Page 31 - STAV broj 235

otvoriti prostor i drugim marginalizova-
nim i potlačenim grupama da je jedino
što se može i što ima smisla jeste borba,
borba čiji ishod nije bitan, borba koja je
bitna sama po sebi. I naravno, oba zahti-
jevaju izlazak na ulicu i izlaganje sop-
stvenih tijela”, piše Zorić u svom osvrtu.
Ako bismo krenuli s doživljajima i
emocijama, iako Zorić tvrdi da su osjećaji
isti, zasigurno je da je nemoguće osjećati
isto prema hiljadama nevinih žrtava Pri-
jedora, koje su mučene, silovane, držane
u logorima, gdje je ubijeno 256 žena i 102
djece, gdje je Zijad Bačić sa svojih 13 godi-
na gledao kako mu četnici ubijaju majku i
troje maloljetne braće i sestara, gdje postoji
još mnogo sličnih ispričanih i neispriča-
nih priča, s jedne strane, i prema borbi za
prava i slobodu LGBT osoba. Zatim Zo- žele istinu za svoje žrtve i ono što se pravdu i sjećanje na sve što se desilo. No-
rić spominje “borbu potlačene manjine” dogodilo njihovim porodicama, a ne šenje fotografija ubijenih na ulici Prije-
koja je, prema njegovom mišljenju, ista i samo da žive bez straha. Kamo sreće da dora nije isto kao mahanje zastavom du-
u Prijedoru i na “Povorci ponosa”. su izvršitelji genocida i masakra u Bo- ginih boja. Žrtve Prijedora na ulicama
Prijedorske žrtve nisu bile manjina sni i Hercegovini priznali svoje zločine ne mogu ni plesati ni smijati se već samo
već većina sve do 1992. godine. Prijedor- te da je danas želja žrtava jedino da žive dijele svoju bol.
čani nisu nikakva manjina već pripadni- bez straha. Ako LGBT zajednica smatra da su im
ci jednog od triju konstitutivnih naroda U svom poređenju Zorić tvrdi da je ugrožena ljudska prava i želi da se bori za
Bosne i Hercegovine. Prijedorske žrtve i jednima i drugima bitna “borba čiji is- ta prava, treba znati da ni u kom slučaju
i njihove porodice nisu “potlačeni” već hod nije bitan”. Za LGBT zajednicu ne za to ne može i ne treba iskorištavati bol
žrtve jednog masovnog zločina gdje su znamo, ali za bilo koju žrtvu agresije na ljudi koji su prošli kroz agresiju na Bo-
“cijenu” platili svojim i životima svojih Bosnu i Hercegovinu ishod borbe za prav- snu i Hercegovinu.
najmilijih. O prijedorskim ili srebrenič- du itekako je bitan i nijedna borba nije Međutim, ako uzmemo u obzir čestu
kim žrtvama ne možemo govoriti kao o, tek puko “kreiranje bunta, nepristajanja manipulaciju činjenicama, ako znamo da
naprimjer, romskoj manjini koja se bori i otpora”. Borba za istinu Prijedora nije LGBT zajednice iskorištavaju maloljet-
za svoja prava. Isto tako, ne možemo ih nikakav bunt već pravda. nu djecu, ne čudi i iskorištavanje Dana
upoređivati ni s “potlačenom manjinom” Prijedorska majka danas traži da zna bijelih traka. Ako već sada uzimaju za
LGBT zajednice. Ni po kom ljudskom gdje su joj kosti sina, muža, brata. Zajed- pravo da upoređuju Prijedor i “Paradu
osnovu ne mogu biti isti oni koji se bore no s onom majkom koja je imala “sreće” ponosa”, možda će ubrzo tražiti da se
za pravdu žrtava koje su mučki ubijene, pa pronašla kosti svog sina i klanjala mu u vrtićima čitaju LGBT bajke, kao što
bore se da historija bude napisana istini- dženazu traži da oni koji su ubili njene se radi u drugim državama. Da li će se
tim činjenicama i s onima koji se bore da voljene odgovaraju pred sudom, da histo- tražiti uvođenje LGBT obrazovanja u
slobodno sklope istospolni brak i slično. rija piše istinu o mučenju kroz koje je nastavni plan i program, da li ćemo na
njezin sin prošao u logoru prije nego što sljedećim paradama gledati maloljetne
ŠTA JE NAKON PRIJEDORA je strijeljan. dječake kako plešu obučeni u suknjice?
Zorić zatim kaže da obje strane žele Na kraju još jedno poređenje koje Da li ćemo gledati transparente i majice
društvo bez mržnje i straha, ali opet zaobi- Zorić navodi jeste “izlazak na ulicu”. Za s natpisom “Parada je za djecu” kao što
lazi činjenicu da Prijedorčani prvenstveno Prijedor izlazak na ulicu znači borbu za je bilo u New Yorku? n

STAV 5/9/2019 31