Page 63 - STAV broj 312
P. 63

Tri godine sam se čistio od duhana. Za tri
          godine sam pojeo 100 kg meda. Svako ju-
          tro uzimao sam po nekoliko kašika meda
          da me očisti od nikotina. Na kraju trogo-
          dišnjeg tretmana iskašljavao sam nešto što
          je bilo slično zagorjeloj kori hljeba ili pite.
          Budući da sam imao bolove u plućima,
          onda mi je jedan doktor rekao da mjesec
          dana uzimam med i hren. Izmiješani med
          i hren trebalo je da odstoji heftu dana i da
          se poslije jede. Više me nikad nisu zabo-
          ljela pluća niti bilo šta drugo. Od tada ne
          znam ni za kakvu bol.”
            Hadžijino pamćenje seže i do Drugog
          svjetskog rata. Kaže da je dobro upamtio
          kad su njemački bombarderi, u narodu
          poznati kao štuke, prelijetali Brezu i bom-
          be istresali na Sarajevo. Poslije rata bilo je
          vrlo teško za ishranu. Iz Sarajeva su dolazili
          ljudi po hranu u brezanski i visočki kraj.
          Bilo je dosta domaćina koji su siromašnim
          ljudima iz Sarajeva besplatno davali hra-
          nu. Ljudska solidarnost bila je na visini.
          NISAM NIKAD VOLIO PREVIŠE GRABITI
            Za hadžiju kažu da je uvijek imao do-
          bre odnose s rodbinom, komšijama, sugra-
          đanima. Njegova energija u komunikaciji
          s ljudima prelazila je u sinergiju. “Nikad
          se nisam svađao. Imam dobrih prijatelja,
          a vjerovatno imam i neprijatelja. Kao i
          svi mi. Hvala Bogu, podučio sam i moje
          nasljednike da pošteno rade i zarađuju.
          Hvala Bogu, poslušali su me, jer mene i
          moju braću je otac tako odgojio. Nisam
          nikad volio previše grabiti. Kaže se da je
          rad ibadet. Radi onoliko koliko ti treba.
          Koliko mi je od Boga propisano, toliko ću
          i imati. Ni više, ni manje.”
            Na kraju smo željeli čuti njegovu riječ
          o mladima s kratkim podsjećanjem kako
          su živjeli mladi u vrijeme kad je on imao
          dvadesetak godina.
            “U moje vrijeme u Brezi i okolini omla-
          dina se najviše sastajala sjeseni, kad su bili
          komušači kukuruza, branje voća i povrća,
          pečenje pekmeza i bestilja. Sijela bi se pravila
          na guvnima. Guvna su osvjetljavali fenjeri.
          Komili su se kukuruzi. Bili su i svirači na
          harmonici i tamburi. Imali smo i teferiče.
          U vrijeme kad sam ja bio mlad bolje se ži-
          vjelo. Harmonija je bila bolja, više su se po-
          štivali stariji. Mladi su više vjerovali u Boga.
          Mojim nasljednicima govorim da se drže
          vjere i sabura. Ako taj princip budu imali
          u životu, dobro će proći. Ja mogu shvatiti
          mnoge mlade kad svoje neulaženje u brač-
          nu zajednicu pravdaju lošom ekonomskom
          situacijom. Nemaju posla, korona je. Me-
          đutim, mogu ih shvatiti, ali ne i odobriti
          takvo ponašanje. Poručio bih im da, kad se
          žene, ne gledaju ljepotu niti bogatstvo ko-
          liko treba da gledaju poštenje i vjeru. Ako
          imaju vjeru, uz Allahovu pomoć, imat će i
          uvjete za život. Imat će nafaku od Boga.”  n


                                                                                                    STAV 26/2/2021 63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68