Page 65 - STAV broj 436 - 02

svoju tehničku virtuoznost, ali i određen
senzibilitet, što ga čini istaknutim pred-
stavnikom bosanskog pejzaža. Tako su
izložene neke njegove poznate slike kao
„Oranje“, „Čempresi“ i „Zimski pejzaž“.
Jurkić je inače rođen i umro u Livnu
(1886–1974). Studirao je u Zagrebu i Beču
(dobar dio života je ipak proveo u Saraje-
vu), na tamošnjoj Akademiji koju zavr-
šava 1909. godine. Bio je veoma plodan
slikar. Već na prvoj samostalnoj izložbi
1911. izložio je preko 350 djela. Na dru-
goj 1922. predstavio je 226 slika i odmah
je prihvaćen od publike, a većinu slika
je rasprodao. Jedno vrijeme bio je oča-
ran historicizmom, pa je čitav jedan ci-
klus namjeravao posvetiti Bosni, tačnije
od Kulina bana do propasti kraljevstva.
Međutim, nikad ga nije realizovao. Pozna-
valac Jurkićevog djela Miloš Radić ističe
utjecaje u Jurkićevom radu, pa u njegovim
slikama prepoznaje i simbolizam, secesiju,
akademizam, plenerizam i impresionizam.
I zaista, Jurkić je od svega toga bio poma-
lo. Interesantno je da se Jurkić u vrijeme
svog studiranja, a to je prva decenija 20.
st., kada bukte modernistička stremljenja
u evropskom slikarstvu, uspio distancirati
od novih pravaca i u osnovi, do kraja svog
života, ostati tradicionalista. Ne možemo
se odati utisku da je akademizam prožet
klasičnim osjećajem za pejzaž dominirao
u djelu Jurkića. Zbog toga on nikad nije
postao moderan slikar, držeći se, kao i sto-
tine drugih evropskih slikara stasalim po
bečkim i praškim akademijama, tradici-
onalističkog likovnog diskursa.
Međutim, ovdje ne treba biti previše
strog. U Jurkićevim radovima ima i dosta
toga inovativnog i lucidnog što ga odvaja
od „običnog“ pejzažiste. Ako ćemo gleda-
ti u prošlost, on po mentalitetu pripada
francuskoj školi pejzaža iz 19. st. čije su
perjanice bili Corot i Dobigny, neoklasi-
cistički pejzažisti, umjetnici široke pej-
zažne vizije. Njihova novina utjecala je i posebna? Iz razloga što Jurkić ovdje više
na impresionizam, a odrazila se izgleda nije konvencionalan, prevazilazeći svoju
i na sam Jurkićev opus. Međutim, to je rutinu. To nije realistička slika pejzaža, to
početkom stoljeća bilo prevaziđeno i već je vizija pejzaža, slika predjela koji graniči
duboko akademizirano slikarstvo, kojem s imaginarnim. Ovdje je Jurkić prevladao
je, istina je, Jurkić prišao kroz određene samog sebe. Ali samo ovdje, jer ovakvu
inovacije a koje se prije svega mogu vi- genijalnost on neće uspjeti prenijeti na
djeti na njegovom pejzažu „Visoravan u druge slike.
cvatu“. Ova slika je često proglašavana za Ipak, generalno gledajući, Jurkić je slikarstvu, ostavši tradicionalista do srži,
najznačajnije djelo bosanskog slikarstva vrhunski pejzažista, koji je ostao doslje- ostavljajući kroz svoj rad jednu prelijepu
i vjerovatno bi pobijedila u nekoj anke- dan sebi uspjevši da se odbrani od poje- i u našem slikarstvu neponovljivu sliku
ti među stručnjacima. Zbog čega je tako dinih trendovskih strujanja u evropskom pejzaža. n

Studirao je u Zagrebu i Beču (dobar dio života je ipak proveo u Sarajevu), na
tamošnjoj Akademiji koju završava 1909. godine. Bio je veoma plodan slikar. Već na
prvoj samostalnoj izložbi 1911. izložio je preko 350 djela. Na drugoj 1922. predstavio
je 226 slika i odmah je prihvaćen od publike, a većinu slika je rasprodao.

STAV 14/7/2023 65