Page 55 - STAV broj 436 - 02
P. 55

su Dobro i Zlo dva nerazdruživa druga.   Kao dva najveća usamljenika, Zlo i   sebi liječi iskrvavljene noge, a Zlo othuja
          Ili: put Dobra je drag samo onima koji   Dobro pečalno koračahu pustinjama, go-  dalje da se nikad nigdje ne smiri.
          shvaćaju i postojanje Zla. Vjerni poda-  rovitim kamenim planinama, trnovitim   Iznenadni odlazak Zla zaprepasti i
          nik što je Dobro činio samo u snu, isto   strmenima. Gladni i žedni, goli i bosi,   ogorči goste, starce i ostale krstjane. Je-
          tako saznade da lijepo nije uvijek Dobro,   od mila do nedraga potucahu se svim   dino djed Rastudije osta miran i spoko-
          a Dobro je uvijek lijepo.         stranama svijeta. Dobro bijaše dobrano   jan. Njegov se mir ne pomuti čak ni onda
            Shvativši da poglavar ne nagrađuje   posustalo, bez snage da nastavi putova-  kad gost Povržen jasno i glasno iskaza
          dovoljno njegove usluge, vjerni podanik   nje, a i Zlu se ne iđaše dalje, jer kugla   sumnju u dvojnog boga:
          uhvaćenu izjavu AKO HOĆEŠ UČINITI   zemaljska ne imađaše kraja ni zaklona   - I tako, djede Rastudije, sad smo pre-
          DOBRO, UNIŠTI ZLO! ne ponese nje-  od nedaća koje Bog i Zlu i Dobru posla   pušteni pravednom srcu i zločinačkim
          mu, poglavaru, nego Zlu. I, bome, dobi   neštedimice i na vrijeme.   rukama, svemoćnim sumnjama i svojoj
          od Zla pare svakojake. Vjerni podanik   Zacijelo, Zlo se s Dobrim ne bi ni-  novoj vjeri, uživalačkim ješnim strastima
          pare zavoli silno, pa se stavi i u službu   kad sastalo da se i Zlu i Dobru na ob-  i patnjom izazvanom očišćenju, tjelesnim
          Dobra. Njemu proda ovu izjavu nekog   zorju ne ukaza zemlja Bosna. U Bosni   bunama i mislenim smirajima, titanskoj
          drugog podanika: ako već ne možeš uči-  su gosti, starci i ostali strojnici zajedno   gordosti i bolesnom samouniženju, na-
          niti Dobro, nastoj ne učiniti Zlo. Kad   s djedom, vrhovnim zapovjednikom ve-  danju i očaju, svireposti i golubijoj be-
          im vjerni podanik saopći izjavu: čovjek   likog bratstva Crkve bosanske, već uve-  zazlenosti!... Mogu li ja voljeti dva boga,
          Dobro čini za sebe, a Zlo - sebi, Dobro i   like pjevali u znak vjerovanja da će se   djede Rastudija? Ja ovako mali, najmanji
          Zlo se ljuto zavadiše. Bog ih kazni zbog   Dobro i Zlo u njihovoj zemlji zauvijek   crvić pa... sastavljen od dva boga!
          svađa i netrpeljivosti i zapovijedi im da   sastati i da će tu i ostati. Saznavši da im   U bratstvu djeda Rastudija nasta koleba-
          se upute na različite strane svijeta. Ako   je djed Rastudije u svojoj zemlji osigurao   nje, ljudi padoše u potištenost. Uvjeravahu
          žele da ih Bog i ljudi ponovo prime u   opstanak i nerazdruženo bratstvo, Zlo i   ga da, bez odbjegla Zla, naukovanje njihove
          svoje okrilje, Dobro i Zlo trebaju sami,   Dobro poletješe jedno prema dugome,   dualističke sljedbe nema nikakva smisla.
          bez ičije pomoći, izmiriti potoke s rije-  zagrliše se i poljubiše. Visokodostojan-  - Čovjek je nesposoban da voli, jer je
          kama i morima, brežuljke s bregovima i   stvenici narodne crkve pjevahu himnu   mali, a ljubav - ogromna klanica - zbora-
          planinama, nepoznato s poznatim, maj-  svojih učitelja:              še pokolebani gost Povržen. - Zar podvi-
          ke i kćeri, sinove i očeve, zemlju i nebo,   Čim čovjek postane nadčovjek, nije   gom odricanja moram dokazivati svoju
          pravdu i nepravdu, život i smrt, san i javu,   više čovjek           širinu i veličinu? Što će mi jedno i dru-
          bogatstvo i siromaštvo, bijelo sa crnim,   Savršenstvo je protivno prirodi ljud-  go? Čovjek je sklon mučenju sebe i dru-
          hladno s toplim, maleno s velikim, gorko   skog bića                 gih, i čovjek nije u stanju praštati - jer
          sa slatkim, bolesno sa zdravim, lukavo s   Najveća veličina je u prolaznosti  je sitan, i čovjeka je nemoguće uvjeriti
          naivnim, tupo s oštrim, lijepo s ružnim,   Smrt je sveto sjećanje na ljudsku   da ne pripada svojoj vlastitoj zaludnosti.
          vatru s vodom... Ako to ne učinite, pripo-  suštinu                     Ali, Zlo očito nije poznavalo ćudi ze-
          minjao je Bog, vječno ćete lutati nebesnim   Dok mu je Dobro privrženički zacje-  mlje koja mu je osigurala boravište i na-
          i zemaljskim stranputicama! Živjet ćete   ljivalo rane, Zlo se izmicalo tvrdeći da   predovanje u trci: Bosnu, naime, često
          kao najprezrenija bića na ovom i onom   mu se žuri, ni pola posla još nije obavilo,   oblivahu guste kiše i pogibeljni oblaci.
          svijetu! Nećete nikad dobiti blagoslov da   premda je bogomdanim hitrim nogama   Zlo teturaše lijevo i desno ne bi li pro-
          živite zajedno i bit ćete prezreni od svih   prevalilo mnogo duži put. Dobro osta   našlo izlaz iz sapete zemlje čije mu gosto-
          korisnih i nekorisnih stvorova.   između Bilina polja i Bobovca da samo   primstvo bijaše čudno i nekako sumnjivo,
                                                                               obješenjačko. Sjećajući se bezpozdravnih
           O AUTORU                                                            izgona iz drugih zemalja, bilo mu je ne-
                                                                               shvatljivo okruživanje toplim riječima. U
           Književnik Nusret Idrizović (Bijelo Polje,   „Kozara“; knjigu pripovjedaka „Bor-  nastojanju da se svakako izvuče iz kandži
           1930. - Zagreb, 2007.) bio je poznat   kina ljubav“ te romane „Ne zaboravi   čudnovate zemlje - mora da je gostoprim-
           kao pisac povijesne sudbe Bosne od   sviralu baćo“, „Smrt nije kraj“, „Mrav i   stvo i sve ostalo bilo riječ Dobra - Zlo se
           srednjovjekovlja do danas. Najbolju je   aždaha“, „I noć…i dan“; „Divin“, „Iko-  nekako nasukalo na planinske litice. Nije
           recepciju doživio u Hrvatskoj gdje je   na bez boga“ i „Vučje grlo“. Autor je   mu preostalo ništa drugo nego vratiti se
           primio dvije ugledne nagrade (knjiga   mnogih radio-drama i radio-komedi-  središtu zemlje, potražiti Dobro, pono-
           „Kolo bosanske škole smrti“ dobila je   ja između kojih izdvajamo: „Bezazle-  vo ga zagrliti i s njim zauvijek ostati u
           nagradu Željezare Sisak kao najbolja   ne vukove“, „Obračun“, „Koga voli   humskoj zemlji i zemlji Bosni.
           knjiga eseja objavljena u bivšoj Jugo-  Ladislava“, „Pismo idolu“, „Nasilje hi-  Bilo je zemalja zavidljivica koje su
           slaviji godine 1984., a knjiga „Kolo   potalamusa“, „Apage, satanas“. Uz to   pošto-poto nastojale iz okrilja bosan-
           tajnih znakova“ nagrađena je najvi-  Idrizović je dramatizirao više od sto-  skog dočepati se Dobra, Bosni veliko-
           šom  hrvatskom nagradom „Vladimir   tinu romana domaćih i stranih autora   dušno prepuštajući Zlo uz dopuštenje da
           Nazor“). No, taj proces prepoznavanja   za zagrebačku radijsku emisiju „Radio   s njim radi što hoće, ali se bosansko Zlo
           još nije završen jer riječ je o pjesniku,   roman“. Napisao je nekoliko scenarija   tako čvrsto pripilo uz bosansko Dobro -
           romansijeru, esejistu, radijskom piscu   i sinopsisa za dokumentarne i igrane   kao svoju jedinu preostalu baštinu - da
           i dramaturgu. Njegova trilogija, koja   filmove, a prevođen je na više jezika.   je taj zagrljaj bilo nemoguće ni mačem
           uz rečene knjige ubraja i naslov „Kolo   „Stav“ iz autorove bogate književne   prekinuti. Na kraju su zemlji Bosni bla-
           svetog broja“ po svojoj stilskoj i sa-  ostavštine objavljuje slabo poznate   gonaklono dopustili da posjeduje i Zlo i
           držajnoj osebujnosti i danas zadržava   eseje i putopise. Žanrovi su to u koji-  Dobro ne obećavši pri tom nikakvu po-
           kultni status. Spomenimo još njegove   ma je Idrizović briljantno funkcionirao   dršku ako se jednom Dobro i Zlo zavade
           knjige pjesama „Tišine se ne mogu   te je doista velika šteta da iza sebe   do vječne nepomirljivosti...
           odreći“, „Zvona i usne“; monografiju   nije ostavio obimniju građu.
                                                                                  Zagreb, lipanj ‘69. n


                                                                                                    STAV 14/7/2023 55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60