Page 76 - STAV broj 235

KULTURA

Autobiografski fragmenti (9)
Čak ni “grah” nije mogao ostati pošteđen

HAJKA NA MAKA

DIZDARA, HAJKA

DO SMRTI

Piše:
Ibrahim KAJAN Hajka na Maka započela je godine 1968, izlaskom Starih bosanskih
tekstova, Noginim i Vešovićevim odurnim “kritikama” u Licima. Sada
je objavom Života br. 11-12, dobila urnebesni zamah bjesnila mladih
jurišnika. Predvodnici su joj sekretar Udruženja pisaca BiH Rajko Nogo i
Novica Petković, profesor s Filozofskog fakulteta. Hajka je potkopavala
ne samo književni ugled Maka Dizdara i “ostalih oponenata” nego je
u pohodu na osvajanje institucija kulture u Sarajevu, putujući po Srbiji
i Crnoj Gori, na svakoj svojoj tribini marljivo rušila lažima da u Životu
ne može niko objavljivati iz spomenutih republika, karikirajući ga kao
“velikog hrvatskog pjesnika”, a Nikolu Martića “kao katoličkog”

ašto je časopis Život dvobrojem 11- objavom njihove “zajedničke i jedinstvene ni buha – i ona je buva. Mak spominje da
12 za novembar i decembar 1970. pravopisne norme srpsko-hrvatskog jezi- je u nekoj “pjesmici napisano kako je
postao ne samo razlogom oštrih ka / hrvatsko-srpskog, budući da je i jezik ptica prnula sa grane, umjesto prhnula, a
Znapada nego, iz današnje perspek- srpskog i hrvatskog naroda jedinstven i čemu su se od srca i zlurado smijala sva
tive, i historijski bitan prilog suočavanju zajednički (1956.)”. naša djeca”. Da nije lektora koje je pou-
i otporu otvorenoj srpskoj jezičkoj kolo- Takav zajednički jezik u kojem u naj- čio dr. Jovan Vuković, “ne bi nijednom
nizaciji bosanskohercegovačkog prosto- minimalnijem postotku sudjeluje i bo- živom novinaru naumpalo da naslov tv
ra? Jedna značajna skupina tekstova koje sanska leksika, a u Pravopisnoj komisiji drame Kruh Čede Price prekraja u Hljeb
je polučila anketa urednika Života pred- – zainteresiranih (Bošnjaka) nema. Bu- u dva sarajevska dnevnika, Oslobođenju i
stavljat će – u kontekstu tog vremena – (i) tum Bosnu i Hercegovinu zastupaju srp- Večernjim novinama”. Tim izvanrednim
svojevrsnu suprotivu jezičkoj kolonizaciji ski dvojac – ijekavski “književnik Marko tekstom Mak dokazuje da se “bosanski
bosanskohercegovačkog prostora. Briljan- Marković” i ekavski “ dr. Jovan Vuković, jezik” na gramatičkoj i leksičkoj razini
tni esej Maka Dizdara, prije svega po spoju profesor iz Sarajeva”. realizira na način jezika, a ne ni istočne
znanstvene akribije i jednostavnog, neri- U “plemenitih” 10 zaključaka, “sve bolji ni zapadne varijante! Bosanski jezik iz-
jetko i vrlo duhovitog narativa, Margina- od boljeg”, od onoga “u svemu ravnoprav- micao je u “praksi” toj zamci, ali njegova
lije o jeziku i oko njega s kratkim osvrtom nih izgovora, ekavskog i ijekavskog”, do pisana realizacija silom je zauzdana om-
na historiju bosanskog jezika prezentirao “spriječavanja štetnih pojava samovoljnog čom i ultimatumom Zaključaka Pravopi-
je sljedeće “stanje stvari” svake ozbiljnije ‘prevođenja’ tekstova i (nužnosti) poštiva- sa sprsko-hrvatskog jezika – da se autori
analize: utvrđuje distinktivnu varijantu nja originala autorskog teksta” – rijetko je i svi koji pišu (!) moraju opredijeliti za
bosanske grafijske redakcije (bosančicu), u BiH išta od toga vrijedilo, nego je vrije- “istočnu ili zapadnu jezičku varijantu”,
prezentira neporecivu višestoljetnu kon- dilo ono što je “naučno servirala” Katedra što se prevodilo u nacionalne markacije
tinuiranu povijesnost u imenu (bosanski srpsko-hrvatskog jezika Filozofskog fakul- hrvatskog ili srpskog jezika.
jezik), te ga najposlije prostorno situira teta u Sarajevu, kojoj je na čelu profesor Studija Veselka Koromana i zapažanja
na povijesne bosanske zemlje kao jedin- najčišćeg ekavskog jezika, a uz njega još 70 Nikole Marića, ilustrirana s bezbroj pri-
stven jezik “zapisan” u lapidarnoj i ad- posto zaposlenih govornika “istočne vari- mjera (i) na sudbinama svojih vlastitih
ministrativnoj praksi od ranog srednjeg jante srpsko-hrvatskog jezika”. tekstova, pokazuju doslovno dušmanski
vijeka do zalaza austrougarskog vladanja. Lektori, koje je odgojila ta katedra, ne- tretman prema svakoj, i “najnevinijoj” rije-
Na taj prostor i jezičko naslijeđe, “meha- umorno prevode doslovno sve i svima – na či “zapadne varijante”, mada je i njoj kao i
ničkim djelovanjem izvana” medijskim i “istočnu jezičnu varijantu”. Mak bilježi: “istočnoj” – “garantovana svetim pravopi-
političkim instrukcijama, jezik u Bosni Čak ni grah nije mogao ostati pošteđen ni snim zaključcima” ravnopravnost u govor-
i Hercegovini posebno se destruira No- u Oslobođenju, niti na Radiju Sarajevo. Nije noj i pisanoj upotrebi i javnoj distribuciji.
vosadskim dogovorom Srba i Hrvata, te mogla ni kuharica, morala je biti kuvarica, Naravno da to nije bilo tako.

76 5/9/2019 STAV