Page 62 - STAV broj 436 - 02

DRUŠTVO

ovim ljudima koji su krivo shvatili ove stvari i otišli daleko u
stranputicu, pa da se pokaju i povrate prirodnom odnosu. Zar
se to može nazvati ponosom?! To je presijecanje puta životu,
jer ako bi ljudi izabrali takav pristup, nestalo bi čovječanstva.
A eto vidite, to se ponosom naziva! Da im Bog pomogne pa da
vide stvari onakve kakve jesu, da vide da je to bolest koja se
može liječiti. A uvijek ima vremena, dok god je duša u grlu, da
se povrati čovjek i pobjegne iz zla u kojem se nalazi. Ne zabo-
ravimo da nam se u ajeti-kerimu kaže: Reci: „O, robovi moji (o,
ljudi – nije ovdje upotrijebljen nikakav predznak: muslima-
ni-nemuslimani, ovi-oni) koji ste prevršili mjeru (israf ste učini-
li po pitanju činjenja nedozvoljenog), ne gubite nadu u Allahovu
milost! Allah će sve grijehe oprostiti; On je mnogo Milostiv i Onaj
Koji mnogo prašta.“ (ez-Zumer, 53)
Šta je bio slon, sam po sebi, kad tri ptice
u letu zdrobiše kosti tim slonovima!?
Kad se čovjek usprotivi Gospodaru Uzvišenom, ma koliko
da se napuše, oholo prkoseći Stvoritelju, ispuhat će, sigurno,
kao što je silni Nemrud uništen jednom malom mušicom, ili
Ebrehina vojska koja je pošla da sruši Kjabu, uništena je jatom
ptica koje su na njih, po emru Allahovom, bacale kamenčiće.
Najslabašnija od ptica jeste Ebabil,
a ona je slona poderala na način koji ne prima krpljenje.
(Ptica Ebabil, slična lastavici.)
Ko to još nije čuo za Tufani-Nuh?
Ili za borbu vojske Fir’avnove i Ruha?
(Ruha Musaa, a. s., a moglo bi se odnositi i na Ruhul-Kuds
– Džibrili-Emina, koji donosi Objavu Musau.)
Ruh je njih razbio i u vodu naveo.
Voda ih je u paramparčad zdrobila
Kaže se, kad je Faraon došao s vojskom do mora, koje je bilo
već otvoreno, on nije prvi zagazio u more nego je prvo pustio
svoju vojsku, a on je zastao i zatezao da krene, mada su Izra-
elićani bili već na drugoj strani, kao da je predosjećao šta će kišom kamenja. Ovo se svevremenski dešava, premda mi to ne
biti. Faraon je jahao pastuha, a onda se pojavio Džibrili-Emin, vidimo tako, ali zbiljski, svaki od njih doživljava ovaj hal: da
jašući kobilu, pa je prošao ispred Faraonova konja. Kad je pa- je ovako pogođen, da je ovako otpuhan, da je ovako potopljen.
stuh ugledao kobilu, krenuo je za njom, i tako je Faraon uve- Oni, jadnici, ne vide koliko su omrznuti kod poštenog naroda,
den u more, a dalje znamo šta je bilo. Allahu-alem, možda nam nego i dalje provode svoj zulum. Ne vide svoju propast koja je
hz. Mevlana na to sugeriše kad kaže: Ruh je njih razbio i u vodu tako blizu. Da nas Allah sačuva toga!
naveo, tj. Ruhul-Emin, Džibril, a. s. Voda ih je u paramparčad Do ebeda iz tmine u tminu idu
zdrobila – raspali su se u najsitnije čestice, u atome, od kojih je i nema im pomoći ni milosti!
svako tijelo sastavljeno. (Evo, ovakvi ljudi, ljudi koji su u zabludi, do u vječnost –
Ko to još nije čuo za halove Semuda, ebeda, iz tmine u tminu idu i zato oni ne mogu da čuju ovaj
i to kako je sarsar narod Adov otpuhao? poziv izbavitelja.)
Poznato nam je kako su završili stanovnici Hidžra („Me- Zar vi niste čuli da postoji dobro ime
da-in-Salih“ ili „Salihov grad“). I danas se vide ostaci tog grada i hrđavo ime? Sve ste vi vidjeli a opet niste ništa vidjeli!
u Arabiji, oko 300 km sjeverno iznad Medine. Stanovnici njegovi Pogledajte ovih bejtova: Zar niste čuli da postoji dobro ime i
klesali su u stijenama svoje kuće, tako su bili vješti. To je narod Sa- hrđavo ime? Zar niste čuli da postoje dobri i loši ljudi, pa zašto
lih, a. s., Semud. Uništen je jednim strašnim glasom, kako se kaže niste tražili ove dobre ljude i letjeli u njihovo okrilje i zašto se
u Kur’ani-kerimu: Mi smo poslali na njih jedan jedini krik, i oni su niste klonili loših ljudi?! Niste vidjeli veličinu onih velikih ljudi
postali poput sasušenog i izlomljenog šiblja (el-Kamer, 32). A Hudov, koji su dolazili da vas opomenu, da vas vrate s krivog puta? Vi
a. s., narod Ad uništen je ledenim vjetrom sarsar, koji je puhao ste se, naprotiv, s njima izrugivali i ismijavali ih. A onda kaže:
osam dana i sedam noći i otpuhao ih, premda su bili gorostasi. Sve ste vi vidjeli a opet ništa niste vidjeli! Sve ste vi to vidjeli svo-
A onda nam hz. Mevlana ovako kaže: jim zahiren očima, te ljude preko puta sebe, ali suštinski, taj
Otvori oči, pa pogledaj bar jedanput u takve slonove, nur niste vidjeli zato što ste izabrali ovakav život: u vašem je
koji bijahu ubice slonova u borbi! srcu vlast, imetak, bogatstvo i onda je posljedica toga sljepilo
Misli na pejgambere koji su suštinski ogromni, a iz tvoje koje sprečava čovjeka da vidi istinske Allahove robove. Rečeno
perspektive – o, ti slijepi čovječe, oni izgledaju sićušni, i ti ih je: Čovjeku se dva puta u životu otvaraju oči: prvi put kad se rodi i
zanemarljivim smatraš, a oni bijahu veliki junaci koji u bor- drugi put kad sazna istinu.
bi savladaše i uništiše one mizerne, napuhane slonove – silni- Za stvar koju ste vidjeli kažete da je niste uopće vidjeli,
ke i tirane. ali vaše oči smrt će dobro otvoriti!
Na taj način su slonovi i carevi zulumćari Jer kako je u hadisi-šerifu rečeno: Ljudi spavaju! Kad umru,
stalno pod srdžbom srca, kao pod kišom kamenja. probude se! Probudit će se iz gafleta, iz ovog dunjalučkog sna!
Ovi zulumćari (divlji slonovi u ljudskom liku) stalno su Samo, kad dođe smrt, tada je kasno. Rečeno je u ajeti-kerimu:
pod srdžbom srca, srca ovih velikih Allahovih robova, kao pod Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar

62 14/7/2023 STAV