Page 36 - STAV broj 235

POLITIKA

Sudbina
zagubljena

u presudama

najkrvoločnijim

ratnim zločincima
GROBNICA ZA

DJEVOJČICU A. B.

Piše: Izet PERVIZ U smjernom razlistavanju kilometara bogovjetno ljeto 1992. godine Karadži-
stranica sudskih presuda nalazimo je pod ćevi nazoviborci izvodili žene, djevojke
inicijalima A. B. Kao da je samo nebesko i djevojčice i iživljavali se nad njima po
priviđenje preodredilo da svaki put kada fočanskim stanovima i kućama.
izgovorimo ova dva slova, kojima su sud- Iz automobila, koji je uz škripu guma
snula u pamučnoj bjelini, ona će ski službenici zamijenili njeno ime, na- na vrelom asfaltu prepriječio put autobu-
zauvijek imati svojih neuništivih novo otvorimo abecedu, natjeramo cijeli su, iskaču vojnici. Užarbanim korakom
dvanaest godina. Bit će to, bila je jedan jezik da poteče i obuhvati sve ono lome tijelo mosta pod sobom, naređuju
Uto, to napokon jeste naša jedina što se jezikom obuhvatiti može. Bijeli pa- vozaču autobusa da otvori prednja vra-
utjeha. Slabašan je to zračak prosvjetlje- piri sudskih presuda kojima je historija ta. Instinktivno, svi putnici nastoje gla-
nja za svakog onog pod čijim prstima za- pečatirala ovozemaljsku pravdu njeni su ve zavući među ramena, pokušavajući
šušte listovi ove hartije sabijene u taba- ćefini, a nebo, to sklonište vječne istine, da budu što manje vidljivi, žene manjoj
ke, zakatančene u nabrekle registratore, njen je grob. djeci stavljaju dlan na usta, glave prestra-
utamničene u hladnim sobama sterilnih šenih djevojčica zabadaju u svoja krila
sudskih arhiva, ali takva je povijest ljud- NA DRINSKOM MOSTU da se onima koji ulaze u autobus ne bi
skog roda. Kada bi neka silna vaseljen- Pokušamo li sve te pasuse koji sadrže učinile starijima nego što jesu. Niko ne
ska ruka protrljala našu planetu kao što njene inicijale razbacane po desetinama želi da bude skinut s ovog vozila punog
u pričama iz Hiljadu i jedne noći Aladin presuda najkrvoločnijim ratnim zločin- nade, koje će ih napokon odvesti iz nji-
trlja svoju lampu, izašao bi naposljetku cima poredati niz vrijeme, sudarit ćemo hovog grada pretvorenog u mučilište, u
iz nje tako gorostastan duh, sačinjen od se s paklenim danom ljeta na izmaku i s stratište, u silovalište, u grob.
bola, poniženja i straha milijardi žrtava autobusom koji naglo koči nasred Drin- Ali, vojnici nisu ušli da još jednom
zagubljenih u čovjekovoj historiji, da bi skog mosta. U njemu su žene i djeca, ma- proberu po cijelom autobusu, kako su to
pod pritiskom njegovog plinovitog tijela hom iz Miljevine, posljednji uznici zlogla- uobičajeno radili. Ne, oni tačno znaju koga
popucale i same granice svemira. sne dvorane “Partizan”, iz koje su cijelo traže. Jedan od njih izgovara njeno ime.

36 5/9/2019 STAV