Page 81 - STAV broj 319
P. 81

za barjak/ komad zemlje/ Sla-                                        U ovoj knjizi ima i velikih
          vu/ i čast), dok je u pjesmi
          Izbjeglica u pitanju privatna                                        strasti, i retoričke energije, i
          izbjeglička priča prouzroko-                                         tišine koja umije da sugerira
          vana aktualnim zbivanjima iz
          bliske i prošlosti i sadašnjosti:                                    autentičnu osjećajnost nastalu
          Za tebe ja sam opomena.//Onaj                                        na literarnoj, kulturološkoj
          koji bez namjere/ stalno opomi-
          nje.// Kada me vidiš kako stojim                                     ili, još češće, socijalnoj i
          na kiši/ pitaš se jesi li pretoplo                                   svakodnevnoj podlozi, daleko
          obučen/ da li se preglasno smi-                                      od buke i čangrizavosti
          ješ/ i nije li prevelik svaki zalo-
          gaj kruha.//                                                         urbanog svijeta. Kad kritički
            Tumačeći Mallarméovu                                               preispituje svakodnevicu i
          poeziju, Paul de Man zaključu-
          je da “poezija ne napušta lako                                       kad spoznaje svijet naklonjen
          svoje mimetičke funkcije”. Po-                                       vlastitoj propasti, pjesnikova je
          ezija Tugomira Matića pokazu-
          je da je to tačno, ali uz neop-                                      zebnja još uvijek metafizičkog
          hodan dodatak: poezija svoje                                         karaktera. Lirski subjekt vidi
          mimetičke funkcije neprestano
          preobražava. To je nužan uvjet                                       duboku naprslinu u suštinskim
          da bi ih uopće zadržala. Među-                                       odnosima svijeta i osjeća da s
          tim, veliki dio savremene po-
          ezije na južnoslavenskim jezi-                                       takvim spoznajama i s takvim
          cima kao da je oslonjen jedino                                        stanjem stvari nije prijatno
          na mimetičke funkcije i kao da
          je suviše doslovno shvatio En-                                        živjeti, ali je historijska drama
          zensbergerov stav da je zadatak                                       čovjekova postojanja u samoj
          poezije da se “gnjev u svijetu
          uveća za jedan gram”. Kako bi                                         srži njegovih strahova.
          rekao Charles Simić, “poezija je
          mačji koncert pod prozorom sobe u kojoj   različitih planova svakodnevice. Ulanča-  što je taj dio stvarnosti izazvao u lirskom
          se piše zvanična verzija stvarnosti”. Poezija   vanjem ovakvih slika, koje se derealiziraju   subjektu, a ne kako taj aspekt stvarnosti
          je to pogotovo ako se vjeruje da ona može   u međusobnom dodiru, pjesnik svakod-  neposredno izgleda. U tom se smislu Ma-
          direktnim dejstvom promijeniti zvaničnu   nevicu i podrazumijeva i preobražava. U   tić približio maksimi T. S. Eliota, u kojoj
          verziju stvarnosti. (... Vidio sam / kako poput   Matićevim pjesmama slike obično nastaju   ovaj naglašava da zapravo svaka nadolaze-
          zapaljenih šibica/ gore neboderi/ na trgu Pere   naslojavanjem stvarnosti. One nikada, pa   ća generacija promjene poetskog idioma
          Kosorića/ i ljude kako se bacaju s prozora.)  ni kada problematiziraju svijet ili nešto u   legitimira osavremenjenjem vokabulara
            Doživljavajući poeziju kao mogući svi-  svijetu, nisu veristička projekcija. Iako se   i prividnim izjednačavanjem s običnim
          jet, Matić u knjizi Nisam sagradio kuću spo-  slike u ovoj poeziji produžavaju, one ne   govorom, čime se s jezikom izjednačava
          znaje poeziju i kao prostor refleksivnosti   teže samoiscrpljenju. Opis nije konačan,   i samo postojanje i oni koji postoje.
          i stišanosti. U odličnoj pjesmi Volim jasne   jer ako bi bio konačan, izašao bi iz kruga   U poeziji Tugomira Matića nalazi-
          misli samoizolacija je izbor i izvor nadah-  pjesničke modernosti, a umjesto slika,   mo rezignaciju i pomirenost, vedrinu
          nuća. Predstavljajući se u lirskim opisima   dobili bismo imena ili imenovanja, što je   i ironiju, izraze očaja u času spozna-
          elementima stvarnosti, ova poezija pokre-  zapravo suprotno osnovnom poetičkom   je da četrdeset dugih godina svaki dan
          će složen odnos opisa, slika i mišljenja.   stavu Matićevih pjesama. Opisujući sva-  započinje pokušajem da nahrani dobrog
            Matićeve pjesme konstituiraju se kao   kodnevicu na otoku: svijet miruje, kopno je   vuka u sebi (kao u pjesmi *** U trpezariji),
          slike produženog trajanja. Kad čitamo   zateglo more, tek poneka brodica, izmaglica   i trezveno prepoznavanje smisla govora
          pjesme iz knjige Nisam sagradio kuću,   i galeb, u oku nepažljiva promatrača ništa   jer su riječi, kao svete krave, precijenjene,
          vidimo kako na prvi pogled zaokružena   se ne događa, a jedino vrijedno hodočašće je   što je suprotstavljanje velikonaracijskim
          slika dobiva razvojnu logiku i proširenja.   hodočašće u sebe sama. Matićeve pjesme   pozivima na razum i smisao života. U
          Slike u ovoj poeziji uvijek su pomjerene   pokazuju ono što je iz stvarnosti postalo   dubljem sloju vidimo da je osnovni ton
          iza horizonta očekivanja i prepoznavanja,   unutarnji dnevnik lirskog subjekta. Opis   ove poezije negdje na teško uhvatljivoj
          a vrlo često javljaju se ukrštene slike iz   nekog dijela stvarnosti jeste, zapravo, ono   sredokraći ovih suprotstavljenosti, dakle,
                                                                               nije ni rezignacija ni pomirenost. Biva-
                                                                               jući u isti mah i jedno i drugo, subjekt
           Tugomir Matić rođen je 1957. u Zagrebu. Veliki dio života proživio je u Sarajevu, gdje   je Matićeve poezije, zapravo, u među-
           je i počeo objavljivati u književnoj periodici.                     stanju, u jezički omogućenom i produ-
           Objavio je knjige pjesama: Ponoćka u Sarajevu, Između neba i zemlje, Vrijeme šutnje,   ženom času refleksije.
           Kartolina, Obrati pažnju na detalje.                                   I na kraju treba istaći da je zrelost naj-
           Objavio je i knjige proze: Sarajevsko pivo i skandinavske noći, Jazz za zaboravljenog strica.  bitnije obilježje intonacije ove poezije. Zre-
           Poezija mu je prevođena i objavljivana na viša stranih jezika.      lost je neka vrsta mjere poetske osviješte-
           Od 1997. godine živi u Račišću na otoku Korčuli.                    nosti za koju ima malo srodnih primjera
                                                                               u našoj poeziji.               n


                                                                                                    STAV 16/4/2021 81
   76   77   78   79   80   81   82   83   84