Page 67 - STAV broj 436 - 02

osmijeh, vlažnu skramu punačkih usana,
biseran bljesak zuba... nešto od njegova lica.
U početku sam u sebi ovako šaputao
(kao da on i nije bio tu):
“Vidi, opet mi se hazreti Hidr ukazao,
eto, živjeću još, pa: vidi, on to sa mnom go-
vori, pa: vidi, to on sa mnom ostaje dulje
nego dosad, pa: vidi, jede li on uistinu, ili
to tek tako kaže...? Pije li, jer Ibn Asakir
navodi od Hišama ibn Halida, on od El–
Hasana ibn Jahja el-Hašenija, a on od Ibn
Ruvada, da je rekao: ’Ilijas i Hidr svaki ra- Fotografija iz privatnog arhiva; fotografija: Fuad Fočo
mazan poste u El-Kudsu, svake godine oba-
ve hadždž i napiju se vode zemzem, što im šljive, tako isto i on nekako izvadi košpicu dobar poznavalac toga bilja, poučen svojim
je dovoljno do sljedeće godine.’ ” iz šljive, kako god ja zdrobim orah, zdro- dugim iskustvom, umješno spravljao uku-
“Zar će Hidr ostati sa mnom...?”, pitao bi ga i hazreti Hidr, ali kad sam malo bo- sne, razgaljujuće čajeve.
sam se u čudu, potpuno nespreman za takav lje pogledao, svaki zalogaj koji bi El-Hidr – Nećeš da kažeš?– upita Hidr ponovo.
susret, te zbunjen i ushićen iznosio i trpao uzeo i prinio ustima nestajao bi među nje- – Neću...!
na sofru sve što god sam imao u mutvaku. govim prstima i prije nego što bi zinuo. A – E, onda da ja kažem tebi! – reče i sve-
A srećom, te godine, bio sam se dobro sna- ne bi se reklo da je zalogaje baš oblaporno jednako se smijući pogodi od kojih sam
bdio za dugu i studenu bosansku zimu. gutao! A ja sam pak jeo s takvim tekom trava skuhao čaj, kako se koja trava u nas
I ja u hitnji iznesoh svega od svoje zi- kao da do tada nikad u životu ništa okusio zove, kada cvjeta, kada se bere, kakav joj je
mnice ne gledajući i ne birajući, i suhoga nisam i svaki zalogaj mi je bio sladak da list, a kakav korijen, kako se suši, pa čak i
mesa i oraha i suhih šljiva i kiselih takiša slađi ne može biti. to koje su s bosanskih, a koje s
i meda i bestilja i sira i luka, i sve to bez Za sve, što bi sa sofre uzeo, Hidr je pi- hercegovačkih obronaka, a ispruživ-
reda zgomilah na sofru kao da iznosim za tao: ”A šta je ovo?” I čim bi dobio odgo- ši dlan i šetajući palcem po stisnutim pr-
desetericu, a ne za dvojicu. vor, podrobno bi, biranim riječima, hvalio stima, pokaza tačno koliko sam koje trave
Onda domalo, a sve u šutnji i krišom, odlike tog nimeta. uzeo, sasuo u bakrač i prelio vrelom vodom.
stanem gledati kako to El-Hidr jede, jer A kada ga, naposljetku, ponudih čajem, Iako je šutnja, koja je potom nastala,
me je baš to zanimalo. I vidjeh, kako god on ga najprije omirisa, srknu, a onda upita: bila tako ugodna da mi ne bi bilo mrsko
ja odlomim komad vruće pogače, tako ga – Ovo je čaj od nekoliko vrsta trava! da je potrajala zauvijek, hazreti Hidr od-
odlomi i on, i kako god ja nožem odsije- Od kojih...? mah dometnu:
čem komad suhoga mesa, tako i on nožem – E, to ti neću reći...! – Nemamo mi šta kriti jedan od drugo-
odsiječe komad suhoga mesa, kako god ja El-Hidr se nasmija: ga i ti se, o Abdullahu, ne boj svojih misli.
umočim pogaču u bestilj, tako i on umo- – Da nije od drveta vispubiš? – upita. Odmori malo svoje srce ako ti se umorilo.
či pogaču u bestilj i sve ruku iskreće da se Po bosanskim brdima raste mnoštvo
ne pokapa, kako god ja izvadim košpicu iz raznovrsnog ljekovitog bilja, a ja sam kao Odlomak iz romana „Vječnik“ n

Nedžad Ibrišimović (20. oktobar 1940, Sarajevo – 15. sep- Zlatni most (radiodrama), 1968.
tembar 2011, Sarajevo) jedan je od najistaknutijih bošnjačkih Ugursuz, 1968.
i bosanskohercegovačkih književnika. U trećoj godini života Karabeg, 1971.
ostao je bez oca i s majkom odlazi u Žepče, gdje završava Priče, 1972.
osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke Glas koji je pukao o Egidiju (radiodrama), 1974.
škole u Zenici, 1957. odlazi u Sarajevo i pohađa srednju Izvor (radiodrama), 1977.
školu za primijenjene umjetnosti, Odsjek za vajarstvo, i za- Živo i mrtvo, 1978.
vršava je 1961. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Zmaj od Bosne, 1980.
Žepču, upisuje se na studij filozofije u Sarajevu i diplomira Car si ove hevte, 1980.
1977. Bio je urednik u listovima Naši dani i Oslobođenje, Šamili tubakovi, 1984.
jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom Nakaza i vila, 1986.
bio profesionalni književnik. Bio je član Udruženja likovnih Drame, 1988.
umjetnika Bosne i Hercegovine od 1982. Od te godine Kuća bez vrata i druge priče, 1989.
do 2000. imao je deset samostalnih izložbi. Bio je pred- Braća i veziri, 1989.
sjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. Dva dana u Al-Akru, 1991.
do 2001, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovi-
časopisa za književnost Život. Prevođen je na češki, tur- ćem Bosancem, roman, Svjetlost, Sarajevo, 1992.
ski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i itali- Vzkázání ze dna noci: literatura Bosny a Hercegoviny v
janski jezik. Nakon izlaska iz štampe djela Vječnik (2005), obklíčení a vyhnanství / Kniha Adema Kahrimana..., Mladá
Društvo pisaca Bosne i Hercegovine kandidovalo ga je fronta, Praha, 1995;
za Nobelovu nagradu. Zambaci moje duše, 1993.
Objavio je knjige: Woland U Sarajevu, 2000.
Kuća zatvorenih vrata, 1964. Izabrana djela I - X. 2005.
Najbolji časovničar na svijetu (radiodrama), 1967. Vječnik, 2005.
Pisac i njegova kreatura (radiodrama), 1968. El-Hidrova knjiga, 2011.

STAV 14/7/2023 67