Page 62 - STAV broj 312

DRUŠTVO

Hadžija Mamela iz Breze

KUĆA,
Piše: Bajro PERVA

rije petnaestak godina, na putu u
sveta mjesta Meku i Medinu, upo-
znao sam hadžiju Asifa Mamelu iz DŽAMIJA,
PBreze. Naše putovanje autobusom
i obavljanje hadžskih dužnosti trajalo je
oko mjesec dana. Bilo je to nezaboravno
putovanje kroz zemlje Balkana, Tursku,
Siriju, Jordan, Saudijsku Arabiju. Imali
smo dovoljno vremena da se svi putnici
u autobusu dobro upoznaju. Jer, dobro BAŠČA
je poznato narodno kazivanje da se ljudi
najbolje upoznaju na dužim, zajedničkim
putovanjima.
Helem, hadžija Mamela sa svima je
nama u autobusu uspostavio lijepu ko- Njegovo je geslo: “Ako čovjek ne vjeruje u sebe i svoje
nekciju. Bio je komunikativan, odmjeren,
umjeren. Nije imao praznog i suvišnog go- mogućnosti, šta se onda ima nadati od dragog Boga ili
vora. Iako mu je to bilo prvo putovanje na
jedan ovako dalek put, Mamela se maksi- drugih ljudi?!” Hadžija ima ustaljenu dinamiku života. Kuća,
malno spremio. Ponio je punu torbu supa džamija, bašča. Nema letargije, kukumakanja, ružnih misli.
koje je, kad god bi mu se ukazala prilika za
to, kuhao i dijelio s nama, svojim saputni- S pažnjom sam poslušao njegovo sjećanje na djetinjstvo,
cima. Tada nam je govorio koliko je supa
važna za čovjekovu ishranu. S mnogima mladost, obrazovanje, radni staž, odlazak u penziju.
od nas viđao se i poslije hadža, a posebno
s onima iz brezanskog i visočkog kraja.
Nedavno sam pio kahvu s hadžijom i ŽIVOT BEZ TABLETA I DRUGIH LIJEKOVA majka potkuhavala navečer, a ujutro bi ga
uz gutljaje crnog napitka želio sam sazna- Rođen sam 16. novembra 1935. godi- ispekla. Somun se pravio od domaćeg ječ-
ti još neke detalje iz njegovog 86 godina ne u Brezi. Osnovnu školu završio sam menog i pšeničnog brašna. Za ručak smo
dugog života. Iako je u devetoj deceniji u Brezi, gimnaziju započeo u Visokom i imali kalju s mesom, pite krompirušu, sir-
života, zdravlje ga odlično služi. Korona ga nastavio u Brezi. Bio sam prva generacija nicu ili burek. Istina, burek bi se savijao u
je zaobišla. Dobro čuje, vidi, pamti. Vozi i gimnazijalaca u Brezi. Poslije sam završio svečanijim prilikama. Jelo se iz tepsije, a
auto. Udovac je 30 godina, a nikada nije ni i trgovačku školu u Mostaru, a Ekonomski na sredini bakrene tepsije majka bi izva-
pomislio da se ponovo oženi. Neizmjerno fakultet u Varaždinu. Zaposlio sam se u tr- dila zvrk pite i postavljala bakrenu ćasu s
je volio svoju suprugu Fatimu. govačkom preduzeću “Udarnik”, u kojem kiselim mlijekom koje smo svi kusali, i to
Na moje pitanje plaši li se korone, kazao sam proveo čitav radni vijek od 41 godi- drvenim kašikama. Za večeru se spremalo
je: “S koronom nemam problema. Pridrža- nu i 2 mjeseca. Živim sa sinom, dvojicom nešto lagahnije jelo. Majka bi nam skuhaj va-
vam se propisanih epidemioloških mjera unuka i dvojicom praunuka. Supruga mi renike i pripremi voća da lakše spavamo. Za
i kod kuće, i u džamiji, i napolju. Za sada je umrla 1991, a kćerka 2012. godine. Sa- ramazan smo imali kalorijski pojačanu hranu.
je dobro. Imam i svoj privatni ambijent u buram u životu. I kad mi bude teško, osla- Imali smo i hošaf, kompot od suhih šljiva i
kojem uživam. Kad nisam u kući, odem njam se na Allaha. Mislim da nema pravog krušaka repnjače i mednice. Imali smo svoje
na imanje van kuće. Hvala dragom Alla- života bez sabura i vjere u Allaha. Eto, ne hošefanu obloženu glinom s pet-šest ljesa na
hu na zdravstvenom daru. Da bi taj Božiji pijem nikakve tablete. Ne pamtim da sam koje su stavljane šljive i iskrižane kruške, a
dar bio učinkovit, treba čovjek učiniti ono ih ikada pio. I ishrana igra važnu ulogu u ispod njih se ložila vatra.”
što je do njega. Moje je geslo: ‘Ako čovjek zdravlju. Sistem ishrane bio je drukčiji u Hadžija pamti i onaj isječak iz mlado-
ne vjeruje u sebe i svoje mogućnosti, šta vrijeme kad sam bio dijete i omladinac. sti kad je pušio cigarete.
se onda imaš nadati od dragog Boga ili Imali smo četiri krave, dva vola, dva ko- “Kad sam počeo pušiti, pušile su se
drugih ljudi?!” nja, veliko imanje. Sijali smo žito i u ri- cigarete Sutjeska, sa Savom Kovačevićem
Hadžija ima ustaljenu dinamiku života. ječnoj vodenici mljeli brašno. Imali smo na omotu, Kosmaj, Ibar i Drava. Drava je
Kuća, džamija, bašča. Nema letargije, ku- svoje meso, mliječne proizvode, voće i po- bila najlošija cigareta. U gimnaziji smo
kumakanja, ružnih misli. S pažnjom sam vrće. Sjećam se, za doručak bi mati pravi- imali kolektivno pušenje. U zidu u WC-u
poslušao njegovo sjećanje na djetinjstvo, la omak, to je rastopljeni kajmak, domaće izvalili smo jednu ciglu i u toj rupi držali
mladost, obrazovanje, radni staž, odlazak maslo i narendani sir. Nešto kao sarajevska kutiju cigareta od 100 komada. Nasreću,
u penziju. topa. Umakali bismo sa somunom koji bi ja sam 23. septembra 1963. prestao pušiti.

62 26/2/2021 STAV