Page 59 - STAV broj 436 - 02

gradu nije imao ko slušati, već više zbog
toga što odjednom skočiše cijene svih na-
mirnica i narod poče da gladuje. Cijena ku-
kuruzu i pšenici se izjednači, devet groša
po šiniku, a to se dešavalo samo za najlju-
ćih nevolja. Med bijaše 20 para, maslo 40,
svijeće na oku po 20 para, i to na jagmu, a
jednog dana jedan seljak zatraži 15 groša za
šinik pšenice. Žene ga ispljuvaše, govoreći
mu da mu je sreća jer su im muževi u ratu,
inače bi mu tur naizvrat okrenuli, znaš li ti,
jado seljoberski, da se šinik pšenice prošle
godine davao za samo šest groša?!
Ali ovo sa ženama i seljakom, kojeg su,
kako se dalje pričalo i prenosilo po čarši-
ji, žene napale i svukle ga sasvim golog i
odjeću mu bacile u Miljacku i vrag sami
zna šta su još, onako gladne i isikirane, bile
spremne učiniti, da ih ne zaustavi aga sa
kapije, dakle, ovo je ipak bilo prije poža-
ra, jer tad cijene još više skočiše i niko ih
više nije mogao dohvatiti. Kažu da je po-
žar izbio dvadeset i petog dana ramazana,
pred sami sehur, i da je prva planula nova
kuća onog laskavog Židova kod Čifutha-
ne. Bijaše to sredinom ljeta za vjetrovitih
i sušnih dana, pa se vatrena neman brzo
raspojasa i raširi na sve strane. Momčiči,
djeca i starci odmah istrčaše napolje sa
sjekirama i kukama, ne bi li ga spriječili
Sad vijest jedna drugu prestizaše. Ka- Kapić i Hadži Avdija Briga, a u Sarajevo da se sasvim rasplamsa, ali ne bijaše jake
zivale su da je u vojsci nastupio strašan dođoše i požurnici i ponovo mnogo ljudi muške ruke, jer sve što je bilo pri snazi od-
razdor i da se Krajišnici odijeliše od Sa- odvedoše u Dubicu. vedoše na vojnu. Smiriše ga tek oko podne.
rajlija i da svako tjera svoj inat, a mnogi Izgorje pola grada. U crkvi na Staroj
se vojnici noću iskradoše iz logora i po- VATRENA NEMAN Varoši izgorje šest ljudi, dva Jevreja izgor-
bjegoše kućama. Zbog toga pade i Šabac, Sarajevo ostade pusto. Većina duća- ješe u Kolobari, a deset dana nakon požara
i Novi. Potvrda tih priča prvo se pojavi na bijaše zatvorena, a govorilo se da je iz u jednom bunaru pronađoše tijelo dervi-
u obliku tijela zadavljenog sina onog ta- šehera otišlo više od 3.000 ljudi. U većini ša Saliha, opančara, sina Ismailova, šejha
ščije Ahmed-baše, koji, rekoše, pobježe s kuća ostadoše samo žene, djeca i nejač. Sinanove tekije. Jadan se prepao vatre pa,
Dubičke vojne, a zaptije ga uhvatiše i za- Neke kuće bijahu sasvim zaključane, jer i bježeći iz zapaljenog dućana, propade u
daviše gore u tvrđavi te tijelo izložiše na starci pokupiše svoju opremu i uputiše se bunar i ondje nađe svoju smrt. Kazivali su
Latinskoj ćupriji da ga svi vide i da sva- s vojskom. Sokacima samo trčahu djeca, stariji da ovakvog požara nije bilo u Sara-
kog opominje. Drugi bijaše neki Redžić, jurišajući sa svojim drvenim sabljama, ili jevu još od Eugena Savojskog.
seljak, silan i jak u rukama, njega koluk- praviše glinene topove pa s njima udarhu “Izgorjelo je sedamnaest hanova, pedeset
čije skoliše na Barama i ubiše ga iz puš- u bedeme tvrđava i po cijeli dan odozgo do šezdeset kafana, a gorjela je i Sahat-ku-
ke, a pobjegao je s Dubice, pričahu posli- odjekivaše eksplozije, kao da, ne daj Bože, la”, zapisa Mula Mustafa, pisar u dućanu
je, ne zbog straha, već zato što mu puška dave gore ljude svake minute. Uvečer isku- kraj javnih nužnika. I njegov dućan izgor-
nehotice opali i ubi hafiza Demirdžiju, pljali bi se psi po sokacima, pa bi po cijelu je, ali on, snalažljiv kakav jeste, odmah se
pisara u mešćemi. Sami će sebe, budale, noć stajalo cviljenje, i lavež i pseća hajka. snađe. U Mudželitima, među zatvorenim
poubijati, govorili su starci po dućanima, Žene se zavukoše u kuće i samo bi pokoja dućanima knjigovezaca, pronađe on jedan
komentirajući novopristigle vijesti i ne od njih protrčala kroz čaršiju, pogurena i tahterevan. Kako to bijaše nosiljka slična
vjerujući baš da je rasulo u vojsci došlo sva skorjela od sikiracije. Uplašeno bi se kočiji, koju nose četvorica ljudi, on prebaci
dotle da su janjičari zapucali i na uvaže- one zaustavljale pred pisarskim dućanom taj tahterevan u dvorište Begove džamija,
nog junaka Ibrahim-bega, ali ga srećom Mula Mustafe, pod Sahat-kulom, moleći koja također bijaše zahvaćena plamenom.
promašiše. Nekako u to vrijeme pustom ga da im napiše pismo za muževe i sinove Sjede Mustafa u tahterevan, poput kakve
čaršijom razlijegoše se udari telalovog na bojištu u Banjoj Luci, u Dubici, u Bi- razmažene princeze, i nastavi da piše že-
doboša i svi izađoše napolje da ga bolje jeljini i da ih priupitaju kako su i da li su nama pisma i zapise, a mnogi mu zavidje-
čuju. Po cijeli dan telal je pustom čarši- još na životu. Neke bi platile i zapis pa bi še i govoriše da je sretan iako nije bogat i
jom uzvikivao da se odmah digne svako ga začeprkale u duvarove da im na daljinu da mu je uzvišeni Allah podijelio užitak
ko je sposoban za borbu i da odmah hita bdije nad glavom ove kuće. Zlobnici pro- na ovom svijetu. Sreća njegova ogledaše
u pomoć, jer je ona potrebna na obje stra- turiše priču kako je Mula Mustafi svanulo. se i u tome što se niko u onoj pometnji ne
ne. Pet-šest bogatih ljudi razvi bajrake: Onoliko pisama nije napisao u cijelom ži- dosjeti pa ga ne prozvaše Tahterevanćato,
i Sabure, i Hadžimuratovići, i Tolići, i votu. I još rekoše: Jah, šta ćeš, nekom rat, a što bi ga zasigurno sljedovalo da vrijeme
Hadžišabanovići, i Kazaferovići, i Baka- nekom pobratim i brat. Ali ova se ogovaranja bijaše normalno i da Sarajlije tad bijahu
revići, i Ramići, i Mutapčići i još Alija ne primiše, ne samo zato što ih u pustom ono što su oduvijek bili. n

STAV 14/7/2023 59