Page 37 - STAV broj 193

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE

Svako nađe način da plati zekat

KAKO PREŽIVJETI
KAD TI UKRADU

Piše:

INVALIDNINUSadikIBRAHIMOVIĆ
M. se tog dana pojavio pred mojim vratima kasno popodne: blijed,
iznuren, ispaćenog lica i zgaslog pogleda. Avet. Jedva je stajao
na nogama, pa sam priskočio, obgrlio ga, uveo u kuću, a on je,
nakon što sam ga pažljivo posjeo za kuhinjski sto, na jedvite jade
prošaputao: “Umirem od gladi. Pomozi”

Komšija M. sjedi za kuhinjskim eto, jeo je. Sugeriram mu da idemo do – Tačno! Nadavat’ im se ne može! Samo
stolom u mojoj kući i halaplji- ljekara, ali odbija. Ne insistiram, dobro traže, traže, traže – reče drugi.
vo jede, guta zapravo. Da ga ga poznajem. Kad nešto neće – neće. I
ne povrijedim, nesmotrenim obrnuto. – Džamiju smo izgradili! Plaćamo
pogledom ili gestom, pravim se da to ne struju, vodu, grijanje, a sad još i ovo! Šta
primjećujem, okrećem mu leđa, pa prč- – Do nove invalidnine, dok ne pre- je sljedeće? Šta li će smisliti – reče treći.
kam nešto po kuhinjskim elementima, vladaš krizu u kojoj jesi, ovdje ćeš jesti,
perem već oprane tanjure i escajg. I tu- piti i sve drugo šta ti treba, a ti najbolje – Čekajte, ljudi! Ovo veze s mozgom
žan sam, pretužan. znaš šta ti sve treba. Imat ćeš to. I ni slu- nema! Pa, ovo je grad, zaboga! Otkud nama
čajno ne odbijaj ovaj prijedlog, uvrijedit njive i krave?! Znaju li oni to?!
M. se tog dana pojavio pred mojim ćeš me – rekoh.
vratima kasno popodne: blijed, iznuren, – Znaju, ali ih ne zanima – reče peti.
ispaćenog lica i zgaslog pogleda. Avet. Jed- – U redu. Hvala ti – prošaputa izne- – Ljudi, ja moram platiti porez – reče
va je stajao na nogama, pa sam priskočio, nađujuće pomirljivo. šesti.
obgrlio ga, uveo u kuću, a on je, nakon što – Šta – graknuše svi.
sam ga pažljivo posjeo za kuhinjski sto, Tog je dana bio petak, džuma, a i ja u – Priznajem – nastavi šesti – moja
na jedvite jade prošaputao: “Umirem od džamiji, skrajnut u ćošku, oborene glave je žena na balkonu u saksijama posija-
gladi. Pomozi.” i zagledan u floralne motive na tepihu. U la i uzgojila mrkvu, peršun i drugo za-
prigodnom obraćanju prisutnima koje se činsko bilje! Za peršun i začinsko bilje
Kasnije, dok pijemo kahvu, a on izgle- hutbom zove, a nakon neobavezujuće i ne znam, nisam siguran, morao bih to
da mrvicu bolje, priča mi da je izgubio bajkovite srednjovjekovne priče o neko- provjeriti, ali mrkve, brat bratu, ima si-
invalidninu, skroman i jedini prihod, ili me ili nečemu, što je, valjda, imalo za cilj gurno dvije kile!
mu ju je, veli, neko ukrao, nije baš sigu- relaksirati i psihološki pripremiti džema- Svi spontano prasnuše u smijeh, mr-
ran, pa kad je od ionako skromnih zaliha tlije za udar koji slijedi, mlađahni imam, godna lica umah se ozariše, baš kao što tre-
hrane pojeo sve što se moglo pojesti, pre- najprije oprezno i okolišajući, a potom ba, kao što priliči lijepom mubareć petku,
ostala mu je samo kila šećera u kocki, i to sasvim otvoreno, obavještava prisutne, a danu radosti i veselja, pa se i ja nasmijah,
je, veli, jeo posljednja tri dana. Šokiran i i one koji nisu tu, da su u obavezi plaćati a zatim polahko, nogu pred nogu, ka kući
u nevjerici, bez riječi gledam u njegovo porez, zekat, na poljoprivredne proizvode. ili nečemu što se kućom zove.
ispaćeno, obamrlo lice. A hodže? Šta je s njima? Ništa, ne bih
Čuo sam samo to, a dalje ga nisam ih “kupao”, neka čine ono što misle da
M. je demobilizirani pripadnik Ar- slušao, nisam mogao, naprosto sam se trebaju činiti, a ja ću ovako: nastavit ću
mije RBiH i “demobilizirani” zatočenik isključio. biti u hizmetu mojoj ostarjeloj majci, po-
koncentracijskog logora Batković. Živi magat ću od gladi obamrlog komšiju M.,
sam u skromnoj, neuvjetnoj kućici, na- Poslije džume, u džamijskom haremu hranit ću pse, mačke, ptice, ježa koji već
rušenog je zdravlja i budući da je, izme- žamor, nimalo prijatan i prepun nezado- godinama obitava u mojoj avliji, a pritom
đu ostalog, šećeraš, u šećer ne bi smio ni voljstva koje se može gotovo pa opipati. zauzvrat neću tražiti ništa, ama baš ništa.
pogledati, a kamoli jesti ga tri dana. A, Dok prolazim, čujem: Eto, ja tako, drugi kako hoće. n

– Ovo je prevršilo svaku mjeru – reče
prvi.

STAV 15/11/2018 37