Page 77 - STAV broj 235

HAJKA NA MAKA DIZDARA. OSTAVKA U Makova detaljno obrazložena ostavka u nekim se segmentima
UPRAVI UDRUŽENJA PISACA BiH nadaje kao optužba jedne “jezgre političke konstrukcije”,
Hajka na Maka započela je godine
1968, izlaskom Starih bosanskih tekstova, traži zaštitu Udruženja – ali niko ne reagira. Začudo, ni Partija,
Noginim i Vešovićevim odurnim “kriti- koja je u svim drugim slučajevima odmah znala prepoznati
kama” u Licima. Sada je objavom Života, nacionalizam! Svevideća Partija ništa ne vidi. Ne vidi OOSK
br. 11-12, dobila urnebesni zamah bje-
snila mladih jurišnika. Predvodnici su Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, ne vidi Gradski
joj sekretar Udruženja pisaca BiH Rajko komitet SK, ne vidi ni “bosanski Kardelj” Hasan Grapčanović.
Nogo i Novica Petković, profesor s Filo- Najčudnije je da nacionalizam nije prepoznalo ni “Oslobođenje”,
zofskog fakulteta. Hajka je potkopavala inače znamenito po optužbama “skretanja s linije”
ne samo književni ugled Maka Dizdara i
“ostalih oponenata” nego je u pohodu na ne reagira. Začudo, ni Partija, koja je u pribivao i njihov najmlađi brat, zagrebač-
osvajanje institucija kulture u Sarajevu, svim drugim slučajevima odmah znala ki odvjetnik Jerko, i 92-godišnja mati iz
putujući po Srbiji i Crnoj Gori, na sva- prepoznati nacionalizam! Svevideća Par- Drinovaca ne odmičući.
koj svojoj tribini marljivo rušila lažima tija ništa ne vidi. Ne vidi OOSK Udru- U Drinovcima sam upoznao Vladu
da u Životu ne može niko objavljivati iz ženja književnika Bosne i Hercegovine, Pandžića, mladog, uljudnog nastavnika u
spomenutih republika, karikirajući ga ne vidi Gradski komitet SK, ne vidi ni mjesnoj osnovnoj školi. Bili smo Vladini
kao “velikog hrvatskog pjesnika”, a Ni- “bosanski Kardelj” Hasan Grapčanović. gosti u zbornici, a učenici su nam čitali
kolu Martića “kao katoličkog”. O Maku Najčudnije je da nacionalizam nije pre- svoje pjesme i darovali školski list ispu-
su širili i klevete o njegovoj “domobran- poznalo ni Oslobođenje, inače znamenito njen dječijim duhom anđela i prizorima
skoj, pa možda i ustaškoj” ulozi u vrijeme po optužbama “skretanja s linije”... svoje Hercegovine.
Narodnooslobodilačke borbe. Na seoskom trgu bila je podignuta
Mak o tome progovara u ostavci na “CRNO DIJETE” tribina. Trg je bio potpuno ispunjen mje-
upravnu poziciju u Udruženja pisaca BiH Osjećaj bolne nelagodnosti i neprila- štanima i gostima iz cijele Hercegovine,
na devet tipkanih stranica. Mak podsjeća gođenosti, nesigurnosti i osjetljivosti for- te uzvanicima, novinarima, slikarima i
da se s Nogom sukobio još dok je bio pred- mirao mi je separatno poetsko mišljenje ostalom čeljadi bez kojih ovakvi skupovi
sjednik Udruženja. Oslobođenje (16. januara o svijetu s kojim nisam znao što ću i kako jednostavno ne postoje. Okolo su se po-
1971. godine) u objavljenim fragmentima ću. Nešto od tog osjećanja svijeta naslutio kretale figure poznatih pjesnika, a onda
ostavke citira Makove navode o Noginoj je Duško Trifunović u popratnoj bilješci žagor utihnuo; baršunastim glasom glu-
samovolji, o “odrezanom” paušalu za sekre- uz moju pjesmu Crno dijete u svojoj rubrici mac nam je govorio: Čovječe, pazi da ne
tarske poslove povišenim 200%, njegovim Pjesnici u Magazinu (Oslobođenje, 28. mar- ideš malen ispod zvijezda. Onda govori s
putovanjima i prijatelja mu Petkovića uz ta 1971). Ta u Oslobođenje uvrštena pjesma nešto političke truhleži. Pa nepredviđeno
dvostruke dnevnice Udruženja i poziva- pridonijela je olakšanju, poput predaha, u obraćanje Marije Peakić Žaje. Kao: u ime
telja, o njihovim dugim boravcima u ino- plimi negativnih događaja. Duško zapisu- Ljudevita Jonkea i Ive Frangeša, predsjed-
stranstvu, skandaloznoj prodaji biblioteke je: “Pjesnici se ne biraju po ključu i ne na- nika Matice hrvatske i Društva književ-
Udruženja pisaca, samovoljne promjene staju na takav način. Ali u Mostaru su se nika Hrvatske. I na naše iznenađenje, na
Statuta, brisanjem s vrha “stambene liste” prije desetak godina, kao po ključu, počela tom javnom skupu ona “prenosi pozdrave
dugogodišnjih podstanara Nedžada Ibri- izdvajati tri momka: Rade Budalić, Ivan predsjednika Maku Dizdaru”.
šimovića i Nikolu Martića, a na prvo mje- Kordić i Ibrahim Kajan. Svaki zanimljiv Odjeci decembarskog plenuma Udru-
sto stavljanjem “duhovnog učitelja” Novi- na svoj način, i formom i temom. Kajan ženja pisaca BiH, napada na Maka Dizdara
ce Petkovića... Atmosfera koju su Nogo i je rijedak Mostarac koji ne opjeva Herce- i njegova ostavka u Udruženju bh. pisaca,
drugovi proizveli rezultira ne samo ostav- govinu, on više misli na Arabiju – potom ali i Odgovora Lazaru Amidžiću šesterice
kama (ostavka na članstvo H. Tahmiščića, i po formi drukčiji od svoje ‘ključne troj- pisaca Hrvata (Kada ćemo odgovoriti Grgi
na potpredsjedničku poziciju A. Vuletića) ke’. Ibrahim Kajan je nekoliko godina ži- Gamulinu) zvonili su u hrvatskoj javnosti,
nego i odbijanjem, maltretiranjem i nepri- vio u Zagrebu, a mislim da je sada pono- pa Marijin pozdrav i nije, na prvi pogled,
hvatanjem nekih književnika. vo u Mostaru.” djelovao neumjesno. Ipak, izgovoren ov-
Mak piše: “Zbog teške atmosfere među dje, u Drinovcima, zazvučao mi je previše
kulturnim radnicima u Sarajevu, neki su “ŠIMIĆEVI SUSRETI” 1971. – S MAKOM pokroviteljski, zaštitnički i paternalistički
književnici odlazili u Beograd i Zagreb DIZDAROM nad “sudbinom hrvatskog pisca Maka Diz-
tražeći bolju kulturnu klimu. Iz Beograda Čini mi se da je bio juni i da mi je dara”. Već i tim što se duh eseja Marginalije
su se neki vratili, neki nisu. Iz Zagreba se posredstvom mostarske kućne adrese sti- o jeziku i oko njega nipošto ne bi uklopio u
nisu vratili Ladan i Idrizović, a ni R. Fi- gla pozivnica iz Drinovaca za “Šimićeve Makovo “hrvatstvo iz tehničkih razloga”.
lipović, koji je i formalno morao bježati iz susrete”. U hotelu “Mostar” konačili su Ne znam koliko je dana prošlo od
Sarajeva. Njima se pridružio i I. Kajan, ne pjesnici na proputovanju za Drinovce. Tu “Šimićevih susreta”, ali manje od mjesec,
vjerujući da će biti primljen u Udruženje sam pronašao znance iz Sarajeva i Zagre- čini mi se. Vratih se doma baš nakon zavr-
u Sarajevu. Da je imao pravo, pokazao je ba, Daru Sekulić i mladog joj prijatelja, šena TV dnevnika. Majka mi reče: “Sine,
i slučaj sa mladim i talentovanim piscima pjesnika Milana Nenadića i, čini mi se, evo javili da je umro onaj pisac što si stalno
Stanislavom Bašićem i Džemaludinom Željka Sabola. Društvo je bilo vedro, pa spominjao.” Upitah: “Koji pisac?” “Diz-
Alićem, koji zbog jedne grupice ljudi iz smo se dokasno veselili poput djece koja dar”, reče. “To si ti nešto krivo čula. Pre-
Udruženja nisu postali njegovi članovi.” obaveza nemaju. Ujutro smo busom kre- mlad je on za umiranje, tek mu je pedeset,
Makova detaljno obrazložena ostavka nuli makadamskom cestom iznad Mostara, pedeset dvije-tri godine.”
u nekim se segmentima nadaje kao op- preko Žovnice i Lištice, u dotad anonimno Ali, majka je dobro čula. Mak je umro
tužba jedne “jezgre političke konstruk- selo u kojem su rođena slavna braća Šimić, 14. jula 1971. Kako, zašto, od čega – nisam
cije”, traži zaštitu Udruženja – ali niko Antun Branko i Stanislav. Manifestaciji je ni znao ni slutio. n

STAV 5/9/2019 77