Bosni sjedi vladar koji nije lakom na nji- te zeleni saten i damast boje čahu da je lično poznavao Skender-pašu
hove dukate. Ali, ne samo da ne uspješe i da se jedno vrijeme družio s njim, paša
natjerati Skender-pašu da konačno počne pistacija i, povrh svega, popusti. Ne zna se o čemu su razgovarali i
primati i novčane nagrade jer se svojski za- šta mu je sve Zuzorić pripovijedao za svoga
lagao za njihovu stvar na Porti kao veliki poslaše mu, kako je to običaj boravka u Sarajevu, niti na koji ga način
vezir i u Bosni kao beglerbeg već im on za i red, kesu s pedeset dukata. privoli, ali otad Dubrovčani opet počeše
koji mjesec vrati i one majstore. slati dukate, a Skender-paša ih primaše,
A evo šta je bio povod pa da nam se u Ali, kao ni jedan namjesnik ispod tkanine, govorilo se u šali. Ostade
historijskim maglama jasno iscrta Sken- zapisano u dubrovačkim listinama da je
der-pašina principijelnost, humanost u Bosni, Skender-paša im Zuzorić za taj posao nagrađen s 20 duka-
i osjećaj za slabog i onog koji je u ma- povrne one dukate s porukom ta, a da je Skender-paša preko njega po-
njini. Te godine – a bila je 1502. i Sken- ručio Dubrovčanima da mu pošalju neke
der-paša bijaše po treći put namjesnik u da mu novac ne treba. tkanine i još šećera.

70 8/4/2022 STAV