Page 52 - STAV broj 436 - 02
P. 52

DRUŠTVO



          Zapisi između ratova (167)
          SMRT KAO OSLOBOĐENJE







          I MI PREŽIVJELI





          “TAOCI KOŠMARA”







          Utovaraju njegovo tijelo s još nekoliko poginulih u vojni kamion. Na snijegu krvave deke
          koje su skliznule s nosila. Naslonjen na ogradu čekam nove momke. Valja nam nazad
          gore, čekaju nas. Kamion polahko izlazi na cestu i zamiče za krivinu. Ovim putem, možda

          već ujutro, krenut ću ja, ili Fikret, Suad, ili Mehmed... ili možda svi – samo Allah zna istinu.

          Piše: Amir HASANOVIĆ
                oć preteška, bez mjesečine. Zima
                i strah. Kiša kroz snijeg i blato.
                Teško predosjećanje. Osjećam bol
         Nu prsima. Mrak i tuga pritisli su
          moja brda i moju dolinu i tako sve negdje
          do pred jutro. S prvim pijetlovima dođe i
          tišina. Mehmed i Mustafa do mene hukću
          u ruke, trljaju ih jednu o drugu u pokušaju
          da se ugriju. “Boga mi, najgore je ono pred
          svitanje, steže li – steže”, cupkajući u mje-
          stu, kroz neku maramu na ustima dobaci-
          vao je Mustafa.
            Prebacio sam tanko ćebe preko redenika
          i mitraljeza. Ledenice, baš im pristaje naziv
          uz ovo godišnje doba.
            “Eto, vidi, a prošlu Novu godinu sjedio
          sam u hotelu s nekim kolegama s posla”,
          uključi se Fikret u naš gotovo nerazgovije-
          tan razgovor prigušen šalovima preko usta.
            “Ratuje se u Hrvatskoj a vi budaleti-
          ne slavite Novu godinu. Eto ti koliko ste
          pametni bili...”, Mustafine riječi prekide
          prasak osvjetljavajuće rakete iznad nas. Sva
          bjelina pokazala se u veličanstvenoj ljepoti.
             A onda sve poludi. Granate počeše do-  lijevi bok naše linije četnicima mnogo pri-  Pucnjava je žestoka. Prebacio sam još jedan
          lijetati sa svih strana. Odjekuju detonaci-  stupačniji. Javljaju da gori i na Sibovcu, na   redenik i pomažem Fikretu. Podiglo se inje
          je, saznajemo da padaju po svim dijelovi-  Vidi i Krečanama.         oko nas u svjetlucavu bijelu zavjesu. Sipaju
          ma Gradačca.                         Borbe ne prestaju. Nervi popuštaju. Sva-  čahure uz neki melodični zvuk udarajući
            Dolje ispod nas su momci iz Srebre-  ko gruhanje granate i štektanje mitraljeza,   u smrznutu zemlju. Nekoliko agresorskih
          nika, a gore desno, uz livadu, Gračanlije.   sve to kida živce. Svake minute čini mi se   vojnika pokošeno pada na samom izlazu iz
          Dobri i iskusni borci iz Klokotnice. Jučer   da za sljedeću nemam snage. Ne jenjava.   kanala. Njihovi ih vuku dolje prema svojim
          su u žestokom sukobu s četnicima pokazali   Bojim se dana što tek sviće, ne znam što   položajima i traže spas u šipražju šikare.
          da su tvrd orah.                  sve može donijeti.                    Gore desno jake detonacije i mnogo že-
            Tako je bilo jučer i prekjučer i ovog jutra.   Četnici kreću u jak napad na naše po-  šća pucnjava nego kod nas. Dio momaka od-
          Mitraljeska pucnjava ne jenjava. Na našem   ložaje. Dio njih pokušava nam prići što   lazi u ispomoć na desni bok. Minobacačke
          potezu očekujemo također napad, mada je   bliže kroz potok obrastao sitnim šibljem.   granate ponovo prelijeću i padaju iza naših



         52  14/7/2023 STAV
   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57