Page 66 - STAV broj 436 - 02

PREPORUKA ZA ČITANJE

Za Vas bira književnik

Almir Zalihić

Nedžad Ibrišimović

EL-HIDR PIJE ČAJ OD

LJEKOVITOG BOSANSKOG BILJA

7,2. Gazi Husrev-begu, namjesniku omanjeg kamenog mosta na jedan luk, s a to mi, začudo, lahko pođe za rukom: pla-
bosanskom i mome dobrotvoru, prvi put bujnom baščom i strmom kaldrmisanom men suknu, obasja sobu, očas ubi studen
sam poljubio ruku prije bitke na Mohaču avlijom kroz koju je proticao potočić ne u zraku, a domalo i nas dvojicu, i mene i
u ljeto 1526. na uzvisini sa koje je sultan širi od raširene šake, zidana od ćerpiča, po- El-Hidra, raskravi i ogrija.
gledao boj, ondje na onom istom mjestu na krivena šindrom, sa svega dvije prostorije, – Sijelićemo sve dok sijelo potraje, a
kojem je poslije, u čast pobjede, budimski poluotvorenim tavanom, tijesnim hamam- sijelo se ne prekida, ono se osipa, nije li
beglerbeg Miri-i alem Hasan-paša iskopao džikom i skučenim podrumom više nalik tako? – reče El-Hidr i dodade: – Sijeldži-
bunar i sagradio ljetnikovac, a onda, u ok- na trap, ali okrečena, čista, pa iako oronula, ja nekoliko puta najavljuje svoj odlazak i
tobru 1529., nakon opsade Beča, bi mi re- kao da je svuda, i izvana i iznutra, nepre- dugo se oprašta tako da nijednu od duša,
čeno da idem kidno rukama milovana i tek onda takva koje su se srodile i zbližile tokom sijela, ne
u Bosna-saraj i da, između ostaloga, nad- meni dopanula. zaboli rastanak. Sjedićemo dogod budemo
gledam gradnju džamije u koju ću, kada se 20. rebiul-ahira 937., kada je moje ognji- željeli, ako treba i do sabaha, pa nemoj sr-
zamorim ispisujući ove redove, otići klanjati šte pokrivao samo hladan pepeo, potok u kletiti, nego sad, kad si zapalio vatru, pro-
namaz na koji prispijem; podne je minulo, avliji, upola zaleđen, tekao jedva čujan i stri bošču, obori siniju i iznesi nešto da
pa će to biti, ili ikindija, ili akšam, ili jacija. kada mi se činilo da se pocrnjelo drveno prezalogajimo!
Od tada pa do sada proteklo je četiri stoti- šiše više moje glave spušta sve niže i niže, I ja ga u svemu odmah hitro poslušah.
ne i jedna godina. Husrev-begova džamija najednom me zabljesnu jarka svjetlost, nad Teško je pogledom obuhvatiti Hidra.
dovršena je 1530, a ja sam u zimu te godine mene se neko nadnese i u taj prvi mah ni- Njegov zeleni burnus s kapuljačom najprije
počeo zamirati po deveti put u svom životu. sam znao je li to po moju dušu došao Azrail, je lebdio i njihao se kao sjenka kakva gusta
To moje stanje nagle, duboke starosti, ili me opet zijareti hazreti Hidr. zimzelena grma; kao da je svježe zelenilo
prekinuto je i okončano čim sam ugledao – Esselamu alejkum! – reče prilika i ja nahrupilo u moju pustu i siromašnu izbu.
hazreti Hidra. Znam dobro, pamtim, a imam razabrah da je to El-Hidr, a ne melek smrti. I, u početku, dok sam bio usredsrijeđen na
i zapisano, da se to dogodilo 20. rebiul-ahira – Alejkumu selam – odgovorih samo namaz, imao sam osjećaj da sam klanjao u
937. po Hidžri, ili u nedjelju 11. decembra dahom i usnama. hladu drveta raskošnih grana mlada lišća
1530. po miladu, nešto malo prije ikindije. – Hajde, Abdullahu Misri, ustani...! – i jaka mirisa, koje je povremeno, čas jače
Ponovo mi se dogodilo ono što mi se, reče El-Hidr. čas slabije, njihao blag i ugodan povjetarac.
kao starcu, i to uvijek baš u samrtnom času, Ali ja sam bio tako slab da se nisam A onda, kao da je zeleno platno, u koje je
i do tada već osam puta događalo – ukazao mogao ni glasnuti ni pridići, a kamoli cio El-Hidr bio umotan, otežalo, sliježući se kao
mi se hazreti Hidr! osoviti na noge. gusta mahovina i po njemu i po serdžadi
Gledam, hodam, spavam i jedem tako Uto El-Hidr zauči ezan takva mekama na kojoj je još uvijek sjedio.
dugo, a da mi to nije ni dojadilo ni oteretilo, da mi se sve kosti i koščice stadoše rastav- Cijela soba zamirisa baš kao da je bila
a tokom četiri i po hiljade godina života, bio ljati, suze navriješe od ganuća i ja se po- posuta miskom, a jezičci u saksijama po za-
sam darivan i iskustvom starca i saznanjima lahko stanem pridizati; Hidr nije ni zavr- leđenim prozorima, koji su ostali iza starice
umirućeg. A da sam za sve to vrijeme samo šio ezan, a ja sam već bio napolju i bosim Hazbeg, a koje ja nisam ni zalijevao ni nje-
jednom vidio Hidra, ta, vrijedilo bi živje- stopalima gazio cjelac po avliji. Došavši do govao, razlistaše se, ozelenješe i procvjetaše
ti toliko, iako bi El-Hidr uvijek odnekud potoka udarcem pete razbijem tanku skra- u svim bojama kao usred ljeta.
iznikni i ostani samo nakratko, svaki put mu leda, te hučno, vrela tijela, sav u pari, Podstaknem vatru, okačim kotlić s vo-
svega po nekoliko trenutaka. Pa ipak, isto uzmem abdest, vratim u kuću, stanem na dom da pristavim čaj, žurno zamijesim tan-
tako kao što ne znam kada ću umrijeti, isto po koraka iza hazreti Hidra i tako otkla- ku pogaču i gurnem je pod sač, a domalo se
tako ne znam hoću li ga, čak i ako budem njamo ikindiju. osmjelim da kakogod osmotrim i lice ha-
zamirao deseti put, ikad više opet vidjeti. Nakon toga čekao sam da on ode, ne- zreti Hidra koje je bilo potpuno zaklonje-
Te sam godine kupio kuću od jedne si- stane, ali on osta, a domalo reče: no u sjeni kapuljače kao u duboku zelenu
rote, obudovjele, ali živahne starice muš- – Ako me primaš na sijelo, o Abdulla- fišeku, strahujući da će on svaki čas nesta-
kog imena Hazbeg, koja se jadala što joj je hu, onda potakni malo tu vatru i dočekaj ti; za sve to vrijeme on je mirno disao tik
kuća u klancu, na osami, podalje od šehera, gosta onako kako je red. do mene, a ja sam samo povremeno, s tre-
a meni je baš to tada odgovaralo. Odmah stanem pribirati suho lišće, nutka na trenutak, mogao uočiti njegovu,
Kuća je bila mala, stisnuta uz jednu str- grančice i luč, te kresati kremen o kremen kao od pamuka gustu bradu, iskričav po-
mu liticu u gustoj šikari ponad Miljacke i da iskrom zapalim trud i potpalim vatru, gled, snježnu čistoću bionjača, zagonetan

66 14/7/2023 STAV