Page 82 - STAV broj 319
P. 82

APOKRIFNI FRAZARIJ



                                            Kao da je šutnja ispraznila razgovor

                                            SLUČAJNI SUSRET






                                            Kad su sjeli na tiho mjesto i dobili svoju porudžbinu, najednom
                                            se našao u nekom hologramskom svijetu. Vidio je ljude koji im
                                            prilaze, ili samo prolaze, čuo ih šta govore i čitao njihova lica od
                          Piše:             odobravanja do prijetvornosti. Kakvi trenuci! Vidio je na njoj da
                          Irfan HOROZOVIĆ
                                            proživljava isto. Nevjerovatno.







               ice na ulici. Proplamsaj prošlosti.   – Neke stvari shvatiš jedino kad se   – Da, a ti?
               Slika koju nikad nije zaboravio.  dogode. Tako je valjda predviđeno u ne-  – U Granadi.
               Nije bio siguran. Nikad u tome ne   beskom kompjuteru.             Kazala je to nekako s ponosom.
         Lmožeš biti siguran. Pogotovo nakon   – Nebeski kompjuter?! Tako nazivaš...  A on se sjetio kako je koračao Grana-
          toliko godina.                       – Da, tako ga nazivam.          dom. Sjetio se mnogih dijelova grada.
            Ipak, bila je ona.                 I ispričao joj je svoju priču.  I Alhambre.
            – Kako si?                         Vidio je, iz njene, kao na filmu, izla-  – Zašto si to kazao?
            I kazala njegovo ime.           zak iz grada s momkom, s kojim se netom   – Ne razumijem.
            – Tu je blizu “Lovački klub”? – pred-  vjenčala. Potom su skakali iz zemlje u ze-  – Zašto si me nazvao gams?
          ložila je.                        mlju, kao divokoze, ali nigdje nisu našli   – Mislim da je divokoza lijepa. Jed-
            – Ne bih tamo..., možda na drugo   svoju planinsku stazu. Na koncu su shva-  na od najljepših...
          mjesto?                           tili da se ni sami više ne prepoznaju. Na   – To sam i mislila, ali ipak mi je
            – Izaberi.                      nju je u onim davnim danima pokušano   drago čuti.
            Nije joj htio kazati da su tu na zidu   nasilje. Možda je potom i uspjelo. Ko zna?  – I sad si.
          glave divokoza, sa svih strana punjene   – Poznavao si ga?              – Šta?
          ptičurine, a u ćošku medvjed načinjen   Znao je za koga pita. Za jednog od   – Vrlo lijepa.
          kao da napada. Na jelovniku, međutim,   dvojice nasilnika.              – Jesi li je ikad vidio?
          divljači nema. Kažu da se naručuje neko-  – Da. Šta je s njegovim posilnim iz   – Jesam, jednom, ali nikad to nisam
          liko dana ranije.                 tog vremena?                       zaboravio... zastala je, na planinskoj sta-
            Nešto kasnije, kad su sjeli na tiho mje-  – Znao si i njega?       zi, okrenula se i pogledala me...
          sto i dobili svoju porudžbinu, najednom   – Obojica su mi nekad bili prijatelji.  – Kao da pričaš o ljubavi...
          se našao u nekom hologramskom svijetu.   – Tako.                        – Moglo bi se i tako reći...
          Vidio je ljude koji im prilaze, ili samo pro-  – Tako. Dok nisu postali...  – Istrošeni smo.
          laze, čuo ih šta govore i čitao njihova lica   – Znam šta su postali.   – Da, ali još nismo potrošeni.
          od odobravanja do prijetvornosti. Kakvi   Slike su se zaledile.         – Možda...
          trenuci! Vidio je na njoj da proživljava   – Dug je put od čovjeka do...  – Sigurno je tako. Gdje si... znaš li
          isto. Nevjerovatno.                  – Misliš da ćeš pronaći izraz koji   da ti ne znam čak ni ime?
            To je bilo kad se vrijeme nasilništva   označava...                   – Znaš. Znam da znaš. I ovdje sam,
          i svekolike okrutnosti neumitno pribli-  – Svejedno. Svaki je izraz dobar za   divojarče.
          žavalo. Bilo je to očigledno u svim dije-  nečovjeka.                   Kao da je šutnja ispraznila razgovor.
          lovima života. Ipak, većina ljudi to nije   – Naravno.               I davne uspomene
          prepoznavala. Možda zato što nisu željeli   – Zašto o tom pričamo?      – Znaš li da je to moj zodijački znak?
          ili mogli u to povjerovati.          – O čemu bi drugom?!               – Kozorog? Nisam znao, ali ne ču-
            – Gams.                            Oboje su se nasmijali.          dim se. Imam zodijačke karte. Kozorog
            – Znam šta je gams. Kad si to rekao,   – Nisi bila važna. Kao nijedna.  je posebno uzbudljiv. Sve je karte kao ve-
          prije toliko godina, nisam znala.    – Znam.                         like slike načinio jedan izuzetno i očito
            –Tako sam te i prepoznao.          – Zašto onda?                   višestruko darovit slikar. Kozorog mu
            – Zaista to misliš?                – Žena uvijek vjeruje u suprotno.  je zaista poseban. Volio bih da to vidiš.
            – Koliko je samo godina prošlo ota-  – I taj od kog si se rastala bio je dio   – Naravno. I volim tu riječ.
          da... Mislim, naravno. I vidim. Kad si i   priče?                       – Meni je zlatorog uvijek bio draži.
          kako uspjela otići?                  Oči su joj se ovlažile i oborila je glavu   – Knjiga za djecu? Ili pivo?
            – Jedva.                        na stol. Za trenutak.                 – I jedno i drugo.
            – Mnogo toga nismo znali.          – Bio je on dobar..., ali to ponekad nije   Sumrak je kao magla zaodijevao sve
            – Pogotovo što će se dogoditi.  dovoljno... Živiš ovdje?           što su vidjeli kroz prozor. I šutnja.   n



         82  16/4/2021 STAV
   77   78   79   80   81   82   83   84