Page 69 - STAV broj 370

kao da je htio ispraviti nepravdu koja je
TORNIK U VRHBOSANJU načinjena Torniku, centralnom trgu u
Skender-pašini defterdari, predvo- Vrhbosanju, na kojem se, prije dolaska
đeni ćehajom Jusuf-agom i haznadarom Osmanlija, iskupljaše svakog utorka se-
Ibrahim-efendijom, prvo premjeriše voj- ljaci i zanatlije i trgovci iz cijelog kraja da
ničku zemlju na Skrajniku na lijevoj stra- razmijene robu, iskustva i po koju toplu
ni Miljacke. Bijahu uvjereni da neće biti riječ punu ohrabrenja. Ovaj dio oko Ali-
nikakav problem da Skender-pašinu dva pašine-džamije, tu gdje se Koševski potok
puta veću mezru, a koja se zvala Kakrin i sastaje s Miljackom, bio se već dobrano
razastirala se na obalama Zujevine s onu razvio i dolazili su ovamo čak iz Olova, iz
stranu Igmana, zamijene s Đurom, sinom Srebrenice, pa prodavali zlatni i srebrni
popovim, kojem pripadaše ova zemlja po- nakit, snosili su pčelari s Romanije vosak
godna za voćnjake i vrtove. Onda pređoše i med i Vlasi humski s Bjelašnice, gdje su
na desnu obalu Miljacke, u Staro trgovište. ljetovali, vunu i sir. Vrilo je od ljudskog
Tu saznadoše da parcela što se prostirala romora, od cjenkanja i pozdrava, od uzvi-
uz potok Koševo do Miljacke pripada za- kivanja onih koji su prodavali pečenje ili
viji koja je stajala u njenom pročelju. Za hvalili robu, kao u košnici. Polahko i sa-
večerom rekoše Skender-paši da bi je der- svim sigurno zametao se ovdje grad i bi-
viši Ajni-dede i Šemsi-dede rado ustupili vao je ovaj trg sve poznatiji i iz sve veće
jednom tako poznatom sufiji i poborniku daljine dolazili su ljudi da trguju na njemu
njihovog reda, jer im i onako nije od veli- ili, ako nisu imali šta ponuditi, niti novca
ke koristi. Na ovu su se nastavljale parcele da kupuju, dolazili bi onako, da čuju šta
Zagorica, Međuputnica i Nisputnica i, re- se dešava u svijetu i šta će biti s Bosnom.
koše mu, njih bi vlasnici, bezbeli, prodali Toliko je bio važan trg Tornik da se
paši na takvu glasu koji bi ih ukabulio u za njega čulo do Dubrovnika, do Splita, u
hajr i za opće dobro. Na ove parcele, opi- Mletke. Odmah poviše njega, gore prema
sivaše mu dalje, vezaše se ziratno zemlji- selu Brodac, podigoše Dubrovčani nase-
šte sve do mulk-imanja nekog Balabana, lje i živješe u njemu i kupovaše robu pa
sina Bogčinova. I njih bi uz manji nago- je skladištiše ovdje sve dok se ne bi na-
vor lahko izmamili od vlasnika, ali dalje kupilo dovoljno za dobar karavan koji bi
ne bi mogli ići. Dobro su se raspitali na onda upućivali za Dubrovnik, a ondje na
sve strane i saznadoše da taj Balaban, sin brodove pa po cijelom Mediteranu. A dru-
Bogčinov, unuk nekog kneza Stipka, među gu robu, koje je nedostajalo u Bosni, ka-
prvim mještanima Tornika prigrli islam, kvo kvalitetno sukno ili ogledala, iz onih
ali bijaše čovjek prijek, samoglav i nije brodova natovarili bi na iste karavane pa
bio ni za kakav dogovor. Njega je najbolje nazad ovamo, u Vrhbosanje, na Tornik,
zaobići, predložiše paši. Treba, naposljet- da se proda. Tako, a to stoji i zapisano,
vrelom, a onda bi obo konja i svom sna- ku, zaobići i napuštenu baštinu krstjani- u septembru 1402. godine sklopiše Vlasi
gom ga potjerao preko Plandišta i tjerao na Vukčenša, jer sva pripada čifluku Ba- ugovor s trojicom dubrovačkih trgovaca
ga da juri u luđačkom galopu sve do Bla- labanova sina Alije, koji po naravi bijaše da preuzmu robu u Dubrovniku i prevezu
žuja, na Kobiljaču, istjerujući na taj način na oca. Da bi ga nakon ovih loših vijesti je “in Verbossania nautornich”.
iz sebe svaki san. opet odobrovoljili, brže-bolje dodadoše Pedeset tri godine poslije sklapanja
To pusto maštanje pretvori se nekako kako je moguće kupiti svo ono polje što ovog ugovora, kada dođoše Osmanlije i
samo od sebe u sasvim jasnu i konkretnu se stere do kršćanskog groblja, uključuju- načiniše popis domaćinstava, zapisaše nji-
odluku kada po drugi put dođe u Saraje- ći i Kneževe njive uz samo groblje, kao i hovi popisivači da u vilajetu Hodidjed ima
vo za bosanskog namjesnika. Onog dana Bare ponad kuće Balabanove. 80 naseljenih mjesta. Jedno od njih bio je
kada prevrati rijeku Mošćanicu i jedan I sve to kupi Skender-paša, i još. Na- trg Tornik, kao centralno naselje gdje se
njen krak prebaci preko brda i natjera je posljetku šejhovi privoliše svoga prijatelja razmjenjivala roba, a imao je 59 domaćin-
da teče po suhoj pustopoljini ponad Ba- Aliju, sina Balabanova, te ovaj, kad ču ko stava. Trinaest godina nakon prvog popi-
ščaršije, u inat svim zlim jezicima koji su kupuje i u kakvu namjenu, prodade cije- sa opet dođoše sultanovi popisivači i ovaj
ga ismijavali i govorili da je taj posao ne- li čifluk, i mlin, i njive i livade kupljene put izbrojaše 75 kuća i među njima pet
moguć, dok je gledao ljude pomahnitale preklani od Radoslava Mihalića, Radivo- muslimanskih. A kada prođe sedamnaest
od sreće kako se potrbuške bacaju u vodu i ja Pohvalića, od popa Ćose i od Mihajla. I godina od drugog popisa, dođe beglerbeg
vrište kao djeca neprekidno se polijevajući još bi kupio Skender-paša da ostale njive bosanski Skender-paša i kupi zemlju da
vodom, osjeti on takvo zadovoljstvo kakvo nisu pripadale Isa-begovom vakufu pa već zauvijek svoje ime istetovira u lice ovog
zasigurno ne bi osjetio da je četiri kraljevi- bijahu izdate u zakup. Ali zato od nekog kraja, kojem njegov prethodnik Isa-beg
ne pokorio svojom svijetlom sabljom. “U Bari Jigita i izvjesnog Ajasa kupi cijelu promijeni centar i pomaknu ga uz Miljacku.
narodnoj sreći treba tražiti otkup svakog Goricu, od Kastamonlu Ajdin-čelebije
grijeha i spas za otežalu dušu”, reče samo- kupi gore mlin, a od Mustafe, sina Timu- PAŠIN KARAKTER
me sebi i već sutradan, prvi put mahsuz, rova, bašču da sjedi u njoj pod čadorom i Kada su čuli da bosanski beglerbeg
spusti se on ovamo do meraje pored koje posmatra kako napreduju radovi na nje- gradi nove dvore, Dubrovčani mu odmah
je prolazio samo kada bi izjahivao na voj- govim palačama. poslaše najbolje majstore. S njima uputiše
ne pohode. Poveo je sa sobom defterdare “Hajde što namjeri da podiže tekiju”, i poklisara i zatrpaše Skender-pašu poklo-
i mjerače kao da mu je potpuno jasno šta rekoše Sarajlije, “to i nekako, ali zašto će nima, te reljefni velur, te zeleni saten i da-
mu je činiti. mu saraj na saraj?!” A on, Skender-paša, mast boje pistacija i, povrh svega, poslaše

STAV 8/4/2022 69