Page 57 - STAV broj 312
P. 57

KRIVO SRASTANJE



                                             Borhanje s nefsom

                                            KAD ČOVJEK




                                            “PORAVNA” SVE U SEBI




                                             – Jesi li svjestan da si me uvrijedio? – Tebe nisam, ali tvoj je nefs
                                             povrijeđen i jako je ljut, toliko ljut da bi me rado ščepao za vrat i
                                             zadavio k’o pile. Je li tako?

                          Piše:
                          Sadik IBRAHIMOVIĆ










            – Konačno sam poravnao sve u sebi.   – Naravno, ako su dobronamjerni, a   – Put je traganje za izlazom, slobo-
          Nema više egzistencijalnih strahova,   one lažne odmah prepoznajem i bacam   dom; “šanac” – samoća, izopćenost; bo-
          zebnje od neizvjesne sutrašnjice, brige   ih u vodu.                 bice i korijenje – egzistencijalna tjeskoba;
          za ovo ili ono, jer – a teško je to drugima   – Vidiš, meni ne prijaju ni pravi ni   ljute rane – porodična tragedija, dok Sa-
          objasniti, dok tebi, eto, mogu, možeš me   lažni, štaviše, osipam se od komplime-  rajevo simbolizira slobodu, oslobođenje
          razumjeti – zaista, ali zaista bit će ono   nata, bilo kakvih.       od svekolikih tegoba i tjeskoba i, najvaž-
          što mora biti, bit će onako kako je dragi   – Kako to? Zbog čega?    nije, oslobođenje sebe od sebe, a to i jeste
          Bog odredio – reče mi izvjesni poznanik.  – Da bi me shvatio, fali ti petnaest   suština svega.
            – To je dobro.                  godina.                               – Gdje sam ja na tom putu?
            – Ništa više od toga ne možeš mi reći?   – Kakvih sad petnaest godina?!  – Umorio si se i vratio nazad, prena-
          Ili ne želiš?                        – Onoliko koliko sam stariji i isku-  porno ti je bilo.
            – A šta bih više i mogao reći? Eto, sve   sniji od tebe. Recimo, ti i ja krenuli smo   – I ti to znaš?
          si rekao. Samo rijetkima uspijeva ući u   istodobno pješke od Tuzle ka Sarajevu.   – I vidim i osjećam.
          stanje pomirenosti, pomirenosti, prije   Ja stariji, snažniji, brži, stigao sam do   – Jesi li svjestan da si me uvrijedio?
          svega, sa samim sobom, a ko se izmiri sa   Semizovca, a ti, slabašan, spor, tek do   – Tebe nisam, ali tvoj je nefs povrije-
          sobom, eto mu izmirenja sa zemljom, ne-  Živinica. Dakle, sve ono što sam vidio,   đen i jako je ljut, toliko ljut da bi me rado
          besima... Lijepo stanje, lijepo.  doživio i osjetio od Živinica do Semi-  ščepao za vrat i zadavio k’o pile. Je li tako?
            – A ti?                         zovca ti nisi, nepoznato ti je, ne znaš   – Jeste, priznajem... Nefs još nisam
            – Šta ja?                       šta te sve na tom putu čeka, a ni ja ni-  uspio uništiti. Sad shvatam zašto si rekao
            – Kako si došao do takvog stanja? I   sam stigao do Sarajeva, do željenog ci-  da mi fali još petnaest godina...
          jesi li uopće?                    lja. Zato i kažem da sam se “ušančio” u   – Ni ovo što ću sad reći neće ti prijati,
            – S teškom mukom. Dugo mi je trebalo   tom imaginarnom Semizovcu, potpuno   ali moram: nefs se može kultivirati, pri-
          da se “ušančim” i, na koncu, umoran, pre-  iscrpljen, gladan, žedan, izranjavanih,   pitomiti, čak i islamizirati, mada takvo
          umoran, uspio sam nekako stići do cilja.  krvavih stopala uslijed preteškog puta...   šta malo kome uspijeva, ali nije moguće
            – Nikad mi o tome nisi pričao.  Dugo sam se zadržao u tom “šancu”,   uništiti ga. S nefsom se, ovakvim ili ona-
            – Nisam ni mogao. Bio si premlad,   jeo razne bobice i korijenje, vidao lju-  kvim, živi i umire.
          ne bi me mogao razumjeti. A, osim toga,   te rane ljekovitim travama, a kad sam   – Srušio si sve u meni.
          o tome se ne priča, čak ni ovaj i ovakav   napokon prikupio snagu, koliku-toli-  – Znam, ali, a i ti to dobro znaš, tu troš-
          razgovor ne bismo trebali voditi.  ku, kad sam osjetio da mogu nastavi-  nu, ruševnu kuću u tebi i trebalo je srušiti.
            – Zašto?                        ti putovanje, šepajući, trpeći nesnosne   – U teškoj sam dvojbi. Ne znam da li
            – Klizav je to teren, pa je bolje da se   bolove, glad, žeđ, uspio sam, uz Božiju   da ti se zahvalim ili izredam sve po spisku.
          sklonimo s njega.                 pomoć, ugledati Sarajevo. Umor je ne-  – Od volje ti.
            – Da, shvatam, govoriš o samodo-  stao, rane zacijelile i ušao sam u stanje   – Hm... Ipak, hvala, premda, kako
          padljivosti, ali u mom slučaju je nema,   pomirenosti.               stvari stoje, od poravnanja u meni nema
          nestala je.                          – Metafore, metafore... Sve ovo tre-  ništa, tek puka iluzija...
            – Siguran si?                   bam razumijevati na takav način, zar ne?  – Bit će, akobogda, bit će.
            – Da.                              – Tako je.                         – Odoh sad!
            – Prijaju li ti komplimenti?       – Šta je šta?                      – Hajde, hajde!             n


                                                                                                    STAV 26/2/2021 57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62