Page 73 - STAV broj 385

KADA VIDIŠ AVION TI VIKNI DA BACI BOMBON

BUKREŠKA GERILA da iz dubina Molitva sa bukreške džamije dopire do Semberije.
I ja sam u to plavo podne dina
Odgonet’o nebeske znake može S MUHAMEDOM NA JUTRENJE
Pravio sačekuše rignuti Četiri sata je, majka me budi,
haubica ko dežurni mladog stražara.
I ja sam u to plavo podne Ustaj, vrijeme je,
Ček›o ostvarenje ELITNA JEDINICA sad će Muhamed.
sna Sjedeti u kafani nepoznatog grada,
Slušati jutarnji jazz šankerica; Ni tada, a ni danas,
Ček›o da sa neba Listati novine i čitati vijesti meni s buđenjem
Padne O rehabilitaciji bolesnog vijeka. nije išlo lako.
Smiješak “Odžačara” Gledam je, pa ne znam:
Sjedeti u kafani nepoznatog grada je l Ševal
Tačno sam zn’o Gledati ulicu i lica uljudna a je l Frejzer?
Iz kojeg pravca Radio tihak slušati,
Blagoslov stiže U snohvatici ravnati A onda,
priču ratnog invalida. čujem zukli glas Nikitovića.
Kad bijeli se mlaz A onda,
Ko zubarsko očas Otpiti gutljaj kafe, ko zora blijedog
Nebom rastegne Robijati pod oreolom duhanskog dima, a onda,
Postati Humphrey provincijskog Hollywooda – ko zora lijepog
I mah’o sam ja Postati filmska sekvenca; vidim Alija.
I skak’o sam ja Na dnevniku sa susjednog stola
Učio novi Vidjeti naslov, krupan, Sestra se grči
revolucionarni bonton O kapitalu kojem treba lijeka. babo ne diše
majka plače
Kada vidiš avion Sjedeti u kafani nepoznatog grada ja se laktam
Ti vikni Štititi lice od sunčevih šamara lubini
Da baci Odvaljenih sa audijeve šoferšajbne – pokrivam slabe tačke.
Bombon
Na stolnjaku gledati žutičave lokve Jer,
Alkografiju sinoćnje golgote.
DOMAĆA RADINOST nisu meni pred spavanje
I gulanfer i điljkoš, čitali bajke
i frndo je nekad Pitati za put jer
nadiro na ovaj grad Koji vodi do toaleta nisu meni zle kraljice i ale
iz pravaca svih. Osjetiti lakoću svemira jade zadavale
Vratovi motrilja I upisati sebe jer
Istezali se U elitu pamtim taj sabah
zbog detalja folklornih. koncentracionog vijeka. kao što pamtim lica

Skapavala je kasaba KAKO SMO PRISLUŠKIVALI na jednoj strani Ali
Pod čizmama bahatih, TELEFONE 1993 na drugoj Frejzer
nadiro je kabadahija Ševala, djevojačka Selimović, a između
sa kosina nemilosnih; Živi u Novom Pazaru ja
nekad je okupljala se vojna Poviše bukreške džamije Mali
podno šljemova i tri u Bijeljini sestre ima.
izoranih. UMIJEĆE POREĐENJA
U Bijeljini sestre tri Nevolja je snašla mještane
Mnogi je bilmez i goljo A džamija više nijedna. Sela Vranovo.
sanjo da razori ovaj grad Poljska radost bješe
i burazio je I od svih vakata Skrhana
iz žila petnih. U Bijeljini više nijedan. Režimom suše.
Azginala je ovdje
Mnoga đovda Ali, sestre telefon imaju Povodom ove muke
– gubio se abdes I djevojačku Selimović Putujući reporter
Zbog njih. Na pazarsko 020 dobiju. Obližnje radio stanice
A pao je ovaj grad izjavi:
tu, I uvijek u vrijeme Evo kako tužno šušti suha trava.
pred tobom, Kada, pored sestrinskoga,
pao je I s minareta glas mogu da čuju. Zamoljen da komentariše
iz tvojeg srca Iste havarije livadske
Djevojačka Selimović otvara prozore Upitani seljak
Nije Isa I, prema nebu, procijedi:
vjerovao Slušalicu telefonsku diže. Ma, puca pod nogama, ko mitraljez.

STAV 22/7/2022 73