Page 75 - STAV broj 312

APOKRIFNI FRAZARIJ

Sve je tako uvrnuto

MAŠTAKOOTOMMISLIO

Ma šta ko o tom mislio... – reče Maštakootommislio, a onda nastavi
poluglasno, jedva razumljivo – izgleda da je danas hamletovski
dan. Ima takvih dana. Uvod su bili oni u magli, potom slutnja duha,
onda utopljenica te grobljanski glumac. Ostaje samo predstava u
Piše: predstavi, poznata mišolovka i dvoboj s otrovanim mačem i pićem.
Irfan HOROZOVIĆ

tajali su kao neki nenaoružani – Šta? Sašaptavanje dvojice za susjednim
stražari u magli na kuli kraljev- – To što si rekao. stolom nije prestajalo.
skog zamka. Poznati prizor. – A ono? Ima li nastavak? – Znaš li kako se zove?
S– Ko to ide? – Koje? – Ko?
– Kako misliš? – Poštar, žena, uvrnutost... – Maštakootommislio.
– Neko ide. – Zar sam o tom govorio? –.Nemam pojma. Niko ga drukčije
– Pitaj njega. Ne mene. – Ni o čemu drugom. i ne zove.
– Nije važno. Znam ko je. Izgledalo je da se Maštakootommislio – Baš me zanima...
– Ko? toga više ne sjeća. Otvorio je novine koje – Znaš ko zna?! Poštar, policajac,
– Maštakootommislio. su bile na stolu i počeo ih prelistavati. Gle- poreznik...
– Dug će biti dan i još duža noć. dao je samo naslove i fotografije. Kad je –.Tako je. Ali ja ne znam.
Ušao je nekako zgrbljeno, tegobno, stigao do crne hronike, zaustavi se. Pro- – Jadan ti.
kao da nosi golemo breme. Kao da onaj čitao je vijest o utopljenici, a onda pono- – Ma šta ko o tom mislio... – reče Ma-
duh ide za mnom –mislio je. Duhovi, kakve vo, riječ po riječ. Nije mogao vjerovati. štakootommislio, a onda nastavi polugla-
glupe priče, ali ipak ih se bojimo. I priče su Pronađena je u bijeloj spavaćici na kojoj sno, jedva razumljivo – izgleda da je da-
neka vrsta pandemijskog trnja. je bilo oslikano poljsko cvijeće. Objavlje- nas hamletovski dan. Ima takvih dana.
Stiže džezva, stiže fildžan, stiže i ni su samo inicijali. Kao lopoč, pomisli. Uvod su bili oni u magli, potom slutnja
bokalić. I tad vidje da se magla napolju po- duha, onda utopljenica te grobljanski glu-
– Ma šta ko o tom mislio, uvrnutije sve izgubila. mac. Ostaje samo predstava u predstavi,
jutro od ovog ne pamtim! Nema više duhova. Osim činjenice da poznata mišolovka i dvoboj s otrovanim
– Nešto se dogodilo? su i ljudi duhovi. mačem i pićem.
– Ne znam ni sam, sve je tako uvrnuto... Neki čovjek prođe kao priviđenje – Šta misliš koji mu je ovo put? – sa-
– Valjda nešto znaš? ispred velikog staklenog prozora. Nosio šaptavahu se dvojica za susjednim stolom.
– Možda. A možda je to samo pričin. je nešto kao vreću. Ili ruksak. Očigledno, – Ne znam. Nisam brojao. Znam da
– Kao i razgovor s tobom. malo je stvari bilo unutra. je zadnji put bilo 47.
– Sve je to pogrešno. Šta ima meni Nekoliko trenutaka kasnije vratio se. – Zanimljiv broj.
poštar govoriti o onoj ženi! I šta je tu I pokazao mu svoje lice. Tužno, ali neka- Sašaptači sa susjednog stola najednom
tajnovito?! ko smješljivo. Gurnuo je ruku u vreću se počeše mačevati noževima. Bilo je to
– Koja sad žena? i napipao u njoj nešto. Izgledalo je kao neobično. Kao neki njihov uvod u jelo
– Ne znaš je, iz druge je kuće. glava. Glava davno preminulog zabav- koje im je upravo pristiglo. A obroci su
– To je izgleda detektivski slučaj. ljača. A onda je izvadio. Bila je to glava izgledali primamljivo. I mirisali su tako.
– I ja sam to pomislio. kupusa. Nije se iznenadio. Držao ju je u Njemu se to učini previše.
Maštakootommislio zagleda se u čo- ruci zamišljeno. Kao neki znak u panto- Zato se Maštakootommislio podignu
vjeka za stolom u ćošku koji ih je gledao mimskoj igri. Potom je izvadio nešto ma- nekako rasijano, a onda se okrenu mla-
i slušao. Nije mogao da ne čuje. lehno. Dječiju igračku. I igrao se s njom. dom hodži, uperi svoj golemi štap u nj i
– Ko je ono? Šejtan na kanafi. Međutim, kad se akro- prodera se:
– Naš novi hodža u džematu. bat smirio, sasvim se jasno vidjelo da je – Ma šta ko o tom mislio, ali Hamlet
– Sad se sjećam. Vidio sam ga jednom. to kostur. I predstava uličnog glumca s se događa svaki dan!
Ne sviđa mi se. likom tužnog kraljevića bila je završena. Čovjek ga je gledao s prosvjetljujućim
– Zašto? Pametan je, dobar i vrlo Stajao je trenutak kao da iščekuje pljesak, razumijevanjem.
srdačan. a onda nestao. Maštakootommislio okrenu se na svom
– Baš zato. Maštakootommislio se pitao je li to, štapu i krenu prema otvorenim vratima.
– Kakav čovjek, takav i zaključak. osim njega, još neko vidio. Nije ga više bilo briga šta će vidjeti na-
– Uvijek bilo. Nemoguće je to saznati. polju. n

STAV 26/2/2021 75