Page 72 - STAV broj 370

KULTURA

HAZNA AŠKA
“Mesnevija”, treći svezak, bejtovi: 1555-1597 /III, drugi dio (87)

O, UGLEDNIČE, DONIJET

ĆU OGLEDALO

Velika misao! Bezbrižnost je opasna! Nije to nikakva sreća. Dakle, jedna dotad bezbrižna
osoba, pod utjecajem uobrazilje, biva izbačena iz ravnoteže i najedanput od te bezbrižnosti
eto brdo briga, a u stvarnosti nigdje ništa nema.

Priredio: Šaban GADŽO

NOVO POGLAVLJE /Pogledajte ovu bolest uobrazilje! Uvijek tražiš krivca u
Učitelj se razbolio putem uobrazilje nekoj drugoj osobi; nikako ne vidiš problem kod sebe – kriv
Učitelj klonuo od uobrazilje i od straha, je neko drugi za tvoj hal!/
Ustade vukući ogrtač (na putu do svoje kuće). Žena reče: “O, ugledniče, s tobom je sve u redu.
Eto kako ga sad ocrtava hz. Mevlana. Sad on slomljen, U pitanju je tvoja uobrazilja i ništavno apsurdna
vuče se prema kući. pretpostavka.”
Gnjevan na ženu, govorio je (sebi): “Njena ljubav je slaba. /Opet spaja ove dvije stvari: vehm i zann – uobrazilja i ni-
Ja u ovako lošem stanju, a ona niti pita niti se brine. štavno apsurdna pretpostavka. A opet podvlačimo, sve je ovo
(Pogledajte ovo, kao da gleda naš hal! Sad će nam obja- zbog neutemeljenosti u dinu, zbog toga što nismo dozvolili da
sniti kakav efekt na tvoju okolinu ima uobrazilja, u ovom nas znanje pogleda u lice i da nam se razvije ovo drugo krilo
slučaju na ženu, odnosno na brak koji danas gotovo da ne pa da se uzdignemo. A to možeš jedino ako stupiš u svetu ze-
vrijedi ni pare. Evo i večeras, prije nego što sam počeo s der- mlju, jer s tog mjesta, s kudsijjeta (čistoće), čovjek se uzdiže u
som, čujem jedan od mojih poznanika se razveo. Sad ćemo visine. Pošto smo ovako zarobljeni, ostajemo u ovoj pustinji i
vidjeti šta sve njemu uobrazilja o njegovoj ženi konstruira. tumaramo./
On, idući kući, u sebi govori: Ja u ovako lošem stanju, a ona On dočeka: “O, zavodljivice, ti još istrajavaš u inadu!
niti pita niti se brine.) Ne vidiš li ovu promjenu i drhtanje?!
Nijednom me nije izvijestila u pogledu moje boje, Ako si postala slijepa i gluha, šta je moja krivica?
Ima namjeru da se oslobodi od moje sramote.
/To je samo obični mektepski učitelj; “i ona se stidi
toga”, govori on sebi. Vidite ovu konstrukciju! Iznoseći
ovaj učiteljev monolog, hz. Mevlana hoće da kaže, kao
da nas pita, kako dozvolimo da se ovako, šejtan i njegova
vojska, poigra s nama i da uništimo nešto što je, možda,
tako lijepo. U ovom slučaju to ide od čovjeka prema ženi,
a isto tako od žene prema čovjeku./
Ona je svojom ljepotom i pojavom opijena.
Bihaber je od toga, da sam s krova pao poput leđena.”
Dođe i vrata ljutito otvori.
Dječaci su ga u stopu pratili.
/Iz ovog konteksta moglo bi se zaključiti kao da je
đacima rekao: vi krenite za mnom (jer je bio ljut učitelj), pa
da tu lekciju dovršimo kod kuće. Moglo bi to tako da bude,
jer ga dječaci prate kući./
Žena mu se obrati: “Zašto se brzo vrati?
Ne daj Bože da je tebe, tako dobru osobu,
pogodilo kakvo zlo!”
On odvrati: “Jesi li slijepa? Gledaj moju boju i hal!
Od brige i tuđini me oplakuju.
Ti u kući od mržnje i nifaka (licemjerstva)
ne vidiš moj hal u kom sagaram!”

72 8/4/2022 STAV