Page 81 - STAV broj 319

za barjak/ komad zemlje/ Sla- U ovoj knjizi ima i velikih
vu/ i čast), dok je u pjesmi
Izbjeglica u pitanju privatna strasti, i retoričke energije, i
izbjeglička priča prouzroko- tišine koja umije da sugerira
vana aktualnim zbivanjima iz
bliske i prošlosti i sadašnjosti: autentičnu osjećajnost nastalu
Za tebe ja sam opomena.//Onaj na literarnoj, kulturološkoj
koji bez namjere/ stalno opomi-
nje.// Kada me vidiš kako stojim ili, još češće, socijalnoj i
na kiši/ pitaš se jesi li pretoplo svakodnevnoj podlozi, daleko
obučen/ da li se preglasno smi- od buke i čangrizavosti
ješ/ i nije li prevelik svaki zalo-
gaj kruha.// urbanog svijeta. Kad kritički
Tumačeći Mallarméovu preispituje svakodnevicu i
poeziju, Paul de Man zaključu-
je da “poezija ne napušta lako kad spoznaje svijet naklonjen
svoje mimetičke funkcije”. Po- vlastitoj propasti, pjesnikova je
ezija Tugomira Matića pokazu-
je da je to tačno, ali uz neop- zebnja još uvijek metafizičkog
hodan dodatak: poezija svoje karaktera. Lirski subjekt vidi
mimetičke funkcije neprestano
preobražava. To je nužan uvjet duboku naprslinu u suštinskim
da bi ih uopće zadržala. Među- odnosima svijeta i osjeća da s
tim, veliki dio savremene po-
ezije na južnoslavenskim jezi- takvim spoznajama i s takvim
cima kao da je oslonjen jedino stanjem stvari nije prijatno
na mimetičke funkcije i kao da
je suviše doslovno shvatio En- živjeti, ali je historijska drama
zensbergerov stav da je zadatak čovjekova postojanja u samoj
poezije da se “gnjev u svijetu
uveća za jedan gram”. Kako bi srži njegovih strahova.
rekao Charles Simić, “poezija je
mačji koncert pod prozorom sobe u kojoj različitih planova svakodnevice. Ulanča- što je taj dio stvarnosti izazvao u lirskom
se piše zvanična verzija stvarnosti”. Poezija vanjem ovakvih slika, koje se derealiziraju subjektu, a ne kako taj aspekt stvarnosti
je to pogotovo ako se vjeruje da ona može u međusobnom dodiru, pjesnik svakod- neposredno izgleda. U tom se smislu Ma-
direktnim dejstvom promijeniti zvaničnu nevicu i podrazumijeva i preobražava. U tić približio maksimi T. S. Eliota, u kojoj
verziju stvarnosti. (... Vidio sam / kako poput Matićevim pjesmama slike obično nastaju ovaj naglašava da zapravo svaka nadolaze-
zapaljenih šibica/ gore neboderi/ na trgu Pere naslojavanjem stvarnosti. One nikada, pa ća generacija promjene poetskog idioma
Kosorića/ i ljude kako se bacaju s prozora.) ni kada problematiziraju svijet ili nešto u legitimira osavremenjenjem vokabulara
Doživljavajući poeziju kao mogući svi- svijetu, nisu veristička projekcija. Iako se i prividnim izjednačavanjem s običnim
jet, Matić u knjizi Nisam sagradio kuću spo- slike u ovoj poeziji produžavaju, one ne govorom, čime se s jezikom izjednačava
znaje poeziju i kao prostor refleksivnosti teže samoiscrpljenju. Opis nije konačan, i samo postojanje i oni koji postoje.
i stišanosti. U odličnoj pjesmi Volim jasne jer ako bi bio konačan, izašao bi iz kruga U poeziji Tugomira Matića nalazi-
misli samoizolacija je izbor i izvor nadah- pjesničke modernosti, a umjesto slika, mo rezignaciju i pomirenost, vedrinu
nuća. Predstavljajući se u lirskim opisima dobili bismo imena ili imenovanja, što je i ironiju, izraze očaja u času spozna-
elementima stvarnosti, ova poezija pokre- zapravo suprotno osnovnom poetičkom je da četrdeset dugih godina svaki dan
će složen odnos opisa, slika i mišljenja. stavu Matićevih pjesama. Opisujući sva- započinje pokušajem da nahrani dobrog
Matićeve pjesme konstituiraju se kao kodnevicu na otoku: svijet miruje, kopno je vuka u sebi (kao u pjesmi *** U trpezariji),
slike produženog trajanja. Kad čitamo zateglo more, tek poneka brodica, izmaglica i trezveno prepoznavanje smisla govora
pjesme iz knjige Nisam sagradio kuću, i galeb, u oku nepažljiva promatrača ništa jer su riječi, kao svete krave, precijenjene,
vidimo kako na prvi pogled zaokružena se ne događa, a jedino vrijedno hodočašće je što je suprotstavljanje velikonaracijskim
slika dobiva razvojnu logiku i proširenja. hodočašće u sebe sama. Matićeve pjesme pozivima na razum i smisao života. U
Slike u ovoj poeziji uvijek su pomjerene pokazuju ono što je iz stvarnosti postalo dubljem sloju vidimo da je osnovni ton
iza horizonta očekivanja i prepoznavanja, unutarnji dnevnik lirskog subjekta. Opis ove poezije negdje na teško uhvatljivoj
a vrlo često javljaju se ukrštene slike iz nekog dijela stvarnosti jeste, zapravo, ono sredokraći ovih suprotstavljenosti, dakle,
nije ni rezignacija ni pomirenost. Biva-
jući u isti mah i jedno i drugo, subjekt
Tugomir Matić rođen je 1957. u Zagrebu. Veliki dio života proživio je u Sarajevu, gdje je Matićeve poezije, zapravo, u među-
je i počeo objavljivati u književnoj periodici. stanju, u jezički omogućenom i produ-
Objavio je knjige pjesama: Ponoćka u Sarajevu, Između neba i zemlje, Vrijeme šutnje, ženom času refleksije.
Kartolina, Obrati pažnju na detalje. I na kraju treba istaći da je zrelost naj-
Objavio je i knjige proze: Sarajevsko pivo i skandinavske noći, Jazz za zaboravljenog strica. bitnije obilježje intonacije ove poezije. Zre-
Poezija mu je prevođena i objavljivana na viša stranih jezika. lost je neka vrsta mjere poetske osviješte-
Od 1997. godine živi u Račišću na otoku Korčuli. nosti za koju ima malo srodnih primjera
u našoj poeziji. n

STAV 16/4/2021 81