Page 58 - STAV broj 436 - 02

DRUŠTVO

pismena žena, a izgleda da je i ona bila sa njim šegu danima, mjesecima, sve dok
nevina. Svijet se zgrozi i zatvori u sebe i slutnja ne začara cijeli grad, a raskomada-
svi zaboraviše i na vojnu i na dva sna spo- no tijelo nasred mosta i u njima samima
jena u jedan pun obećanja i na age i na podignu strah kakav do tada nisu osjetili.
njihove bajrake i na bajraktare i na sve. Mula Osman iskoristi ovu priliku i skupa
sa ženom pobježe na sjever, preko Save, u
RATNE NEDAĆE austrijske zemlje. Tamo se opet prevjeri i
Gotovo istovremeno s nabrajanjem aga više ne bijaše ni mula, ni Osman, ni ćur-
i bajraktara i s onom slutnjom koja po- či-baša, već Stjepan, ili Nikola, ili Mato,
kori Sarajevo kada nađoše raskomadanu ili Risto, kako li se prije zvao – krznar.
prostitutku, dogodio se i jedan događaj Utom od Austrije dođe pismo. Puče
kojeg u vezu s ratom i ratnim predskaza- priča kako je zastupnik i kajmakam vezira
njima dovedoše, tek kada austrijski kralj bosanskog Bekir-paše odaslao to pismo iz
posla pismo Bošnjacima da mu predaju Travnika u Sarajevo, kao da ono ima kakve
i Bosnu i Rumeliju, i da džaba ne ginu, veze s onim mula Osmanom, prevjerom.
ili će, pak, biti tek onda kada stvari na Tad po čaršiji počeše nicati ljudi koji se
ratištu krenuše sasvim po zlu. To ostade zaklinjahu svim i svačim, pa i najsvetijim
nejasno, ali, jedno bi sigurno, korijeni stvarima, kako su svojim očima vidjeli to
tog događaja izvirahu iz vremena prije pismo i da u njemu kralj austrijski poziva
ona dva sna što ih spojiše u jedan. Kazu- Bošnjake na predaju. Neka svako ostane na
je se, naime, da je jedan ćurčija dobacio svome mjestu, deklamirali su riječi iz pisma,
nekim majstorima neke nepristojne ri- i hodža i hadžija, uzvikivali su i zaklinjali se
ječi, pa ga ovi prijave muteselimu da ga da baš tako piše, jer da će oni, Austrijanci,
kazni i istuče. Kako se u onoj pometnji prisvojiti Rumeliju, koja je ionako oduvi-
zaboravilo kako tačno glasiše te riječi, po- jek njihova bila. Pa spuštaju glas i, kao u
slije se pretpostavljalo da su imale veze i najdubljem povjerenju, šapuću kako u pi-
s umješnošću majstora i s njihovom vje- smu piše i to da običnom svijetu i narodu,
rom. Bilo kako mu drago, onaj se ćurčija ni begovima ni agama, ni muslimanu ni
silno prepade batina. Pričalo se da je još hrišćaninu, ni Jevreju, ni crnom Karavla-
kao dječak gledao kako javno kažnjavaju hu, nikom ni dlaka s glave ne smije zafali-
nekog jaramaza na Atmejdanu i kako mu ti. Ništa se promijeniti neće, kazuju oni i dovadžija i on upita snivačicu: “Kakav je
se leđa pod udarcima šibe u katilovoj ruci mašu prstom kao da su oni sami ta daleka ovo skup?” A ona mu odgovori: “To su
pretvaraju u oranicu od mesa. Zato on ode Austrija i kao da o njihovoj volji zavisi sve, ti, dušo, pobornici šejha Abdul-kadira
u džamiju i pred hodžom izjavi da je Allah i svaki poredak na ovom svijetu. Samo će, Gejlanije.” Taj skup krenu na Musalu i
jedan, stvoritelj svih svjetova i svega što kazuju kao da su se u tom času toga dosjetili, ondje učiniše dovu. U tom trenu Musala
nas okružuje, i da je Muhammed njegov i dalje svi plaćati državni porez. A to ti je, se raspuknu i cijela neprijateljska vojska
poslanik. I tako primi on islam i nadje- tu bi podizali glas i punili ga samohvalom propade u onu raspuklinu.
nuše mu ime Osman. Ali strah od batina da i oni pokažu kako se razumiju u stvari Kada ovaj san tri puta okruži cijelom
u njemu bijaše tako jak da mu ni to ne svjetske, to ti je, ponavljali bi, jarane moj, čaršijom, dođe vijest da je neprijatelj na-
bi dosta, jer i muslimane katkad išibaju, džizija, taj porez za državu. valio na Dubicu. Bio ju je, rekoše, sasvim
rekoše mu, te on isposlova da ga prime u Ozbiljni ljudi odvraćaše svijet od ovih opkolio, ali da se Bošnjaci odupriješe i
janjičare. Upisaše ga u Deseti odjel, pa on, samohvalaca. Ali se i oni, izgleda, barem nagnaše neprijatelja u bijeg. Svi okitiše
kako je to običaj i red, od pripadnika ovog malo, pokolebaše kada krajem februara svoje dućane i počeše pričati o junaštvu
odjela dobi i nešto imetka. Naposljetku stigoše i ferjadžije, glasonoše iz Istanbula, sarajevskih gazija, kad, ne prođe ni mje-
postaviše ga i za ćurči-bašu umjesto svr- pa se na sve strane poče popisivati ratna sec dana, eto ti nove vijesti: da su i voj-
gnutog Sulejmana. pomoć od naroda. U tom iz Krajine stigo- nici počeli prerano da slave pa se opu-
To i ne bi bilo nimalo neobično niti za še Tatari s viješću da se sve stanovništvo stili, raspojasali, založili vatre i okrenuli
priče da se u svemu, ustvari, nije krila takva pograničnih krajeva, kupeći sav imetak sa ražnjeve i rakija se potegla, a neprijatelj
posprdnost da je čaršija odavno ne pamti. sobom, povuklo ka unutrašnjosti ili po- to iskoristi i udari svom žestinom te ti se
Uskoro se ispostavi da su ga primili među bjeglo u tvrđave, a jedna žena, proču se svi dadoše u bijeg. Ostadoše im šatori, i
janjičare i postavili za ćurči-bašu samo kako istovremeno, usni skup derviša i janjiča- kola, i peksimeti, i kazani, i tendžere, i
bi se do besvijesti sprdali s njim. A on se, ra. Među njima nađe se i jedan bjelobradi kašike, i Dubicu izgubiše.
jadan, opet od straha, pretvaraše da ništa
ne shvata, ili možda baš nije ni shvatao, a
u tom slučaju mora da mu je strah pojeo
i najsitniji trun pameti. Kada su ga ovi Izgorje pola grada. U crkvi na Staroj Varoši izgorje šest ljudi,
lijepo zaodjeli, prozvaše ga mula Osma- dva Jevreja izgorješe u Kolobari, a deset dana nakon požara
nom, jer da, navodno, tako je, svakog lije-
po odjevenog čovjeka treba zvati mulom. u jednom bunaru pronađoše tijelo derviša Saliha, opančara,
Zato mu stalno govoraše: “Dođi ovamo, sina Ismailova, šejha Sinanove tekije. Jadan se prepao vatre
mula Osmane, hajde onamo, mula Osmane,
doturi de to ovamo, mula Osmane, svrati pa, bježeći iz zapaljenog dućana, propade u bunar i ondje
na kahvu, mula Osmane, kako si ti, mula nađe svoju smrt. Kazivali su stariji da ovakvog požara nije
Osmane, šta se to kod vas, mula Osmane,
priča, mula Osmane!” I sve tako. Iskivaše bilo u Sarajevu još od Eugena Savojskog.

58 14/7/2023 STAV