Page 61 - STAV broj 312

prolazi kroz različite medije: vodu, sta- al-Haytham utvrđuje da svjetlost putu-
klo, papir, dim. Dok to čini, počinje se je u ravnim linijama, što je razumijeva-
igrati s prelamanjem svjetla na sastavne nje koje je osnova za bilo koji viši studij
boje. Iako će mu zapažanja biti prilično svjetla, ali sve do Ibn al-Haythama ovo
različita od kasnijeg modernog shvata- nikada nije dokazano. U njegovom djelu
nja prelamanja svjetlosti, on ipak počinje Knjiga optike piše: “Neka eksperimenta-
postavljati prava pitanja. Uzima svoja ot- tor uzme kruto tijelo, napravi malu rupu
krića iz laboratorija i počinje promatrati u njemu, a zatim ga drži nasuprot suncu.
boje neba i zapadni horizont u sumrak i On će naći da svjetlost prolazi kroz rupu,
zoru. Provodi godine razmišljajući o me- krećući se duž ravne linije. Ako testira
đusobnom djelovanju svjetla i sjene, po- svjetlost dok se proteže kroz prostor, vi-
našanju ogledala i utjecaju zakrivljenih djet će da je savršeno ravna. Stoga je iz
ogledala na igru svjetlosti. Razmišlja o svega ovoga jasno da se sunčeva svjetlost
pomračenju Sunca i Mjeseca, pokušava- prostire samo duž ravnih linija.”
jući pomiriti ovaj fenomen od kojeg se Stalno se i iznova pita zašto sunce i
dugo strahovalo s ptolomejskim pogle- mjesec izgledaju toliko puta veći nisko na
dom na kruženje Sunca i zvijezda oko horizontu nego kada su visoko na nebu
Zemlje. To se ne uklapa, ali on još ne i nudi ispravno objašnjenje. Opsjednut
može shvatiti zašto. Baš kao što se njego- je matematičkim implikacijama sfernih
vo otkriće svjetlosti kao izvora energije paraboličnih ogledala, a ta pitanja od-
neovisnog od očne jabučice suprotstav- vode ga do čitavih novih područja ma-
lja Ptolomeju, on se povjerava drugima tematičkih izračuna. Počinje shvatati
da Ptolomejevo shvatanje nebesa treba uvećavajuću moć sočiva, što predstavlja
ozbiljno preispitati. Upozoren je da je na ključno otkriće koje će kasnije pomoći
granici intelektualne hereze.” Galileju, Koperniku i Leeuwenhoeku opsjednutog matematikom i svjetlom
Nadalje, sama priroda jabučice ljud- da pronađu zvijezde i da pronađu mi- – Alberta Einsteina u Zürichu. “S obzi-
skog oka fascinirala ga je do krajnjih gra- krobe. Također, Ibn al-Haythamovi ra- rom na vrijeme nastanka njegovih dje-
nica, pa su u nauci i danas poznata njego- dovi otvorit će put i za rani oblik infini- la i ograničenja njegovog vremena, Ibn
va proučavanja oka seciranjem, kroz koja tezimalnog računa. Ovaj rad bio je vrlo al-Haytham se mora smatrati jednakim
je pokušavao shvatiti kako svjetlo ulazi utjecajan, pa će oblikovati matematiku Einsteinu, iako su njegova djela u veli-
u rožnjaču i šta se dešava između leće i kroz historiju sve do daleke Indije. U koj mjeri izgubljena za historiju. Svjetlo
stražnjeg dijela očne jabučice. Na osnovu jednom od njegovih najvećih i najodvaž- Ibn al-Haythamovog života polahko se
ovoga dao je detaljno objašnjenje o tome nijih trijumfa Ibn al-Haytham zaključuje gasi 1040. godine u Kairu. Oko 75 mu
kako očne jabučice funkcioniraju, na što da čudesno doba sumraka, nešto što se je godina i, pogoršanog vida i zdravlja,
će se kasniji naučnici naslanjati kako bi slučajnom posmatraču čini čarobnim i ovaj istraživač svjetlosti odavno zna da
razvili moderno objašnjenje ljudskog vida. uzima ga zdravo za gotovo, ima razli- će se sljedeće svjetlo koje ugleda biti u
Nadahnut jabučicom ljudskog oka, poči- čita matematička i fizička objašnjenja. duhovnom svijetu. To će biti nekoliko
nje graditi ono što će kasnije biti poznato On izračunava da se sumrak pojavlju- stoljeća prije nego što će njegovi sadr-
kao “camera obscura”. Pet stotina godi- je samo kada je sunce 19 stepeni ispod žajni spisi biti prevedeni na latinski
na prije Leonarda da Vincija on zadire horizonta. Koristeći tu činjenicu, bliže jezik, prvo oko 1270. godine, a štampa-
u ono što će se kasnije pripisivati ovom određuje dubinu atmosfere, što neće biti ni od strane Friedricha Risnera 1572.
velikanu Italije, te Kepleru i Descartesu, potvrđeno sve do 20. stoljeća, vremena godine; Ibn al-Haytham će biti poznat
a zapravo će oni, kao i brojni renesansni svemirskih putovanja. Evropljanima kao Alhazen. Jedno će ga
i postrenesansni mislioci, ustvari samo Michael Hamilton Morgan u svojoj vrijeme smatrati velikanom, a potom,
replicirati ili graditi na onome što su ve- knjizi tvrdi da mnoga od njegovih pita- u vrijeme renesanse, zasjenit će ga oni
liki muslimanski naučnici davno utvrdi- nja neće biti odgovorena gotovo hilja- koji su ponavljali ili falsificirali njegov
li. Koristeći svoju “cameru obscuru”, Ibn du godina, sve do pojave drugog genija rad.” n

STAV 26/2/2021 61