Page 68 - STAV broj 436 - 02
P. 68

KRAJOBRAZI BOŠNJAČKOG IDENTITETA



            FRANJEVCI, HRVATI,




            BOSANSKI JEZIK I




            BOŠNJAŠTVO







                ošnjaci od iskona svoj maternji   koji su obilježje prevladavajuće zapad-
                jezik najčešće imenuju bosan-  ne štokavštine.
                skim. I ne samo oni nego su ga i   Fra Antun Knežević (Varcar-Vakuf,
         Bnjihovi susjedi često tako imeno-  današnji Mrkonjić-Grad, 9. januara 1834.
          vali (najčešće katolici, kako u Bosni, tako   – Kotor-Varoš, 22. septembra 1889) bio
          i izvan nje), o čemu svjedoče brojna djela,   je bosanski fratar, zagovornik bošnjaštva
          dokumenti, te putnici kroz Bosnu i naše   i bosanskog jezika. Obučen u odijelo sv.
          krajeve. Jedan od najstarijih spomena bo-  Franje 26. aprila 1851. godine, mladu misu
          sanskog jezika imamo u notarskim knjiga-  imao je 21. septembra 1856. godine. Stu-
          ma grada Kotora (3. juli 1436): mletački   dirao je u Fojnici, Rimu i Sijeni. Imao je
          knez u Kotoru kupio je petnaestogodišnju   nadimak Škobalj. Bio je jedan od glavnih
          djevojku “bosanskog roda i heretičke vje-  zagovornika bošnjaštva i borbe protiv hr-
          re, zvanu bosanskim jezikom Djevenu”.   vatizacije i srbizacije bosanskih katolika
          Sličnosti i podudarnosti u savremenom   i pravoslavaca. Njegova glavna ideja jes-
          standardnojezičkom izrazu Bošnjaka i   te da su Bošnjaci jedan narod od tri vje-
          Hrvata baziraju se upravo na prisnijoj   re i da nikakvih Hrvata ni Srba nema u
          vezi sa zajedničkom zapadnoštokavskom   Bosni i Hercegovini do 19. stoljeća. Fra
          dijalekatskom osnovom. Standardizacio-  Antun Knežević nije bio jedinstvena
          ni tokovi na bosanskohercegovačkom tlu   pojava u ovom smislu, ideje je preuzeo
          dovršeni su, inače, krajem 19. stoljeća,   direktno od fra Ivana Franje Jukića, koji
          kada je za osnovicu standardnog jezika   mu je bio učitelj, ali su i drugi pripad-
          prihvaćena progresivna istočnohercego-  nici franjevačkog reda još od 17. stoljeća
          vačka ijekavskoštakavska govorna oblast.   prihvatali ideju bošnjaštva i prenijeli je   Fra Ivan Franjo Jukić
          Tako se unutar savremenog standardnog   u okviru bratstva u 18. i 19. stoljeću. Fra
          jezika u Bosni i Hercegovini prepliću,   Ivan Franjo Jukić u djelu Zemljopis i po-  samoj naslovnici, štampan u prijevodu
          osobito na leksičkom planu, oblici svoj-  vijestnica Bosna zapisao je 1851. godine:   na bosanski jezik.
          stveni za istočnu štokavštinu (kojoj pri-  “Bosna je jedina turska država, koja je   No mnogo ranije (1760) fra Andri-
          padaju govori istočnohercegovačkog tipa)   čista sasvim ostala od turskog jezika,   ja Kačić Miošić na naslovnici djela Ko-
                                s  oblicima   kako po selima tako po varošima, drugi   rabglicza Pisma svetoga i svih vikovah svita
                                                           se jezik osim bosanskog   dogagiajih poglavitih u dva poglavja raz-
                                                           i ne govori, najveća tur-  digliena naglašava da je to djelo “prinio
                                                           ska gospoda samo onda   iz knjiga latinskih, talijanskih i kronika
                                                           turski govore, kada su   Pavla Vitezovića u jezik bosanski”.
                                                           kod vezira.”           Bartol Kašić, isusovac i pisac prve hr-
                                                              Franjevci  su  iz   vatske gramatike, godine 1640. u predgo-
                                                           udžbenika Racsun za   voru Ritualu rimskom, koji je štampan u
                                                           pervu i drugu godinu sh-  Rimu, govoreći o jezičkom i pravopisnom
                                                           kulsku (prijevod s latin-  jedinstvu, također kaže: “Jere svaki člo-
                                                           skog: Ambroz Matić,   vik svoga grada govor i besidenje hvali,
                                                           Osijek, 1827) u svoj-  Hervat, Dalmatin, Bošnjak, Dubrovča-
                                                           im školama predava-  nin, Serbljin”, i odlučuje da “bosanski
                                                           li matematiku. Nije   upiše riči” bez obzira na to da li će ga os-
                                                            slučajno da je knjiga   tali razumjeti.
                                                            štampana baš u Osi-   U Rimu je 1630. godine u izdanju
                                                            jeku jer su franjevci   Svete kongregacije za promociju vjere
                                                            tamošnju Isusovač-  objavljen Ispoviednik, čiji je autor bosan-
                                                            ku gimnaziju preuzeli   ki franjevac Stjepan Matijević Solinjanin.
                                                            1778. godine. Udžbe-  Na naslovnici je napisano: “Preneseno od
                                                            nik je, kako i piše na   jezik bosanski.”



         68  14/7/2023 STAV
   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73