Page 37 - STAV broj 235

Bijeli papiri sudskih
presuda kojima je
historija pečatirala
ovozemaljsku pravdu
njeni su ćefini, a nebo, to
sklonište vječne istine,

njen je grob

Ona je već, otkako je u aprilu istrgnuta iz usred bijela dana. Ali taj grad više nije 1969. u fočanskom selu Trebičina, kriv što
školske klupe, mnogo toga iskusila s ovim Foča. On je već Srbinje i niko ga više ne je, kao pripadnik Miljevinskog bataljona
ljudima i zna da s njima nema šale. Zato može prepoznati, ni oni koji su protjera- Fočanske taktičke brigade VRS, u “kući
se javlja sama. Dječije naivno pita: “Šta ni ni oni koji ostadoše u njemu. Nusreta Karamana koja se nalazi u selu
ću vam ja od 12 godina?” “Rašo, ne daj me!”, dugo odjekuje Miljevina, Opština Foča, u čijoj neposred-
Vojnici se cinično smiješe, istim onim glas djevojčice gluhim gradom. noj blizini se nalazio Štab Miljevinskog
smiješkom kakvim su pratili riječi kada bataljona, zajedno sa drugim osobama,
bi izvodili djevojke i djevojčice iz “Par- U KARAMANOVOJ KUĆI formirao zatočenički centar za žene, ko-
tizana” ili Srednjoškolskog centra, govo- Rašo, kojeg djevojčica zove u nadi da joj jeg su vojnici zvali ‘javna kuća’”. Tu “je
reći da im trebaju očistiti stan ili oprati samo on može pomoći, ustvari je Radovan bilo zatočeno najmanje devet lica ženskog
uniformu. “Vodimo te da vidiš jednog Stanković, njen komšija iz Miljevine. On spola, i to: ‘A’, ‘D’, ‘N’, ‘B’, ‘M’, AB, J, JG,
rođaka”, kaže jedan od njih. će 14 godina kasnije pred Sudom Bosne ‘C’, od kojih su većina bile maloljetnice, a
A. B. izlazi. Iza nje ostaje muk. Niko i Hercegovine biti osuđen na 20 godina. AB i JG su bile djevojčice od 12 godina”.
ništa ne smije pitati, niko ništa ne smije U tri od četiri tačke presude spominje se Zatočenički centar je formiran “nakon
reći, niko ne smije podići pogled. Izlaze- A. B., koja u tom trenutku, dok je vojnici što je 3. avgusta 1992. godine Dragoljub
ći, A. B. se, eno, uspijeva otrgnuti vojni- uvlače u automobil, ne zna da je upravo Kunarac zvani Žaga doveo četiri djevoj-
cima. U nekoliko koraka stiže do ograde on, Radovan Stanković Rašo, oformio lo- ke u Miljevinu i to ‘A’, ‘D’, ‘B’ i ‘C’, koje
mosta. Pokušava da se popne preko nje gor za silovanje u kući Nusreta Karama- su prethodno bile zatočene i zlostavlja-
i hitne u hladnu Drinu, ali vojnici je su- na, gdje su je u nekoliko navrata odvodili ne u stanu u Ulici Osmana Ðikića br. 16
stižu. Hvataju je za kosu. Obaraju je na prije nego će je skupa s ostatkom porodi- u Foči, i predao ih komandantu bataljo-
asfalt. Ona se grčevito drži za željezne ce odvesti u sportsku dvoranu “Partizan”. na”, po čijoj je naredbi centar i formiran.
šipke ograde koja je dijeli od Drine, od U toj presudi od 14. novembra 2006, Komandant Miljevinskog bataljona bio
tako željene smrti. Zove upomoć, očaj- koja je postala pravosnažna 28. marta je Pero Elez, a, pored Radovana Stanko-
no se batrgajući tu, na Drinskom mostu, 2007, stoji da je Radovan Stanković, rođen vića, za logor u Karamanovoj kući bili su

STAV 5/9/2019 37