Page 33 - STAV broj 235
P. 33
Piše: Damir HADŽIĆ
jedinjene nacije naredile su Bosni i
Hercegovini da obešteti ženu koja
je silovana tokom agresije, Bošnja-
Ukinju, čije se ime ne objavljuje, a
koju je 1993. godine silovao vojnik Vojske
Republike Srpske. Žrtva silovanja podigla
je tužbu protiv svog zlostavljača i cijeli
je slučaj završen kaznenim postupkom
u kojem je Sud BiH u junu 2015. godine
donio presudu kojom je silovatelju odre-
đeno da žrtvi isplati 30.000 konvertibilnih
maraka odštete, a državi da u što kraćem
roku osigura pružanje odgovarajuće i
besplatne medicinske i psihološke pomoći.
No, problem je nastao kad je potvrđeno
da zlostavljač nema nikakve imovine te da
ni na koji način ne može isplatiti odštetu.
Cijeli je slučaj nakon toga završio
pred UN-ovim Odborom za borbu protiv
torture, koji je zaključio da u tom slučaju
BiH mora obeštetiti žrtvu. Preciznije, da
je država obavezna uspostaviti učinkoviti
sistem reparacija na državnoj razini kako
bi se pružili svi oblici reparacije žrtvama
ratnih zločina, uključujući žrtve seksual-
nog nasilja, te pripremiti i usvojiti okvirni
zakon koji bi jasno definirao kriterije za
stjecanje statusa žrtve ratnih zločina, uk-
ljučujući seksualno nasilje, i utvrdio koja
su specifična prava zajamčena žrtvama
u cijeloj državi. Posebno je važno da je
UN-ov Odbor odbacio stajalište BiH
prema kojem postoji zastara za zahtjeve
žrtava seksualnog i drugog zlostavljanja.
Odbor je rekao da je takva praksa “pre-
tjerano restriktivna i da predstavlja ne-
premostivu prepreku” provedbi prava
žrtava na naknadu.
Država je obavezna uspostaviti učinkoviti sistem Kako pravni, tako ni reparacijski si-
reparacija na državnoj razini kako bi se pružili svi oblici stem u BiH ne pruža adekvatnu potporu
žrtvama ratnog seksualnog nasilja. Žrtve
reparacije žrtvama ratnih zločina, uključujući žrtve ni danas, više od dvije decenije nakon rata,
ne mogu ostvariti sva svoja prava, za što
seksualnog nasilja, te pripremiti i usvojiti okvirni zakon je glavni uzrok nedostatak jedinstvenog
koji bi jasno definirao kriterije za stjecanje statusa pravnog okvira, primjenjivog na cijeloj
teritoriji BiH, koji regulira reparacije za
žrtve ratnih zločina, uključujući seksualno nasilje, i žrtve ratnog seksualnog nasilja. Štaviše,
utvrdio koja su specifična prava zajamčena žrtvama na državnom nivou ne postoji jedinstven
zakon koji regulira prava na reparacije ne
u cijeloj državi. Posebno je važno da je UN-ov Odbor samo ovih žrtava već i civilnih i vojnih,
već se ova prava reguliraju entitetskim
odbacio stajalište BiH prema kojem postoji zastara za zakonima. Žene žrtve silovanja još uvi-
zahtjeve žrtava seksualnog i drugog zlostavljanja jek nisu dobile status kakav, primjerice,
imaju zatočenici u koncentracijskim lo-
gorima otvaranim po BiH od 1992. do
1995. godine.
STAV 5/9/2019 33