Page 80 - STAV broj 312

FELJTON

Kraljevstvo pustinjsko (2)

MEDINSKA ČEŽNJA

U izdanju “Dobre knjige” iz Sarajeva publicirana je protekle sedmice knjiga Moja Džedda, moja Arabija
Amine Isović-Bukvić. Riječ je o žanrovski fluidnoj knjizi koja se kreće od putopisa i reportaže, preko
dnevničkih bilješki pa sve do epistolarne književnosti i mikroeseja. No svi ovi žanrovi i modeli pisanja

tek su u službi dočaravanja Džedde, saudijske svakodnevice, ali i vlastitog, unutar sebe prevaljenog
putovanja u kojem je cijelo stoljeće sažeto u tri i po godine, koliko je autorica boravila u Džeddi.
Isović-Bukvić umije pričati priču, dočarati atmosferu i neočekivano hrabro zaroniti bezdanima vlastitog
bića iznoseći pred čitaoca – dodatno ga time obavezujući – svoju i intimu svoje porodice. Kao što je
Borges izražavao vjeru u Boga uprkos teolozima, tako ostaje i nada da društveni položaji autorice i
njenog muža neće predstavljati pretežak uteg ovom rukopisu te da će on pronaći put do smjernih
čitalaca uprkos bitnosti njegovih protagonista u savremenom bosanskohercegovačkom društvenom
kontekstu. U ovom i narednim brojevima Stava donosimo dijelove ove nevjerovatne knjige.

Priredio: Hamza RIDŽAL

a put smo krenuli prvog dana smiraja Muhammeda, a. s. U ušima mi je mira, bez one trke s vremenom koja je
vikenda, uoči ramazana. Sve odzvanjala pjesma dobrodošlice kojom su jako svojstvena Mekki. Razlog tome jest
vrijeme putovanja od Džedde Medinelije dočekale voljenog Poslanika: u činjenici da se u Mekki tokom hadža
Ndo Medine oživljavala sam u i umre obavljaju vjerske dužnosti, a u
glavi slike prvih muslimana iz vremena Ti, koji si od Allaha cijelom svijetu Medini nema nikakvih obaveza osim po-
Hidžre. Posmatrajući pustinju, koja nas poslan, sjete mezaru Božijeg Poslanika. Vjernik
je okruživala sa svih strana, vratila sam došao si da ruzmarinom namirišeš ovaj je u Mekki sve vrijeme u nekom moli-
se četrnaest stoljeća unazad. Sve ono što grad. tvenom programu i obavezama koje po-
sam čitala ili čula bilo je ništavno pre- Došao si da ljubav bratska iz zlobe nas kušava da stigne, a i da što više vremena
ma prizoru nepregledne pustinje s raz- izvede, provede u molitvi, što bliže Bejtullahu.
bacanim pješčanim brdima, kamilama ruke ti se pozlatile Ahmede, Muhammede. U Medini smo prolazili ulicama pored
što su poput pustinjskih lađa usporenim vozača koji su smireno vozili automobi-
korakom kretale po vrelom pijesku dok Kao što nas je i na ulazu u Mekku le s osmijehom na licu, bez nervoznog
je na užarenom nebu sunce pržilo svaki dočekao natpis: “Samo muslimani”, ne- trubljenja na svakom koraku. Čak su i
njihov korak. koliko kilometara prije ulaska u Medi- zgrade, niske i bijele, bile različite u od-
Kako su se ljudi prije toliko stoljeća nu postavljena je identična velika tabla: nosu na arhitekturu Mekke. U surovim
snalazili u prostranstvima pustinje? Da “Samo muslimani”. U blizini mjesta gdje uvjetima pustinjskog svijeta Medina je
li su koristili kompas ili su imali znanje se nemuslimani odvajaju od muslimana pitom grad, u kojem su ljudi i danas ve-
koje se prenosilo s koljena na koljeno?, nalazi se punkt gdje se obavezno mora sta- oma srdačni, uvijek spremni pomoći i
razmišljala sam pokušavajući se sjetiti ti radi provjere dokumenata. “Za razliku biti na usluzi, baš kao što su bili i njiho-
onoga što sam znala o Hidžri. Nepomič- od Mekke, u Medini nemuslimani mogu vi preci koji su s oduševljenjem dočeka-
no sam gledala u cestu ispred sebe. Mo- boraviti na dva mjesta, i to na aerodromu li Muhammeda, a. s., i njegove ashabe.
derni autoput pružao se u nepreglednu i u hotelu ‘Sheraton’”, pročitala sam na- Dok smo tražili hotel, na usluzi nam
daljini. Koliko je vremena i napora tre- glas zabilješke koje sam pripremila prije se našao čovjek kojeg smo sreli tada i ni-
balo Muhammedu, a. s., i prvim musli- puta. “Doduše, Mekka nema aerodrom, kada više, ali koji je, ostavivši svoj po-
manima da pređu put dug četiri stotine s obzirom na blizinu Džedde i njezina sao, prešao s nama gotovo pola Medine
kilometara. tri velika aerodroma”, rekao je Amer. i doveo nas do našeg hotela “Dala Taj-
Nakon četiri sata provedena na putu, jiba”. Osmijeh na njegovu licu odavao
MEDINA ušli smo u grad u kojem nas je dočekala je zadovoljstvo što može pomoći. Prvo
Približavali smo se svetom medin- tišina neobična za arapsko podneblje i nas je odveo do garaže da parkiramo au-
skom gradu, mjestu utočišta i konačnog temperament. Kao da smo zalutali u oazu tomobil, a zatim i do recepcije hotela,

80 26/2/2021 STAV